V. Krčmar: Neka nam Bog oprosti za nebrigu prema pobijenima

Razmišljam ovih dana o lustraciji u Hrvatskoj, koja nikad nije bila provedena. Svaka čast našem prvom predsjedniku dr. Tuđmanu, koji je zagovarao pomirbu djece ustaša i partizana, ali očito nije sagledao dubinu nemogućnosti tog pothvata. Tako je, umjesto da očisti Hrvatsku od bivših udbaša, političkih ubojica s jedne ili druge strane, i podobnih kriminalaca, vjerovao da će “velika ljubav za domovinu” pročistiti srca svih onih “bivših” oko njega.

Nažalost, s dubokom isprikom našem dr. Tuđmanu – bio je u krivu, što se lustracije tiče – i to piše netko čije je ime i život trebao biti u lustraciji, koja se nikad nije dogodila. Zna li itko od vas zna kako je bilo teško raditi nama koji smo imali “političku” prošlost, roditelje ili članstvo KPJ u svojim životima, a ne daj Bože da smo radili negdje u inozemstvu za neku jugoslavensku firmu! Tzv. pomirba uopće nije radila, zaista, i to vam mogu potvrditi ja, koja sam, nažalost prošla kroz teška vremena radeći za obranu Hrvatske na kanadskom području.

Potječem iz komunističke obitelji i napustila sam Jugoslaviju 1970. godine, i zahvaljujući poznavanju engleskog jezika zaposlila sam se u torontskom Yugotoursu, prošla sam zaista kroz sito i rešeto za vrijeme Domovinskog rata i da nije bilo dobrih ljudi, vođa u našim zajednicama, koji su vidjeli nešto dobro i iskreno u meni, koji su vjerovali u mene – možda ne bih uopće bila na hrvatskoj sceni. Nemoguće je opisati kako mi je bilo teško raditi u stalnom nepovjerenju, pričama, tračevima, posebno o Yugotoursu, koji je ustvari bio, bar za mene, škola hrvatstva. U samo tri dana rada shvatila sam što je Jugoslavija i kako smo mi, Hrvati, tretirani, kao i to da sam tada prvi puta čula o Bleiburgu.

Ne bih se željela osvrtati previše na događaje za vrijeme Domovinskog rata i spominjati ljude koji su me branili i pomagali mi – a bilo ih je samo nekoliko – no jednog moram spomenuti: vlč. Josipa Gjurana, koji mi je rekao da me je svaki dan morao braniti, govoreći ljudima koji su tražili da me se makne s političke scene, “pustite ženu neka radi, pa ćemo vidjeti, za sada je sve u redu”. Hvala vl. Gjuran, na tim riječima, iako sam o tome čula tek pred njegovu smrt, ne prije.

Lustracija je morala biti napravljena. Dr. Tuđman je mislio najbolje, ali nije ispalo najbolje. Trebalo je pregledati prošlost nekih ljudi, vidjeti kako dišu, što rade, kako rade, tko su im prijatelji. Ovako drug Mesić je, nažalost, “prošao”, Josipović isto tako, a danas imamo budućeg predsjednika druga Milanovića, koji nas vodi kuda? U “slučajnu” državu?
Član sam udruge “Macelj”, koja se brine za područje Macelja gdje su pobijene tisuće Hrvata, čije kosti su još danas pod zemljom i nitko nije odgovarao za njihovu smrt. Naša udruga se pobrinula za dostojni pokop velikog broja pobijenih, ali smo se nadali da će jedna od hrvatskih Vlada shvatiti kako trebamo iskopati pobijene, ne samo na Maclju, već i diljem Hrvatske i Slovenije i zakopati ih u zajedničku grobnicu dostojno, s pijetetom koji zaslužuju. Nažalost, s ovim budućim predsjednikom, koji smatra Hrvatsku “slučajnom državom” i “snažnim” ljudima poput Pupovca, koji svašta priča i sve mu je dopušteno – ima toliku snagu!!! – malo toga će se dogoditi kostima preko pola milijuna pobijenih.

I neka nam Bog oprosti za nebrigu prema pobijenima, a onima koji nisu proveli lustraciju, a trebali su, neka pogledaju tko će nam sada biti predsjednik države. Da je bila lustracija, tko zna tko bi sada vodio Hrvatsku u bolju budućnost za koju su mnogi dali svoje živote. Sigurno ne Milanović.

Valentina Krčmar
Toronto, Kanada

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo