Rudi Tomić: Glas iz dijaspore – poziv na jedinstvo svih Hrvata – Možda ipak ima nade za HDZ!

“Neka dragi Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku. Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.”

(Papa Ivan Pavao II, u Vatikanu , 11. lipnja 2003.)

Upravo se navršava 31 godina od povijesnog tajnog inicijativnog skupa hrvatskih intelektualaca i disidenata održanog u kleti Ante Ledića u Štošincu, na Plješavici.  Odmah nakon toga  skupa uslijedila  je, 28. veljače 1989. godine    javna tribina u Klubu Društva hrvatskih književnika u Zagrebu gdje je iznešena ideja o potrebi organiziranja, osnivanja  i imena – Hrvatske demokratske zajednice. Neki su  predlagali čekanje i drugo ime – Hrvatski demokratski savez. Nakon ovog skupa počele su prve podjele među okupljenima, koje još i danas traju.

Božjim davanjem hrvatski je narod bio udružen u borbi protiv srpsko-crnogorske agresije, JNA, domaćih neprijatelja (jugoslavenskih partizana, srpskih četnika i srpske crkve);  međunarodnih saveznika na Zapadu i na Istoku, koji su pod svaku cijenu bili spremni braniti  Titovu krvavu tvorevinu u cjelovitosti, odnosno u komunističkom režimu i srpskoj diktaturi.

Međutim, Hrvatska  demokratska zajednica bila je istodobno oslobodilački pokret, domoljubnog ponosa i odlučnosti, državotvorna stranka i idejna snaga koja je uspjela okupiti hrvatski narod u domovini i svijetu u nacionalno zajedništvo. HDZ-a je ispisala novu hrvatsku povijest u Domovinskom obrambenom ratu, u Blijesku i Oluji, i rezultanta je bila uspostavljena neovisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska.

Za ovih minulih 30 godina HDZ-a se  prilično  ”izopačila” u odgovornosti čelnika i  članstva, pa je sada, po mišljenju analitičara i anketnog pokazatelja pala na razinu SDP-a, pa čak i niže.  Komunistička je partija (SDP) uspjela u tri desljeća dovesti tri predsjednika na čelo države hrvatskog naroda: Stjepana Mesića (2X), Ivu Josipovića i sada Zorana Milanovića, koji su vladali 15 godina, i još 5 godina u ”slučajnoj” državi! Njihovo upravljanje obilovalo je s mržnjom hrvatskog naroda i hrvatske države, na čijem se koritu hrane oni i petokolonaši, njih  25% od ukupnog pučanstva u RH.

Da je HDZ-a štovala uvjete, a prilike su bile, za nas 4 milijuna u dijaspori, s hrvatskim državljanstvom, pošaljemo svoje glasove rezultati izbora u Hrvatskoj bili bi državotvorniji. Zbog bojkotiranja izbora domoljuba i s glasovima Pete kolone dobili smo Zorana Milanovića za novog predsjednika Republike Hrvatske. Ecce iterum Crispinus! (Evo opet Krispina)

Stvaranje frakcija, odnosno političkih sekta, počelo je u HDZ-u od samog početka, ne po ključu boljeg programa, nego osobne taštine, pa stoga imamo ovo što imamo: 23 parlamentarne stranke, 132 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnjih stranaka i 11 političkih udruga građana. I tome još nije kraj.

Evo, do čega smo doši!

Nije potrebno nabrajati sve pojedinosti koje su se zbivale u Hrvatskoj nakon svršetka Domovinskog obrambenog rata, jer su o tome već napisane enciklopedije,  ali ipak, u ovom osvrtu spomenut ćemo najbolnije, jer u politici treba stalno narodu ponavljati esencijalno kao i evanđelje u crkvama.

Prvih 5 godina slobodne i samostalne Hrvatske, provedeno je u formiranju državnih institucija, (tijekom rata je obavljena abolicija – akt milosti i privatizacija!) dodjeljivanja odličja, i u toj ”žurbi” zanemarena je lustracija,  posljedično  tome pomilovani i nelustrirani drže vlast i ruše krvlju stečenu državu hrvatskog naroda.

Normalnom čovjeku teško je shvatiti da se u demokratskoj i kršćanskoj Hrvatskoj slavi i  veliča Tita, čak više nego za njegova života! U državnim institucijama i veleposlanstvima u svijetu uredi su ”ukrašeni” s Titovom slikom. Nema nijednoga komunističkog, četničkog i jugoslavenskog ”praznika” kojeg se ne salvi diljem Hrvatske na dernecima s jugoslaveskim zastavama, petokrakom i kokardom, s ”narodnjacima”  feštama i koncertima, uz nazočnost državnih predstavnika i o – hrvatskom trošku. U Hrvatskom (državnom) saboru, kao u kafiću, čelnici stranaka i sabarski zastupnici provociraju jedni druge, pogrdno se izražavaju i iživljavaju se na tragediji hrvtskog naroda.

”Krešo Beljak je samoborski gradonačelnik i od prije nekoliko godina nalazi se na čelu  Hrvatske seljačke stranke, nekada cijenjene i važne  hrvatske političke stranke.(…) To njegovo ljevičarenje potpuno se razotkrilo prije nekoliko dana kada je  ‘prestigao’ i crvenoga Nešu Stazića. Dok je Nešo  žalio u Saboru zašto su, po njemu, jugopartizani ‘šlampavo’ ubijali Hrvate 1945. pa ih još uvijek ima, njegov nasljednik Šokre (Beljak) otišao je korak dalje i korak šire  pa je na društvenim mrežama, twitteru, učinio ono nakon čega za njega  više nema  mjesta na čelu grada  Samobora, marginaliziranog HSS-a i na dužnosti  saborskog zastupnika, nego uopće u politici.” (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr, 17.01.2020.)

Za Stazića i Beljaka, u  kojoj drugoj državi, izuzev Hrvatske, građani sigurno ne bi šlampavo obavili posao. Oni su također bili koalicijski partneri za predsjedničkog kandidata Milanovića, od njih se novi predsjednik RH nije distancirao!

Nije ništa bolje ni sa koalicijskim partnerima HDZ-a, koje je predsjednik stranke i Vlade Andrej Plenković uokvirio u Vladu i partnere u Saboru, s kojima  donose odluke koje odgovaraju srpskoj manjini, srpskoj crkvi, komunistima i (anti)fašistima, a sve na štetu hrvatskog naroda.

Ima domoljuba i pošteni HDZ-ovaca u Saboru, koji dižu svoj glas prosvjeda, ali su nadglasani ili izbačeni iz stranke.. Neki su od njih pokušali osnovati nove stranke, koje su se izgubile u dokazivanju domoljublja i poštene politike. Umjesto da su ostali u stranci (koja ima 1/4 milijuna čalanova)  i zajedno u Saboru, te zajedno nastupali u ”slobodnom satu” i pri glasanju, što bi uzdrmalo Vladu i Sabor. Ovako su prepušteni sami sebi ili se udružuju sa srodnima u ”političkom braku”, s kojima se ponovo rastavljaju u mržnji, a gdje ima mržnje  tu ima i zavisti i osvete.

Ovako se hrvatska drama odvija samo na ”desnici”, koja u politici nosi  vrijednosti konzervatine ideje i nacionalnog suvereniteta. Dočim na ”ljevici” vlada solidarnost, susretljivost, zajedništvo u oporbi i odbojnost svega što nosi nacionalno obilježje, vjersko znakovlje i narodnu posebnost.

”Desnica” i ”ljevica” su – farsa!

Definicije političke orijentacije desnog (konzervativnog) i ljevog (liberalnog), odnosno socijalističkog poimanja, u državama koje su nacionalno osvješćenje i državotvorno opredijeljene, s čvrstim granicama i poštenim pravosuđem (primjera radi, u skandinavskim državama), bilo da je na vlasti ”desnica” ili ”ljevica” oni su usmjereni u pronalasku boljih životnih rješenja za opće dobro naroda u domovini i dobrih odnosa sa susjednim državcama.

Dočim, u hrvatskom slučaju ti pojmovi desne i lijeve orjentacije su sasvim drugačiji.  Naime, desničarska načela ljevičari karakteriziraju nacističkim, fašističkim i – ustaškim ideologijama.

”Najgora moguća stvar koju možemo napraviti, je pravdati se. A  uporno baš to činimo. KOME I ZAŠTO?

Četnici su od  čiča Draže  napravili heroja i podigli mu spomenik. Kod njih nošenje  četničkih obilježja upoće nije kažnjivo a u našoj ”zemlji čudesa” se čak i ploče poginulim herojima (vitezovima) HOSA-a  besramotno ruše. Samo zbog starog hrvatskog pozdrava: ”ZA DOM SPREMNI”. Koji izgleda vrieđa ”osjetljive” duše bravarovih krvnika i njihovih nasljednika.

Poglavnika niti jedan sud nije osudio, pa čak ni u odsutnosti. Ali nije  ni bravara? Rezolucija  EU je jasno IZJEDNAČILA komunizam i fašizam. Što znači da njih dvojica (pravno gledajući) imaju isti status. Što isto nije u redu, jer  ćopavi je među 10 najvećih krvnika u svjetskoj povijesti a cijenjeno ime Dr. Ante Pavelića se uopće nigdje ne spominje.  Je li taj čovjek zaslužio barem neko simbolično obilježje za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske? Taj dio naše povijesti je jednostavno izbrisan i tko se god usudi prikazati pravo stanje u NDH, biva nadglasan od raznih: Klasića, Jakovina, Markovina i ostalih jugočetnički ”istoričara”. Mislim da ovaj narod konačno zaslužuje znati pravu istinu.

Ne pričam  o nikakvoj  glorifikaciji NDH i njenih dužnosnika, nego samo o OBJEKTIVNOM izvješću. Da konačno svima bude jasno da:         POGLAVNIK NIKADA NIJE PRODAO  DALMACIJU! Za to postoje  neoborivi dokazi, ali dok su god udbaši na vlasti oni neće ugledati svjetlo dana.” (Urban desničar, dragovoljac.com, 18.01.2010.)  Znanost  nije ništa drugo nego slika istine! (Francis Bacon)

Na ljevici su se našle ”ptice istog perja”. Nema nikakve razlike među bivšim (umrlim) i sadašnjim komunistima, udbašima, orjunašima, jugoslavenčinama s Aleksandrovom krunom i Titovom petokrakom; srpskim četnicima popa Momčila Đurića i četnicima Milorada Pupovca,  hrvatskih jugo-komunistima, Račanovih socijal-komunista i Milanovićevih SDP-ovaca, te brojnih ”antifašističkih” udruga. Dakle, to je sve ista bagra: antihrvatsko, antikatoličko, antidržavno i stoga imaju zajednički naziv – ljevičari, ili hrvatski rečeno – veleizdajnice. Onima kojima smeta živjeti u slobodnoj i samostalnoj RH, Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je rekla onima koji su  nezadovljni s isticanjem nacionalnih ideja i znakovlja u Hrvatskoj ”da se isele ako im se ne sviđa Hrvatska.” To je bila prava poruka!

Ima li nade za HDZ?

Je li uopće potrebno davati  HDZ-u  političku i nacionalnu ”tranfuziju” za opstanak na vlasti, ili u oporbi, ili uopće na političkoj sceni s ovakvim rezultatima? Hrvatski se narod sistemacki uništava u toj mjeri, da su brojke ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskim obrambenom ratu i protjeranih sa svojih ognjišta,  kao   promil u odnosu na broj iseljenih.

”Iz Hrvatske se  prosječno dnevno iseli 247 osoba , što znači da je svake godine ‘napusti’ grad veličine Osijeka.” Prema  rezultatima  analize, na koju se poziva  hrvatski portal 24 sata, Hrvatsku je za deset godina ostala bez 204.300 stanovnika; Od travnja 2011. do ožujka 2018. ”prirodnim putem” Hrvatska je izgubila 91.750 stanovnika. Ako ovim zastrašujućom brojkama još dodamo pobačaje, onda možemo donijeti zaključak da se u Hrvatskoj svaki deset godina ponavlja Bleiburg – 500.000 žrtava – izgubljenog stanovništva. U Hrvatskoj se provodi genocid, programirano i sigurno.

Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrija Plenković u petak (17.01.2020.) je odbacio tumačenja da je HDZ pod njegovim vodstvom otišao previše  ”lijevo” te ustvrdio da je njegova Vlada odgovornom politikom osigurala političku stabilnost i gospodarski rast.

”Vodimo stranku zaista na transparentan način, po meni na vrlo uspješan način. (…) To je načelo kojeg se držim i ostvarujemo ga s onima s kojima možemo pronaći zajedničke dodirne točke u programatskom radu.(…) Floskule i nabacivanja ćemo sada razgraditi i unutar HDZ-a malo čvršće, žešće, argumentiraniSje nego što smo to činili do sada, jer smo zaokupirani važnim terminima a to je Vlada – upravljanje zemljom”, preporučio je Plenković. (M.M., hrsvijet.net)

Plenkoviću: činjenicama ne trebaju dokazi!

HDZ je, pod vodstvom Plenkovića, izgubila Parlamentarne izbore EU i predsjedničke izbore aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što bi bilo dovoljno da se zahvali na dužnosti u stranci i Vladi.  Još treba dodati, da su njegove ministrice kulture (Nina Obuljan Koržinek) i obrazovanja (Blaženka Divjak) trebale dati ostavku ili dobiti otkaz na svojim položajima, jer su nanijeli sramotu i štetu Hrvatskoj. Postavljanje petokrake na neboderu u Rijeci, Nina kaže da je to ”sloboda umjetnosti”! Ministrica znanosti i obrazovanja ultimativno je rekla: ”Ako u Saboru ne prođe Zakon o udžbenicima, dajem ostavku.” Zakon je prošao i Divjak je ostala u Vladi! Plenković je spreman pristati na uvjete koalicijskih partnera, makar bile i ponižavajuće i štetne, samo da ostane predsjednik HDZ-a  i Vladi dok Hrvatska predstavlja EU. Plenkovićevi su prioriteti prošrenje Europske unije na Balkan, ulazak Hrvatske u Šengenski sporazum i ukidanje viza za S.A.D. Takva bi ostvarenja, za Hrvatsku u ovakvom stanju,  još više ugrozila položaj hrvatskog naroda: masovnije iseljavanje –  exodus.

Najavljeni su unitaristički izbori u HDZ gdje će biti birano novo stranačko vodstvo i donesene nove političke smjernice stranke. Već se javilo desetak potencijalnih kandidata, koji bi htjeli zamijeniti aktualnog vođu stranke i Vlade. Među onima koji su se oglasili, nema nijednoga s izrazitim državničkim stavom  koji bi mogli solidarizirati duhove u stranci  i izbaciti ljevičare (veleizdajnike) iz Vlade.

Na obilježavanju 30. obljetnice osnutka splitskog HDZ-a istaknuto je, kako je Vlada kojoj je Plenković na čelu ostvarila sve ciljeve, a više je govornika dalo podršku Plenkoviću i njegovoj politici. On je rekao kako je Hrvatska danas bolja jer je gospodarski razvitak zdrav. ”naša vlada je pokazala dignitet domovinskog rata. (petokrake na neboderu u Rijeci i ne procesuiranje ratnih zločinaca, r.t.) Jačanje položaja hrvatskih branitelja. ( preko 3.000 njih je izvršilo samoubojstvo, r.t.). Hrvatska vojska, hrvatska policija dio su naše politike”. istaknuo je Plenković. (direktno.hr 18.01.2020)

Na unutarnjim izborima vjerojatno će doći do novog rasula u HDZ-u, jer će oni koji smatraju da su zaslužni, a ne budu prihvaćeni i priznati, otići iz stranke i stvoriti novu stranku, bolju ili goru – svejedno!  Ako uzmemo u obzir broj birača u Hrvatskoj i broj stranaka, razvidno je društveno ”parceliranje”, kako se kaže u pjesništvu, da svaki pjesnik ima svoju publiku, tako je pravilo i u politici.

Primjera radi, u Republici Hrvatskoj imamo: 32 parlamentarne stranke, 137 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnje stranke, 11 političkih udruga.  Političke strank mogu osnovati 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske, stoji u Ustavu RH.

Nova politička pojavnost u Hrvatskoj

Na pomolu je još jedna nova stranka čije je osnivanje najavio neovisni predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro, koji je imao zavidno veliki broj glasova i zadržao treće mjesto u prvom krugu izbora. Trenutočno zatišje o terminu utemeljenja i imenu stranke, Škoro vjerojatno čeka na rezultate stranačkih izbora HDZ-a. Ako članovi ponovo izabru  Andreja Plenkovića za predsjendika HDZ-a i Vlade, do zastupničkih izbora, Škorino osmišljenje za stranku bit će mnogo izglednije, jer će većina onih koji su bili do sada nezadovoljni s Plenkovićem doktrinom, te i drugi koji će se osjećati odbačenim ili uvrijeđenim, dobit će podršku od Škore. Za sigurno je, da na hrvatsku političku scenu dolazi treća politička stranka, odnosno druga jaka domoljubna stranka, koja će biti ozbiljni protivnik HDZ-a i SDP-a. Doduše, nije se ni  dr. Miroslav Škoro dovoljno dokazao u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, da je u političkom pogledu hrvatski Trump. U hrvatskim poilitičkim strankama ne može biti neopredijeljenih i neovisnih, te mnogo će ovisiti o definiranim idejnim i društvenom okvirima stranke u suverenoj i suvremenoj Republici Hrvatskoj.

Dakle, snaga i sudbina HDZ-a ovisit će o izboru predsjednika stranke. Kako već rekosmo, da među dosadašnjim kandidatima nema dovoljno potencijala za uzeti kormilo u ruke stranke pod čijim je vodstvom oslobođena i stvorena samostalna i neovisna Republika Hrvatska.

Možda se sprema nekoga u pozadini, koja ili koji imaju političko iskustvo, ali možda nose na leđima opterećenje iz prošlosti zbog neumjesnih izjava ili loših poteza, koji su upitni. Među takvima, na prvom mjestu se nalazi Kolinda Grabar-Kitarović, koja je, kako mnogi nagađaju, namjerno predala predsjedničke izbore kako bi mogla preuzeti HDZ i Vladu. narod kaže: Gdje ima dima tu će biti i vatre.

U jednom dnevnom glasilu, koje je poznato po antihrvatskim stavovima, objavljen je poduži članak, u kojem su izneseni svi grijesi Predsjednice na odlasku, poput litanije, što bi se moglo više odnositi na njezino ponašanje, ili stavove koji su bili upućeni medijima i neprijateljima Hrvatske.  Zanimljivo je, da u tom ”ćitabu” ni riječ o najtežem, da ne kažem ”smrtnom grijehu”, Kolinde Grabar-Kitarović što je pozvala predsjednika Republike Srbije četnika Aleksandra Vučića i ukazala mu najveće državničke počasti na Pantovčaku, s Počasnom gardom i bogatim programom.

Ako članovi HDZ-a mogu oprostiti Kolindi Grabar-Kitarović taj posrćaj, mada je bolje posrnuti nogama nego jezikom, sve ostale propuste i neostvarena obećanja moglo bi se  argumenat kao: učenje na dužnisti i na poslu.

I pored svega iznesenog u ovom osvrtu, potrebno je naglasiti činjenicu, da je HDZ-a državotvorna stranka, da imamo državu hrvatskog naroda na čijem je čelu bio prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, i pod njegovim vodstvom je proglašena nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska. Tko može zaboraviti prizor s kolikim je ponosom predsjednik Tuđman pobjedonosno podigao i postavio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, jednoj od najvećih i najstarijih europskih tvrđava. To je važno znati i sjećati se – Scire et reminisci!

Ali, ne smijemo zaboraviti ni obećanje, koje nam je dao sveti Otac papa Ivan Pavao II: Ona (Hrvatska) će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.” Aleluja!- Hvala Bogu!

U trideset godina postojanja Hrvatske države, Hrvati nikad nisu bili u tolikoj međusobnoj i vrlo opasnoj podijeljenosti i  i nejedinstvu kao sada, pred stranačkim izborima u HDZ-u i pred nastupajućim parlamentarnim izborima. To može rezultirati političkom katastrofom, koja će se dugoročno negativno odraziti na stanje naroda i države.

“Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti. Ni jedan grad ili dom, ako je u sebi nesložan, neće opstati!” (Matej 12,25)

Prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman uzviknuo je:”IMAMO HRVATSKU!”

Zato!

Jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa  svima treba biti alfa i omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi. To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin bezuvjetno mora poštivati.

(M.Prpa Codex moralis Croaticum)

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo