Mile Prpa: Predsjednik ili Predsjednica Republike Hrvatske

Predsjednik (ili Predsjednica) Republike Hrvatske – Svaka osoba koja bi bila izabrana za Predsjednika RH na slobodnim i demokratskim izborima trebala bi biti – rezultat spoznaje naroda da se tog momenta radi o najsposobnijem i čestitom čovjeku kojeg hrvatski nacionalni korpus ima.

U načelu, pogrešno je gurati nekog stranačkog čovjeka da se kandidira za Predsjednika, dok je opća spoznaja u narodu da ima kvalitetnijih ljudi koji ne pripadaju nijednoj političkoj stranci. Za vođu naroda, makar i ne s prevelikim ovlastima, treba uvijek predložiti najkvalitetnijeg, kao što se to događa u prirodi da najjači predstavnik u svojoj vrsti vodi jato, krdo, čopor i sl. Pri tome se moramo prisjetiti starozavjetne biblijske izreke – “da je jače krdo tovara ako ih vodi lav, nego krdo lavova ako ih vodi tovar.”

Za predsjednika neke države dobro bi bilo, (ali to apsolutno nije uvjet) da dođe čovjek koji je niknuo sa zemlje – čovjek koji je osjetio njen miris, koji zna što je rano ustajanje, što je strah da ne propadnu usjevi. Koji je osjetio ljepotu berbe, vonj domaćih životinja, miomiris pokošene trave na livadama, doživljaj uzoranih njiva i sve ono što prati život koji je najbliži majci zemlji. Kao i patnju naroda, njegove molitve, sve strepnje i nedaće koje ga prate. Ali i čovjek koji je jednako tako savladao i sve društvene i gospodarske suvremene tokove modernog života i tehnologije, društva i politike.

Čovjek koji je kroz život stekao velika iskustva u diplomaciji, koji je poliglot i sl. A nije dobro da na vlast dođe čovjek kojemu je to nepoznato i koji nema korijenje sa zemljom i sa životom.

Isto tako, predsjednik ne bi smio biti čovjek koji nije formirao obitelj, koji nema suprugu i djecu. Koji ne zna što je to strepnja nad bolesnom djecom, kako djecu podići, kako ih školovati, obući, obuti i nahraniti i bio sposoban biti otac svoje obitelji, ako nije sposoban voditi ni svoju obitelj, taj još manje može biti i otac svoje nacije. (Primjer Hitlera, Staljina i brojnih drugih)

Čovjek kojeg narod bira za svog vođu, predsjednika, inače trebao bi biti osoba vrlo visokog morala. Ne bi smio biti razveden, ženiti se više puta i sl. Ukratko – trebao bi biti svjetionik i u svemu uzor svom narodu, a ne neko smucalo (kakvih smo najčešće imali) i na predsjedničkim položajima viđali.

Čovjek kojeg biramo za predsjednika trebao bi na velika vrata nići iz duše naroda, a jednako tako nakon isteka mandata na velika vrata vratiti se u njegovu dušu i u njoj trajno ostati u uspomeni, nezaboravan kao svjetlost sunca.

Ništa se tako visoko ne cijeni kao moral političara ako ga ima, i ništa se tako visoko ne prezire kao njihov nemoral. Najljepši i najveći poklon koji možemo darovati svojim potomcima je – sloboda!

Niti jedan Predsjednik ne bi smijo biti nagnut prema bilo kojoj ideologiji. Povijest nas uči da  su  sve ideologije koje su vladale,  samo razarale, a ne gradile, ponekad i vrlo okrutno ubijale vlastiti narod Stoga Predsjednik ne smije koketirati ni s jednom ideologijom, koje su u načelu beziznimno veliko zlo. Predsjednik se treba uduhoviti u pastira stada,  dobrog pastira naroda koji će čuvati svoje stado. Pastir čije se stado rasulo i više ga nikada ne može sakupiti nije dobar pastir.  Naš hrvatski narod, pod, kako oni misle o sebi da su “dobri pastir” a stado im se rasipalo  na sve strane svijeta i to već desetak generacija unatrag, a što je najžalosnije i u zadnjih nekoliko godina rasulo se u stotinama tisuća po Europi i dalekom svijetu i ostavili iza sebe pravu pustoš u svojoj domovini. I nikome ništa. Pojeo vuk magare! Takvi pastiri zaslužili su u najmanju ruku prijezir. Kristov nauk nas uči da ostavimo stado i da tražimo izgubljenu ovcu.

Kod nas nitko i ne pokušava ponovo sabrati to stado (raseljeni narod) i barem dio ih vratiti u njihovu Iskonsku domovinu. I ne samo to, već im se i ne dopušta da se vrate u svoju Hrvatsku domovinu.

Nova domovina je kao vinova loza, koja te napila i opila, a kad joj se za godinu dana vratiš više  nema   ni loze ni ploda, a rodna domovina je kao maslina,  i kad se vratiš u nju i nakon pedeset godina dočekat će te  njena  krošnja puna plodova.

Gubitak slobode i rasipanje naroda najčešće se događa zbog zabluda njegovih političara. Nitko tako olako ne prepušta stihiji sudbinu naroda kao nedozreo i neodgovoran političar. Političar koji nije spreman žrtvovati i svoj vlastiti život za svoj narod neka i ne ulazi u politiku. Imamo primjere iz naše povijesti da je nekoliko naših divnih i hrabrih hrvatskih Banova dalo svoj vlastiti život za spas naroda.

Izabrani predsjednici na svojoj inauguraciji polažu ruku na Bibliju izgovarajući riječi – Tako mi Bog pomogao! Trebao bi na svom radnom stolu uvijek držati Bibliju, jer se u njoj sažimala mudrost još od pred tri i pol tisuće godina da nas poduči dobru. Ne bi im škodilo da kraj Biblije drže i Codex moralis croaticum. a jedini smo narod na svijetu koji ga imamo.

Dugih 888 godina neslobode i vlasti tuđina nad Hrvatima (od Pacta convente 1102. do 1990. g.) stvorilo je, osim velikog teritorijalnog oskvrnuća, jednu duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama, što je rezultiralo našom nezrelošću za uspješno vođenje hrvatske države u njenu prosperitetnu budućnost.

Moj dragi narode, budi pametan i dobro promisli kome se povjeravaš narednih pet godina. Iziđi na izbore, jer je to sudbonosno. Ukloni se od svake ideologije, ljubi samo ono što je dobro, u što nas naša vjera podučava.

ZATO:

Darujmo narodu najljepši cvijet svoje mudrosti, darujmo narodu svoju dobrotu i plemenitost. Darujmo narodu svoju sposobnost i požrtvovanost. Iznad svega darujmo narodu svoje poštenje. Svi oni koji to nude narodu, izbore doživljavaju samo kao formalnost, a ne kao bitku za vlast. (Codex moralis croaticum).

Samo srca puna ljubavi za našu Hrvatsku, mogu je izvesti na Božji put, na put blagostanja i njenog svekolikog prosperiteta u budućnosti. (Codex moralis Croaticum)

Zagreb, 28. 12. 2019

Hrvatsko nebo