SVETAC DANA”Božić”

‘Teško je ustanoviti koliko daleko u prošlost sežu korijeni svetkovine Božića. Svoj je oblik svetkovina definitivno dobila u 3. stoljeću. Otprilike istodobno pojavljuje se na Istoku svetkovina Bogojavljenja 6. siječnja, a na Zapadu Božić 25. prosinca, s različitim naglascima iz različita religiozno-kulturnoga konteksta u kome su obje svetkovine nastajale, ali s konačno jednim zajedničkim osmišljenjem: slaviti Kristovo rođenje kao početak novoga života, istinskoga Sunca povijesti. Polazište za utvrđivanje datuma Kristova rođendana tvori nadnevak 25. ožujka. Koliko je meni poznato, najstarija bilješka o tom datumu nalazi se kod afričkoga crkvenog pisca Tertulijana s kraja 2. st., koji pretpostavlja kao poznatu predaju da je Krist podnio smrt na križu 25. ožujka.

U jednom spisu koji je nastao godine 243. isto tako u Africi, a tiče se izračunavanja datuma uskrsnuća, pronaći ćemo u sklopu s tumačenjem 25. ožujka kao datuma stvaranja svijeta i jedno posve svojevrsno računanje datuma Kristova rođenja: prema izvještaju o stvaranju, Sunce je stvoreno četvrtoga dana stvaranja, tj. 28. ožujka. Prema tome bi trebalo smatrati taj dan danom Kristova rođenja, danom izlaska istinskoga Sunca povijesti. Ta je misao još u 3. stoljeću i nadalje imala svoje inačice, u smislu što se poistovjećivao dan Kristove muke s danom Kristova začeća te se tako 25. ožujka svetkovao i kao Anđelov navještaj, tj. Gospodinovo začeće snagom Duha Svetoga u krilu Djevice.

Svetkovina Kristova rođenja 25. prosinca – devet mjeseci nakon 25. ožujka – na Zapadu se ustalila tijekom 3. stoljeća, dok je na Istoku – vjerojatno zbog kalendarskih razlika – dan Kristova rođenja slavljen najprije 6. siječnja, što je zacijelo bio istodobno i kršćanski odgovor na mitsku svetkovinu rođenja bogova koja se toga dana slavila u Aleksandriji.

Danas su neodržive stare teorije kako se u Rimu kao datum rođenja Kristova ustalio 25. prosinca kao opreka mitu o Mitri ili kao kršćanski odgovor na kult nepobjedivoga Sunca, što su ga rimski carevi promicali u 3. stoljeću kao pokušaj stvaranja jedne nove religije u carstvu’, ističe papa Ratzinger.

Na temelju prethodno rečenog, može se zaključiti da su kršćani do 25. prosinca kao datuma Isusova rođenja došli polazeći od čisto teoloških, tj. povijesno-spasenjskih razmišljanja. Taj su dan uzimali za prikladan dan da se proslavi Kristov dolazak na svijet. Svetkovanje Božića u 4. stoljeću bila je ujedno potvrda Nicejsko-carigradskog vjerovanja koje i danas molimo u nedjelju i blagdane nakon Službe riječi.

Slavljenje Božića podsjeća na prvi susret čovjeka sa Isusom koji je pravi Bog i pravi čovjek. Uz osobitu ljepotu i čar Božića jest Božji proglas da ovaj naš svagdanji život i svi njegovi križevi nije besciljan, nego smislen. Na povijesni događaj Isusova rođenja u betlehemskoj štalici podsjećaju i jaslice koje se nalaze u svim crkvama. Jaslice je prvi izradio sv. Franjo Asiški 1223. godine. Običaj se proširio prvo u franjevačkom redu, a od 16. stoljeća postaje opća praksa. Smatra se da su najstarije jaslice u Hrvatskoj one franjevačke na Košljunu. Sastoje se od drvenih figura Isusa, Marije i Josipa te glave vola i magarca, nastale u 16. st. Poznate su i jaslice iz Jastrebarskog, čiji se broj od 500 figurica neprekidno dopunjava. No, svakim se jaslicama, bile one u crkvi ili kući, nastoji privući pozornost na božićno otajstvo.

Recimo nešto i o božićnom drvcu koje je sinoć ukrašeno u crkvama i domovima. Običaj kićenja božićnog drvca došao je sa sjevera, negdje u 16. st. i uz njega je vezana sljedeća legenda. Siromašni čovjek prolazio je šumom u badnjoj noći. Stabla pokrivena snijegom sjala su pod zvijezdama. Začaran tom ljepotom, čovjek je iščupao jelku i ponio je kući. Kako se od topline u kući snijeg rastopio, siromah je od pamuka načinio grudice snijega i posuo ih po stabalcu, a od voska načinio svjećice, učvrstio ih na grančice i zapalio pa su sjale kao iskre na snijegu pod zvjezdanim nebom u šumi. Božićno zeleno drvce postavljeno u kući podsjeća na novi život. No jaslice koje upućuju na Kristovo rođenje imaju stanovitu prednost pred božićnim drvcem.

Sretan i blagoslovljen Božić!