FB komentar Ines Kereš: Pitajte Vilija
Vrijeme:3 min, 31 sec
Zašto i za koga pišem svoju horror priču u posljednja 3 dana? Svi prvo polazimo od sebe pa neću lagati, eto da si olakšam dušu. Nadalje, pišem za sve ljude koji proživljavaju isto, a možda nemaju hrabrosti to iznijeti u javnost, a trebali bi. I na kraju, za sve one koji će se ubrzo susresti sa istim šokovima pa da budu pripremljeni na to, možda im pomognem pa neće proživjeti toliki stres i da znaju što mogu očekivati. Iskreno, da mi je netko drugi ovo ispričao, pomislila bih da je priča malo napuhana, presubjektivna (subjektivna naravno je, ali svatko voli svoje najbliže).
Prije 3 dana posjednem svoga oca u auto na urološki pregled zbog komplikacija i općeg lošeg stanja nakon upale bubrega (a donedavno vitalan, sportivo čovjek) u privatnu polikliniku o svom trošku jer mu je zakazani pregled u bolnici odgođen. Urolog ga šalje na hitan nefrološki pregled i hospitalizaciju jer mu nešto pritišće mokraćovod i sve se vraća u bubrege te mu prijeti zatajenje bubrega. To sve s napomenom da se ne stavlja kateter nego da ga pregleda nefrolog i po potrebi se kirurški odstrani izraslina. Također napominje da bez obzira na ovu situaciju s Covid 19 bi ga trebali hospitalizirati. Njegova liječnica se slaže i odmah piše uputnicu za hitnu hospitalizaciju i pregled. Stižemo pred KB Sv. Duh. Bezobrazno osoblje ispred (studenti pretpostavljam), ismijavaju pacijente koji čekaju u vozilima Hitne kojom su stigli. Ormari i svakakve prepreke na svim ulazima. Mene ne puštaju unutra. Nakon sat i pol moj otac izlazi van, blijed i teturajući, bez pratnje, poluzakopčan s kateterom u ruci. Govori mi: „Poslali su me kući“. Stojim u nevjerici razrogačenih očiju. One „bezobraznice“ kažu da idemo. Ja tražim da pozovu liječnika koji ga je primio da mi kaže što je i zašto ga nisu hospitalizirali, što sad s tim kateterom kojeg prvi put vidim izbliza, nešto, bilo što… Ne može, kažu. Čudim se da mi nisu tutnuli u ruke i skalpere i ostali pribor pa da sama doma izvedem operaciju ako bude potrebna. Odemo kući u totalnom šoku. Tata kaže da liječnik koji ga je primio nije ni pogledao nalaze urologa iz privatne poliklinike nego je obavio brzinski ultrazvuk i rekao da sad, kad je stavio kateter, bude sve u redu.
Idući dan razgovori s njegovom liječnicom. Ona ne vjeruje da su ga poslali kući i preporuča ponovno hitno vađenje krvi jer je blijed, malaksao. Tatko više ne može sići do auta i dohodati do laba. Njegova liječnica kaže da zovem nekoga tko to dolazi obaviti u dom. Od svih poziva-ništa. Nitko to sad ne radi, ne dolazi kući ni za novac. Njegova liječnica se smiluje i najavi se za dolazak iduće jutro sa sestrom u kućni posjet.
Ujutro stižu liječnica i sestra. Pregled i vađenje krvi. Nalazi stižu u rekordnom roku. Krvna slika jako loša, anemija, povišen kalij. Liječnica opet piše uputnicu za hospitalizaciju na internu, CT pregled i šalje sanitetsku službu po tatu. Čovjek iz sanitetske službe, preko telefona koji mi je liječnica dala na uputnici, postavi par osnovnih pitanja i zadnje-kolika mu je temperatura? Čeka da izmjerim. Kažem 35.6. On: „A, ok onda, nije ništa“. Dolaze po njega i kažu da gotovo sigurno neće biti hospitaliziran i zahtijevaju da pođem s njima u njihovom vozilu. Odbijem. Dam kontakt i kažem da ću doći sa svojim ako treba jer me ionako ne puste unutra i ne vidim smisao. Za sat i pol ga vraćaju doma. Na temelju samo „pipajućeg“ pregleda zaključuju da se radi o bruhu/herniji/kili (rentgentskim prstima valjda) i da je to ok pa nek se i dalje druži s kateterom doma dok ne prođe kraljica „Korona“. Samo neka mjeri temperaturu. Od katetera će vjerojatno dobiti infekciju. Moguće i sepsu. Sve bez nadzora i ikakve skrbi. Što je sljedeće?
U ovoj cijeloj priči me ne brinu dijagnoze ozbiljnih bolesti, svi moramo umrijeti na ovakav ili onakav način. Boli me odnos liječnika u bolnicama prema ljudima u ovoj situaciji koji im je očito naređen od nekoga i koji je prestrašan (da nisam vidjela svojim očima i čula svojim ušima, ne bih vjerovala). Boli me kršenje osnovnih ljudskih prava i Zakona.
Sretan nam Uskrs!
Ines Kereš/FB/https://www.facebook.com/Hrvatsko nebo
