R. Tomašić: Tuđman nikada ne bi dopustio ovakav jugoslavenski cirkus u Rijeci

 Razgovor s europarlamentarkom Ružom Tomašić

Kako ste doživjeli svečanost otvaranja EPK u Rijeci – kao umjetnost ili političku provokaciju?

Ja sam to doživjela kao cirkus i kao poniženje hrvatskoga naroda u ime nekakve umjetnosti koja to nije bila.

Je li to za Vas rehabilitacija jugoslavenskih i komunističkih vrijednosti?

Mislim da tamo to nikada nije ni bilo ugašeno. Rijeka želi biti europski grad, a pogledajte riječku luku. Prestrašno je kako izgleda. Samo neka netko dođe u riječku luku i vidi kako to izgleda. Brzo će vidjeti da smo negdje u prošlome stoljeću, a ne u 21. stoljeću. Gospodarski je potpuno devastirana, zaostala u razvoju, a sve više je turista koji se bune da nemaju gdje privezati brodove. Samo da dođete tamo u luku, sve će vam biti jasno.

Da sam bila ondje, demonstrativno bih pobjegla

Da ste kojim slučajem pozvani na tu svečanost, biste li otišli?

Ne znam. Ne znam gdje bih bila i što radila, ali, teoretski, da sam ondje bila, kad bih vidjela ono, odmah bih napustila događaj. Demonstrativno bih napustila.

Nešto sasvim suprotno od Plenkovića koji, doduše, također nije bio, ali je nakon dan ili dva izjavio kako on i njegova Vlada u potpunosti stoje iza svega, ne samo financijski, nego i sadržajno, a čak je za kritike rekao da su bizarni odjeci… Nije mu smetala ni jugoslavenska zastava, ni skrnavljenje libreta opere…

Pa on se ne želi zamjeriti Bruxellesu.

Ja mislim da je on primarno idejni istomišljenik sa svima njima u Rijeci, autorima te provokacije?

Ja ne znam ima li Plenković uopće ikakve ideologije.

Pa, dolje je s juga, blizu Vas, on je s Hvara?

Je, samo što sam ja porijeklom iz BiH.

Kako se suprotstaviti toj rehabilitaciju jugokomunizma, ne samo u Rijeci? Apologeti jugokomunizma s jedne strane vrište da se u Hrvatskoj događa povijesni revizionizam, a zapravo sami čine reviziju povijesti, kao da 90-ih ničega nije bilo?

Tzv. fašisti su antifašisti sve dok se vi slažete s njima, s onim što oni rade i govore. Čim se ne slažete, onda postajete vi teški fašist, teški nazadnjak, ognjištar itd.

Meni se čini da Europa i svijet idu naprijed, u duboko 21. stoljeće, a Hrvatska se vraća u 1945.?

Ne ide, ne ide, vidi se i po reakcijama na njihove provokacije. Samo je problem u tome što su Hrvati previše mirni i tihi. Ali mislim da je sada voda došla do grla. Ljudi sve više shvaćaju da nema koristi od šutnje. Recimo da ljudi sve više dolaze k sebi.

Hoće li taj osjećaj „dosta je“ biti politički artikuliran?

Vjerujem da hoće na sljedećim parlamentarnim izborima. Samo, vidjet ćemo kako ćemo to artikulirati prema narodu.

Protiv sam federalne EU i protiv eura

Ima li izgleda da se upozori Europsku uniju na sve što se događa u Rijeci, u Hrvatskoj, dakle na otvoreno zazivanje simbola jednoga zločinačkoga totalitarizma?

Budimo iskreni, EU izdaje neobvezujuće deklaracije o osudi svih totalitarizama. Nadalje, mi svi znamo da EU ide k federalističkome uređenju. Oni točno znaju kamo idu, a nama malima bace nešto da se zabavljamo u obliku tih rezolucija… Oni žele federalnu EU i plaše nas male članice, a veće članice su već odlučila da tim putom žele. Jedino im se suprotstavljaju Poljska i Mađarska, a vidite što onda rade s njima. A onda male države pomisle ako njima, Poljskoj i Mađarskoj, rade to što rade, što će tek s nama, pa je bolje da šutimo, da dižemo ruke… Na kraju, bojim se, završit ćemo u novoj Austro-Ugarskoj, samo što to ne će biti Austro-Ugarska, nego neka Njemačka-Francuska.

Mislite da će Poljska i Mađarska, pa i još neke države, pristati na takav scenarij?

Nadam se da ne će.

A Hrvatska?

Ovisi tko bude odlučivao.

Vi ste protiv takvoga scenarija?

Ja sam protiv federalne Europe. Kad pričam o tomu u Europskom parlamentu, uvijek mi netko replicira i kaže: „Gospođo Tomašić, ovo je 21. stoljeće, što fali jednoj Americi sa svojim državama…“ Ja im na to odgovaram sljedeće: „Gledajte, kad vi idete u Ameriku, ostavljate svoj jezik, kulturu, dom, svoju domovinu, državu. A mi smo ušli u Europsku uniju s jezikom, kulturom, sa svojom državom, sa svim i što sad odjednom to se ništa ne bi trebalo priznati. Sad bismo svi trebali biti bez identiteta, Europljani…“

Koliko ima izgleda takav scenarij s obzirom na Brexit koji se dogodio, s obzirom na slično većinsko negativno raspoloženje prema EU stanovništva mnogih, i većih članica?

To se radi tako da se malo prestane s nametanjem te koncepcije kad netko pruža jako velik otpor. Kažu, pokušat ćemo ga animirati ili zainteresirati s nečim drugim.. Pa ćemo opet pokušati polako pogurati taj federalizam. Sve što se radi, radi se zbog toga federalističkoga cilja. Eto, hoće da svi uvedemo euro, iako znaju da mi nismo spremni. Znaju da Hrvatska nije spremna za euro, ali ipak traže. Hrvatskoj jedino preostaje referendum kad dođe trenutak za to, da izađemo i izglasamo da ne želimo euro. Jer jednom kad uđete u njihovo dužničko ropstvo, vi ste njihov.

Što bismo na tom zamišljenom referendumu?

Glasovali protiv uvođenja eura. Jer kad oni jednom uvedu zajedničku vojsku, zajedničku valutu, zajedničku vanjsku politiku, onda neka nam samo dragi Bog pomogne. Mi mislimo da smo jako mali. Ali mi nismo mali ako zagovaramo nacionalne vrijednosti, ako se sastajemo s drugima koji isto misle. Ali ako se bojimo jedni drugih, šutimo, onda nema spasa. Da Orban nije EPP-u (Europskoj pučkoj stranci), mnogo više bi radili protiv njega i protiv Mađarske. Kažnjavali bi ga, ne bi mu davali novac, a onda bi stanovnici Mađarske zbog nedobivanja novca mijenjali stajališta prema Orbanu itd. Mislim da on ne će napustiti Klub pučana u EP jer je ondje zaštićen kako-tako. Nekidan kad je bila rasprava u parlamentu o Mađarskoj, više od pola pučana branilo je Obrana, a kad je na red došla Poljska, nitko ju nije branio osim europskih konzervativaca i reformista. Tu se vidi jedan protekcionizam i Orban zna da mu je dobro dok je u tom klubu. Dok je u klub, gledat će mu kroz prste, tu i tamo dobit će možda neku rezoluciju koja nije obvezujuća i to je to. On ima 13 zastupnika, a to Europskoj pučkoj stranci mnogo znači.

A da se pojavila zastava NDH?

Vratimo se na odnos EU prema Hrvatskoj. U pogledu Rijeke i Hrvatske EU ima ambivalentan odnos. S jedne strane donosi neobvezujuće rezolucije o zabrani simbola zločinačkoga komunizma, a s druge strane financijski pomaže tu manifestaciju u Rijeci. Kako to objasniti?

Budimo iskreni, EU nije dala mnogo za manifestaciju u Rijeci, čini mi se oko tri milijuna eura, a hrvatska Vlada dala je oko 10 milijuna eura i Grad Rijeka oko 10, skupili su nešto donacija… A kad Vlada RH dade 10 milijuna eura, onda treba znati da smo to mi dali, da je to naš novac. Onda je Vlada trebala reagirati na provokacije iz Rijeke.

No Plenković je reagirao suprotno, identificirao se s tim projektom, uključujući i provokacije?

Da. Da sam ja vlast i da dajem u ime Vlade i poreznih obveznika 10 milijuna eura za nešto, itekako bih tražila odgovornost prema onima koji su dali taj novac jer to je novac svih poreznih obveznika, a ne samo Riječana.

Možete li zamisliti da se u Rijeci pojavila zastava NDH, a mogla je po istoj logici kao i zastava Jugoslavije, kakva bi bila reakcija Plenkovića, ministrice Obuljen, gradonačelnika Obersnela? Bili tada sve opravdali umjetnošću…?

Ajme meni… Svi bi skočili da je to ustašluk. Ali ako baš hoće, a ja to govorim i u Europskome parlamentu, pogledajte koliko je ljudi poginulo za vrijeme NDH, a onda pogledajte koliko je poginulo u doba komunizma i sve će vam odmah biti jasno. Ali, čujte, oni imaju svoju agendu i djeluju po njoj. Malo mrkve, malo batine. Nas male u Bruxellesu plaše globalizmom, kao svi će u svijetu biti povezani, a samo mi u EU ne ćemo, a moramo biti jedinstveni da se odupremo globalizaciji…. To je njihova retorika. Pod tim izgovorom, upravo oni provode globalizaciju.

Kako uopće predviđate rasplet političkih gibanja u Hrvatskoj, prvo su izbori u HDZ-u, a nedugo zatim, na jesen, i parlamentarni izbori. Koliko je izgledno jačanje treće suverenističke opcije?

Što se tiče medija, svi su pod nadzorom SDP-a i HDZ-a osim časnih iznimaka, poput Vas. Na žalost, ljudi su pod utjecajem njihovih medija. Bit će jako, jako teško predstaviti jednu treću opciju.

Škoro osniva stranku pod svojim imenom

Radi li se na njoj?

Radi se itekako. Mi kao suverenisti radimo na okupljanju, ne možemo sjediti skrštenih ruku. Gospodin Škoro radi na statutu, registrirat će stranku pod svojim imenom. Smatram da je to u redu jer ipak je njegovo ime povuklo dosta glasača na predsjedničkim izborima. Išli bismo skupa na izbore, a nakon izbora plan je da se ujedinimo u jednu stranku. Naša kampanja bit će krvavi posao. Ne će se moći mnogo preko medija, morat će se ići od vrata do vrata kako bi se ljudima objasnilo.

Izgubi li Plenković izbore u HDZ-u, za što je, nekako mislim, malo šansi jer ta stranka egzistira na podaničkome ustroju koji on nadzire, trećoj suverenističkoj opciji otvaraju se veliki izgledi?

I ja mislim da nema mnogo šansi za njegov poraz u stranci.

To je dobro za treću opciju?

Vidjet ćemo. Nas će se sigurno gledati kroz povećalo. Što je njima dopušteno, nama nije. Bude li netko, primjerice, među nama tko nije jednom platio neki račun, to će biti pretvoreno u aferu i o tomu će se pisati danima. Morat ćemo jako paziti da ljudi budu bez ikakve mrlje. Prije par tjedana Večernji list dao je tri novinske stranice Peri Ćoriću da napada mene. Svaki normalni čitatelj toga intervjua shvatio je da laže sve, ali iz čistoga mira dali su tri stranice nekomu tko nema veze ni s čim. Dakle već idu s napadima na nas, ali normalni ljudi razumiju o čemu je riječ. Ali kako su počeli udari na mene, ići će na sve druge. Zato kažem da nam nema druge nego ići od kuće do kuće jer su mediji korumpirani u tom pogledu.

Ima li ikakve veze današnji Plenkovićev HDZ s nekadašnjim Tuđmanovim? Iako niste bili članica Tuđmanova HDZ-a, poznavali ste njega i stranku jako dobro.

Gledajte, da je Tuđman živ, ovo se u Rijeci ne bi dogodilo. On je volio Hrvatsku i hrvatski način života, a ovo nije hrvatski način života. Ne znam čiji je to način života koji se vidio na svečanosti u Rijeci.

Oni sami kažu da je europski i moderni ?

Nisam baš vidjela takvo nigdje u Europi, a poznajem ju bolje od svih njih.

Trebaju li građani napokon razbiti iluzije o HDZ-u kao državotvornoj stranci?

Ja mislim da birači konačno trebaju konzumirati svoju odgovornost i demokraciju i razmisliti što je do sada bilo, komu su sve davali povjerenje i što su dobili. Besmisleno je svakodnevno govoriti protiv HDZ-a i SDP-a, a onda svake četiri godine tim ljudima uredno davati glasove i ostavljati na vlasti. Nisu, dakle, samo političari krivi za stanje u Hrvatskoj nego i birači. Ona stara izreka dobro to ilustrira: „Prevari me jednom, sram te bilo. Prevari me drugi put, sram mene bilo!“

Ne mogu se djeca dati istospolnim partnerima, a da se ne zna što ih čeka

Kako ste doživjeli aktualnu odluku Ustavnoga suda da se gay parovima mora omogućiti udomljavanje djece, premda Zakon o udomiteljstvu to ne dopušta?

A tko bira ustavne sudce? Politika, naravno. Naravno da će oni onda biti lojalni politici koja ih je izabrala. U pogledu ove odluke o udomljavanju, djeca bi trebala biti zaštićena, mora se vidjeti što je najbolje za djecu. Ne postoji nikakva studija koja kaže da djeca mogu živjeti normalno i da će se normalno razvijati kod istospolnih udomitelja. Ne može biti u interesu djece ako ne znate što će se događati, što se može dogoditi. Danas dijete dobije batine ako ima drukčiju boju kose, ima drukčiju jaknu, pa onda zamislite što se tek može događati toj djeci budu li živjela s udomiteljima istoga spola…

To mi čak i nisu najgore zamislive posljedice. Meni je najteža moguća posljedica da će to udomljeno dijete napraviti i sličnim sebi, dakle od normalnoga djeteta napraviti pedera ili lezbijku… Zar to nije užasno?

Da. Ali da bar postoje studije koje bi pokazale da se 90 posto te djece razvija i odgaja normalno u tim uvjetima, bilo bi opravdanja. Međutim, nema takvih studija. Budući da ih nema, ne smiju se djeca upotrebljavati za nečije svrha, da netko ispuni vlastito nešto, a nikoga da ne bude briga za djecu. Oni kažu da postoji 1000 djece koja nisu usvojena. U redu, ali onda neka se mijenja zakon, neka ne bude toliko teško dobiti dijete za usvojenje. Prestrašno je kako je teško usvojiti dijete, poznajem gospođu koja je godinama pokušala usvojiti. Nakon dugo godina rekli su joj da je stara za usvajanje, ali ne bi bila da su joj odmah usvojili zahtjev.

Ivica Marijačić

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo