Fragmenti hrvatske zbilje – D. Dijanović: Glupani, izdajice i nabava borbenih zrakoplova

Glupani i izdajice ne bi trebali vladati niti jednom državom, pa čak ni Hrvatskom

Pravo je političke oporbe da kritizira vladajuće. Oporba ima pravo prodavati i demagogiju iz jednostavnog razloga što nije na vlasti. I pričati gluposti je ljudsko pravo. Biti glup također. A poznato je da se glupost – kao što je davno primijetio Krleža – nikada ne umara. No kao što je ljudsko pravo pričati gluposti, jednako je tako ljudsko pravo glupost nazvati glupošću.

„Ja sam od djetinjstva naučio svaku stvar zvati njezinim pravim imenom. Od toga načela i običaja, kad bi i mogao, ja neću za ničiju volju odstupiti, nego ili ću govoriti iskreno, kako mislim, ili, ako to nije dopušteno, ja ću mučati“ – rekao je svojedobno Ante Starčević. Nazvati danas glupost pravim imenom – naime glupošću nije uvijek oportuno s obzirom na količinu gluposti koja se neumorno valja hrvatskom medijsko-političkom scenom. Posebno jer se glupost često omata u kravate, titule i pozicije.

Antun Gustav Matoš bio je vrlo radikalan kad je u pitanju ljudska glupost. Na jednome mjestu legendarni AGM piše: „Zavirite u život i vidjet ćete da su glupani neodoljiva sila jer su u ogromnoj većini, proglašujući svakog odviše umnog čovjeka bijelom vranom, ludom, nesretnikom. Kumim vas dakle dušom, ne budite tako glupi da imate pameti! Sakrijete je, oglupite. Glupani su, kako rekoh, u eklatantnoj većini, većina je normalna i sve što nije glupo proglašuje se abnormalnim, ludim! Ja sam možda samo zato u ludnici, jer nisam dosta glupo napisao ovaj panegirik za Akademiju, jer sam uopće pisao. Kao pravi mudrac, on šuti. Poznajem mnogo glupana, velikih, izvanrednih, idealnih glupana, cvijet, uzor ljudske gluposti, koji ne samo da ne pišu već i ne besjede, pa su ipak članovi parlamenta, sabora, skupština i živu od govorništva. Kako su u silnoj većini, usrećuju glupu domovinu glupim, to jest sretnim zakonima“.

Obrana i sigurnost je jedna od osnovnih funkcija države

Oni koji nešto znaju o teoriji države i prava znaju da je jedna od osnovnih funkcija države sigurnost i obrana, a ne uhljebljivanje partijskih trčkarala po državnoj upravi i javnim poduzećima. A da bi se mogla postići sigurnost država mora imati vojsku, policiju i pravosuđe. Vojska pritom igra ključnu ulogu s obzirom na eventualne vanjske ugroze. Oni koji pak išta znaju o vojsci znaju da je borbeno zrakoplovstvo elita svake vojske i da je bez efektivnog nadzora neba nemoguće govoriti o nacionalnoj sigurnosti.

Međutim, ove elementarne relacije nisu jasne mnogim pseudopolitičarima (proračunskim nametnicima i politikantima) u Hrvatskoj koji su spremni neumorno uhljebljivati svoja partijska mediokritetska trčkarala na već spomenuta sinekurna mjesta, ali će u svakoj prilici demagoški rogoboriti protiv većih izdvajanja za vojsku.

Koliko smo samo puta čuli demagoške izjave tipa: „nema novca za vrtiće i škole, ali ima za avione“. Na stranu što su takve izjave maloumne i vrlo dobar detektor glupana i(li) političkih demagoga. Problem je što one nailaze na vrlo plodno tlo i kod politički polupismenog naroda koji frustriran situacijom u državi sve više pristaje na takvu demagogiju. Demagogiju koja je vrlo opasna ako uzmemo u obzir geopolitičku i sigurnosnu situaciju hrvatskome balkanskom okruženju.

Glupost i izdaja

A nije uvijek riječ samo o demagogiji, nego ponekad i o izdaji, ako ta riječ više išta znači u zemlji u kojoj je izdaja ponajbolje honorirani posao. Ovih dana, u kontekstu štrajka prosvjetara, iz SDP-a su tako poručili: „Vlada se hvali suficitom u proračunu – kako onda ima novca za borbene avione, a nema za plaće učitelja?“.

Ne ćemo ovdje ulaziti u problematiku štrajka prosvjetara. Istaknut ćemo tek to da nema smisla da jednaku plaću imaju oni učitelji koji imaju iza sebe odlične rezultate i oni koji svoj posao obavljaju bez minimuma kriterija. Bez evaluacije rada učitelja i državnih službenika sustav nikada ne će biti postavljen na zdrave temelje. No kako rekosmo, to nije tema ovoga osvrta.

Ono što, međutim, treba primijetiti je SDP-ovo demagoško (ili ipak izdajničko?) palamuđenje protiv borbenih zrakoplova. Riječ je, podsjetimo, o stranci sljednici Saveza Komunista Hrvatske. Stranci čiji je čelnik omogućio Beogradu da se Hrvatska razoruža prije početka rata. S druge strane, nisu bivši komunisti nikada bili protiv naoružavanja Jugoslavije i JNA koja je prije rata imala više od 400 borbenih zrakoplova. No kad je u pitanju Hrvatska onda jugo-apologetske falange demagoški odvratno spominju vrtiće, škole i djecu.

Biti glupan je, ponovimo, ljudsko pravo, a i biti izdajica je pravo odabira svakoga pojedinca koji, dakako, za takav izbor treba snositi kaznene sankcije ako je u pitanju izdaja države. No glupani i izdajice ne bi trebali vladati niti jednom državom, čak niti Hrvatskom, zar ne?

Davor Dijanović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo