Čovjek koji je pojeo sebe…

Čovjek koji je pojeo sebe…

Na koji način odgojiti i osoviti na noge čovjeka današnjice? Što je u stvari on danas i koga predstavlja u jednoobraznom svijetu koji se doima kao nekakva ravna crta ljudskog djelovanja. Što ga čini na neki način osiromašenim u duhovnoj dimenziji koja je ustupila mjesto pukoj materiji današnjice? Odgovor nije jednostavan niti lak. On kao čovjek novoga doba nosi u sebi samorazarujuću sliku svog nastanka, gdje se od najranije mladosti,točnije od svojih prvih koraka suočava sa materijom kao okosnicom svog razvoja.Tako da dugo vremena ako ne i cijeli život ostaje dijete zarobljeno u okvirima odrasloga bića. Mi skicirajući svoje pretke smo se divili njihovoj odlučnosti i hrabrosti da unatoč pomanjkanju tehničkih pomagala i očitoj količini strahopoštovanja naspram prirode koja ga okruzuje ostvari velebna i veličanstvena djela. Sve je on napravio da mu se divimo, njemu osobno a kasnije i vrijednoj materijalno-duhovnoj baštini, Što se nikako ne može staviti u prilog “modernog” čovjeka. Kojemu, kao da neka zabrana visi nad vratom umjetničke i duhovne kreacije. Nestalo je imaginacije i onog unutarnjeg poticaja. Nema čak niti ideja nekih. Sve je nekako plastično, umjetno. U koje god područje ulazimo nailazimo na ruševine tradicije i stvaralaštva koji su generacijama činile vaznu okosnicu i podstrek novim stvaranjima i razvoju.Gdje su djela? Gdje je ta umjetnička ljepota? Da, nestala je zbog i poradi nas. Krivi smo, možemo i trebamo biti ljuti na sve ovo. Kakav je to svijet bez duhovne kreacije unutar samoga čovjeka?

Postajemo strojevi vlastitih težnji da u svakom svom segmentu djelovanja učinimo nekakvu modernu zamjenu. Zamjena je to koja nas šalje u nepovrat i trajno odumiranje nas samih. Možemo na neki način “zahvaliti” tom darvinističkom modelu prema kojemu će se tijek prirode promjeniti i ostat će najsposobniji prilagodbi. Ali kakvoj prilagodbi, kada nas ona odbacuje kao takva na smetlište svojih poraznih ideja. Ne zaboravimo, sve je krenulo prije otprilike dvjesto godina. Zatiranjem i rušenjem starih tradicijskih vrednota u Francuskoj.Nastavilo se Darwinovom teorijom evolucije koja je našla plodno tlo u razornom utjecaju nacizma i komunizma na cjelokupno čovječanstvo. Dva totalitarna sistema koja su u razarujućoj formi slični i idu u korak razarajući samu bit čovjeka.

Malo smo ili jako loše usvojili težnje starih skolastičkih učenjaka. Njih smo odbacili i prihvatili uz pomoć mainstream medija nekog novog postmodernog čovjeka. Bezličnog malog patuljka koji nesvjesno veliča kulturu smrti naspram veličanja života u svoj svojoj punini. Tu kulturnu i nadasve duhovnu smrt čovjeka objeručke su prihvatili ateističke udruge i nove generacije tzv. New Age, koji šireći svoja gnostička i ina stajališta nastoje unijeti nemir i pomutnju u onim duhovnim ostatcima pojedinaca.

Čujte, dakle, kraljevi, i urazumite se! Poučite se, vladari zemalja dalekih! Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima i koji se hvastate silom svojih naroda! Gospod je onaj koji vam je moć podario, i vladavina je od Svevišnjeg, koji će ispitivati djela vaša i vaše nakane istražiti. Iako ste upravljači njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno niti se držaste zakona, niti služiste nakani Božjoj. Gospod će vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna; Maleni su oproštenja dostojni, a moćnici će biti moćno kažnjeni.

Jer Gospod Svevladar ne uzmiče ni pred kim, niti se plaši kakve veličine. Ta on je stvorio i mala i velika, i jednako se brine za sve, a istraga oštra očekuje moćnike. Vama su dakle, vladari, upravljene riječi moje, da se naučite mudrosti i ne griješite. Jer oni koji sveto čuvaju svetinje, sami se posvećuju, i koji su u tom poučeni, nalaze obranu. Žudite stoga za riječima mojim, čeznite za njima: one će vas poučiti. Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude, i prva im se pokazuje.

Dakle nemudri vladaju prikazujući se u svojoj nekakvoj širini kao mudraci. Ali stići će ih kazna zbog rušenja temelja. Temelja života.

Doviđenja dobri stari čovječe. Sigurno je to da najvjerojatnije nisi sretan što su tvoji moderni naslijednici učinili od tvog imena, naslijeđa, kulture i tradicije. Da to je taj razarujući čovjek današnjice. Moderni surogat naših vremena koji jede sebe i nazdravlja novim rušilčkim podvizima.

Ivan Botica/Hrvatsko neo