Najteža Trumpova odluka

 Ako zatvori Ameriku, od virusa oporavljena Kina može preuzeti globalnu dominaciju, ako je otvori virus bi mogao ubiti milijune

Koronavirus mijenja svijet, a u relativno kratko vrijeme uspio je eliminirati gotovo sve inicijalne skeptike koji su smatrali da je ovaj virus samo još jedna “medijska senzacija” – tako su naime doživljavali one prethodne, SARS, MERS, primarno zato jer isti nisu dospjeli u punoj snazi do Zapadnog svijeta i u njemu napravili kaos. S (ovim) koronavirusom priča je drugačija, a živimo je svi iz dana u dan tako da po tom pitanju ni ne treba posebno trošiti riječi. No, vratimo se na skeptike, točnije jednog, ali utjecajnog.

Američki predsjednik Donald Trump prema ovoj krizi se postavio kao i prema prethodnim krizama – odmahnuvši rukom (rukama) i nudeći najbrže i najjednostavnije rješenje. Prvo je dao sugerirati da je to sve zapravo nekakva kineska zavjera, zatim da je riječ o “običnoj gripi” koja je medijski napuhana izvan svake proporcije… No, pošto ipak ne vlada Amerikom apsolutistički, njegovi savjetnici, naročito oni koji o zdravstvu znaju (puno) više od njega, sugerirali su mu da ovo “nije šala” te da mora hitno nešto učiniti. Pa je i učinio, zatvarajući Atlantik za zračni promet između Europe i SAD-a. No, kao i u slučaju dugih zemalja, prekasno.

Virus je stigao u SAD. Nakon što su prvi zaraženi detektirani rečeno je, kao i svugdje drugdje, kako je riječ o “izoliranim slučajevima” te su isti smješteni u karantenu, a njihovi kontakti se testiraju.

Ali koronavirus nije poput drugih. Njegovo najveće “oružje” je nevidljivost – drugim riječima, može biti prisutan kod osobe koja ne pokazuje nikakve simptome oboljenja i to može biti prisutan danima, čak i po dva tjedna. Takve osobe, koje možda kasnije razvijaju simptome (možda samo blage), nazivamo “super-prijenosnicima” jer mogu virus prenijeti na velik broj zdravih ljudi bez da su i sami svjesni da ga imaju. Dakako, imajući u vidu kako jednostavan test na koronavirus (nešto što bi svatko mogao provjeriti sam doma, poput tjelesne temperature) ne postoji, takvih “super-prijenosnika” ima po svuda i sada je virus uspio u tako kratkom vremenu obići i zaraziti cijeli svijet.

Dok je Trump donosio odluku o zaustavljanju svih vanjskih ulazaka u SAD, što mu vjerojatno nije teško palo imajući u vidu njegove izolacionističke tendencije, super-prijenosnici koronavirusa već su “odrađivali” svoj posao kao domaćini u neznanju.

Situacija je u ovom trenutku takva da bi SAD možda već do kraja ovog tjedna mogao postati zemlja s najvećim brojem zaraženih. Trenutačno ukupan broj slučajeva u SAD-u iznosi oko 60 tisuća, koliko i u Italiji. Broj ukupno zabilježenih slučajeva u Kini je oko 80 tisuća, ali u Kini je ta brojka “stala” i stoji već danima (zapravo broj “aktivnih slučajeva” u Kini u ovom trenutku iznosi svega oko 4 tisuće!).

I to sad Trumpa strašno brine, neopisivo ga brine, ali ne to što će se možda milijuni Amerikanaca zaraziti, što će možda više od 1 milijun Amerikanaca umrijeti (prema najgorem scenariju, kako piše The Washington Post) – ne, toga je on svega svjestan (a projekcije po pitanju broja Amerikanaca koji će umrijeti sigurno mu stižu na stol svakog jutra), ono što njega brine je da će Kina iskoristiti ovu priliku da “preuzme vodstvo” u globalnoj utrci za dominaciju i utjecaj.

I nije to neopravdan strah. Svima je jasno da je američko zdravstvo jako problematično, da prosječan radnik u SAD-u najviše od svega strepi od odlaska doktoru – ne zbog zdravlja već zbog količine USD koliko će ga to koštati! Američko zdravstvo je dobro, odlično zapravo, kada se treba brinuti za klasu bogatih, ali nije ni stvoreno ni kapacitirano da se suoči s krizom poput ove.

Kinesko s druge strane… Sve smo vidjeli, brojke sve govore. Prvo žarište koronavirusa, provincija Hubei, danas izlazi iz izolacije (grad Wuhan početkom travnja), dok se ostatak svijeta zatvara. Nema sumnje da se kineski zdravstveni sektor snažno razvio zadnjih godina, kao i sve drugo u Kini i iz Kine, ali to nije sve. Postoji ona psihološka i politička komponenta koja Zapadnom svijetu, barem u ovakvoj krizi, kronično nedostaje.

Nick Chater, profesor znanosti o ponašanju u poslovnoj školi Warwick, odlično je to sažeo u intervjuu za CNN rekavši: “Zapadni lideri slali su ljudima vrlo dvosmislene poruke. Dok su tijekom proteklog tjedna postupno zatvarali barove, restorane, kazališta i škole – pozivali su javnost da posluša savjete kako bi se spriječilo širenje Covid-19. No, kada se ljudi savjetuju poprilično nježno da učine nešto onda pojedinci misle kako nije nužno nerazumno prekršiti te zahtjeve. Naime, pojedinac je shvatio da ono što im se implicitno govori nije toliko bitno, jer da je bitno onda bi to bila naredba. Recimo, ne kažemo ‘savjetujemo vas da se zaustavite na crvenom svjetlu’. Ne, ne kažemo to, kažemo – ‘ako se ne zaustavite na crvenom svjetlu bit ćete kažnjeni’, to kažemo”.

Na dobrom tragu je profesor Chater, ali da je išao i korak dalje možda bi ga optužili da je pro-kineski komunist! Ali istina je, poruke su bile blage, svugdje u Europi i SAD-u. Ne samo blage već i mnogim običnim ljudima teško razumljive. Apsurdno je da se ljudima mora “po 100 puta” putem medija objašnjavati nešto banalno (držanje razmaka itd).

Mnogi će reći kako je liberalizacija društva “došla na naplatu”, što je i točno i krivo u neku ruku. Generalni društveni problem sigurno nije u slobodama kao što su sloboda govora, pisanja, vjerskih izražavanja itd. Problem je bahatost koja se usađuje u Zapadno društvo od malih nogu pa tako sada imamo milijune i milijune ljudi koji nisu u stanju poslušati naređenje čak i kada se radi o životima njih i njima bližnjih! No, to je već rasprava za jednu sasvim drugu temu.

Vratimo se na Trumpa. Kada je čuo početkom ovog tjedna da će morati “zaustaviti Ameriku” da ne bi po toj Americi počelo umirati na stotine tisuća ljudi, njegova prva reakcija bila je – “Neću!”

Ali koja je alternativa? Kao što i znamo s “alternativom” je do prije nekoliko dana koketirao Boris Johnson da bi onda, poprilično panično, počeo zatvarati Britaniju i apelirati građanima da moraju slušati stroge mjere kako bi se spasili životi. Johnson više nije skeptik. Netko negdje pokazao mu je neki vrlo strašan grafikon nakon kojeg je on naglo promijenio mišljenje.

Trump pak ne odustaje te sada poručuje kako će Amerikance držati u karanteni još samo neko vrijeme – “SAD se mora otvoriti do Uskrsa!”, poručio je (Uskrs ove godine pada na 12. travnja).

I što se dogodilo nakon njegove izjave? Burze i tržišta su tako snažno živnula kao da su spojena na struju! Jer to je to što žele od Trumpa čuti – da se ekonomija neće zaustavljati, ni pod koju cijenu, bez obzira kolike ljudske žrtve bile.

A za Trumpa je ovo još i puno veće od uobičajenog ugađanja Wall Streeta, za njega je ovo dio njegove “biti ili ne biti” borbe koju vodi s Kinom od početka svog prvog mandata (a ovisno o ishodu ove krize mogao bi mu biti i zadnji).

Izvojevati pobjedu u ogromnom trgovinsko-ekonomskom srazu s Kinom bila je Trumpova “misija života”. Neki su uvjereni kako samo on svojim oštrim potezima može spriječiti Kinu u preuzimanju trona globalne ekonomije i moći (možda su u pravu). Ali nadjačati naizgled nezaustavljivu Kinu doimalo se teško i prije izbijanja ove virusne krize. Danas se doima puno teže.

Kina, koja je nakratko stala da riješi “situaciju” u provinciji Hubei, sada ponovno pali svoje motore, Alibaba i drugi kineski giganti spremaju se za isporuke “biblijskih proporcija”. U najboljem scenariju po Kinu ostatak svijeta provest će cijelu 2020. u karanteni, a ona će ga snabdjevati dostavom “od vrata do vrata”. U toj karanteni bi, ako bi se slušalo “liječnički savjet”, svakako morao biti i SAD, ali je onda Trumpova bitka gotovo sigurno osuđena na propast.

Čak i najveći sprinter izgubit će utrku ako suparniku da toliki poček, a u kontekstu američko-kineskog sraza to se već sada i događa. SAD-u prijeti dugačka stagnacija, recesija, ogromna nezaposlenost, ekonomska kriza, dok Kina može čak “dodati gas” tako da će se, nakon što sve ovo završi, svjetski poredak okrenuti naglavačke.

Trump je odlučan u naumu da to spriječi, ali koliko stvarno košta “pozicija broj 1”? Milijun ljudi? Dva milijuna? Spomenuli smo kako list The Washington Post prognozira da bi u SAD-u od koronavirusa moglo umrijeti nešto više od milijun ljudi. Je li to točna prognoza? Spomenimo pritom kako je spomenuti Boris Johnson brzo promijenio mišljenje nakon što je stigla procjena da bi samo u Britaniji broj, ako se hitno ne poduzmu mjere, mogao iznositi oko 2,2 milijuna mrtvih. SAD je po populaciji oko 5 puta veći od Britanije. Britanska projekcija preslikana na SAD tada znači više od 10 milijuna mrtvih Amerikanca. Ako pak pritom dodamo i podatak da prema pojedinim procjenama SAD, kada je riječ o kvantiteti, ima svega 15% medicinske opreme potrebne za borbu protiv ovog virusa, o kolikoj brojci tek onda govorimo? Na kraju krajeva nije ni bitno govorimo li o jednom, dva ili deset milijuna mrtvih – postaje očito da će biti puno više od Kine koja je stala na 3,200 mrtvih i već danima se s te brojke previše ne pomiče!

Dakako, još nije kasno za SAD, još uvijek se može spasiti jako puno ljudi, pod uvjetom da mjere stupe na snagu odmah (što uvelike i jesu) i ne miču se dok opasnost ne prođe. No, ako bude po Trumpovom on će za Uskrs uskliknuti – “Svi marš na posao!”, barem danas tvrdi da hoće… Ali veliko je pitanje kako će to završiti. Hoće li se za koji dan uozbiljiti kao i njegov prijatelj Boris? Ili će ostati pri tome da se “Amerika ne smije zatvoriti”? Do Uskrsa nije ostalo još puno, a ovo će po svemu sudeći biti najvažnija i najteža odluka koju je Trump morao donijeti otkako je ušao u Ovalni ured, a imat će potencijalno nesagledive posljedice od kojih smo tek neke ovdje spomenuli.

Ipak, oni koji misle da je ova situacija Trumpa “stjerala u kut” i da više nema nijedan dobar potez možda se varaju. Naime, izolacija građana već se provodi diljem SAD-a (oko pola stanovništva već je u izolaciji, odnosno smiju izaći samo po hranu i lijekove, a radi se, tko može, od doma), što je dobro. Trump pak kupuje vrijeme i svojim izjavama da će cijelu Ameriku otvoriti “za Uskrs” oživljava burze i pumpa cijenu dionica da ista ne ode u sunovrat. Ima smisla, jer “tko zna” što može biti za 2 tjedna… U sve to pak strateški ubacuje nadu za neki brzi izlazak iz krize (Sumamed kao rješenje? Nema nekih čvrstih dokaza za to, a “rekao je Trump” teško da je dokaz). Ako za Uskrs pak zaista naglo i bez ikakve preventivne procjene naredi Americi da se vrati na posao mogla bi to biti strašno pogubna odluka. No, na kraju se opet vraćamo na ono pitanje – koliko košta “pozicija broj 1”? I što je pak s onom tvrdnjom da je “svaki ljudski život bitan”? Uskoro bismo mogli dobiti odgovore na sva ova pitanja, a neki su možda i zastrašujući.

D. Marjanović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo