D.Pešorda: Kustić na Jovanovićevu zadatku
Vrijeme:3 min, 27 sec
Dugogodišnji specijalni rat protiv hrvatske države još od kraja Sanaderove ere ušao je u fazu kad se ciljevi više i ne kriju. Srž toga medijskog, kulturnog i političkog rata može se svesti na sljedeće: Hrvatska je država nespojiva s jugoslavenskom i velikosrpskom idejom zato je treba sabotirati i slabiti na svakom koraku. Na tom poslu složno surađuju ”četnici”, ”partizani”, beskarakterni Hrvati i korisne budale. To je srž, sve ostalo je magla za guske. Stoga svaki ozbiljan i za sudbinu ovoga društva zabrinut članak mora zvučati pomalo paranoično.
Japanski su znanstvenici proučavali odnos između ose Reclinervellus nielseni i pauka Cyclosa argenteoalba. 
Odrasla osa polaže jaja na pauka, ličinke se ose pričvrste na abdomen domaćina i hrane se njegovim tjelesnim sokovima. Pauk ispočetka živi normalno, no u jednom trenutku počinje mijenjati svoje ponašanje. Ličinke preuzimaju kontrolu nada njim i tjeraju ga da stvori okoliš pogodan za razvoj ličinki u odraslu jedinku. Nakon što obavi posao pauk zombi nepomično sjedi i čeka da ga ličinka ubije. Suvremena Hrvatska nalik je pauku u kojega je svoja jajašca položila parazitska osa. U kojoj je fazi Hrvatska sada teško je reći, no čini se da je okoliš pogodan za nesmetan razvoj jugoslavenske ličinke gotovo u potpunosti pripremljen.
Ovih dana domaći mediji bruje o eliminaciji Davora Šukera s čela HNS-a. 
Hrvatski nogomet ostao je kao jedan od posljednjih bastiona otpora nasrtaju jugoslavenštine. Ujedno hrvatski nogomet je i iznimno uspješan, a u suvremenoj Hrvatskoj te se dvije stvari ne opraštaju! Nacionalni naboj i uspješnost. Dugo već traje to nasrtanje na hrvatski nogomet, još od vremena kada se pošto-poto rušilo Vlatka Markovića. U tom zvjezdaškom ratu (termin skovan po analogiji s terminom križarski rat) protiv hrvatskog nogometa osobito se istaknuo bivši ministar Jovanović. Kojemu Davor Šuker 2014., to ne treba nikada zaboraviti, nije dopustio da pehar pobjednika Kupa dodijeli igračima Rijeke nakon pobjede protiv Dinama na Kantridi.
Šukeru se sigurno može koješta prigovoriti, ali nepobitna je činjenica da je bio vrhunski nogometaš, da je cijeli život u nogometu i da ne češka bijele bubrege dok svira hrvatska himna, nego drži ruku na srcu kako je i red. Činjenica je također i da je za vrijeme njegova predsjednikovanja Hrvatskim nogometnim savezom hrvatska nogometna vrsta ostvarila najveći uspjeh u svojoj inače vrlo uspješnoj povijesti. Šuška se da bi Šukera trebao zamijeniti stanoviti Marijan Kustić, čovjek izronio iz mraka unutarhadezeovskih kadrovskih križaljki. Koje, kažu neki, funkcioniraju po principu da prazne tikve uvijek isplivaju na površinu. Dok ih napljačkano blago u džepovima ne povuče na muljevito dno.
Uspije li operacija, još jednom će se potvrditi pravila da HDZ dovršava ono što SDP započne. Tako je bilo s detuđmanizacijom, tako je bilo s progonom generala Gotovine, a tako će – ako sve bude teklo po planu – biti i s prilagođavanjem HNS-a regionskoj paradigmi. 
Ukratko, Kustić nastavlja Jovanovićev posao. Samo što bi on, za razliku od Jovanovića, mogao biti uspješan jer radi pod firmom od tri slova za koja su mnogi Hrvati još uvijek sentimentalno vezani. Nakon toga hrvatski bi nogomet bezbrižno mogao krenuti stazama hrvatske košarke, ambicije glede europskih i svjetskih prvenstava iscrpljivale bi se na pukom sudjelovanju u kvalifikacijama, slavile bi se pobjede ili remiji u susretima s Litvom i Azerbajdžanom, a čelnici takvog HNS-a – baš kao ni Rađa u košarci – nikada ne bi ni za što bili krivi. Jer bi bili po volji Regiona. I zdušno radili na uspostavi regionalne lige. Naravno, u cijeloj toj priči regionaše dodatno motivira i nemali novac kojim raspolaže HNS.
Završavajući ovaj članak, slušam vijest da je Ministarstvo vanjskih poslova RH ”ocijenilo neprihvatljivom” Vučićevu
izjavu da su se hrvatski Srbi opravdano pobunili protiv hrvatske države početkom devedesetih. Čovjek očekivao neku državničku gestu kao reakciju na tako besramni verbalni nasrtaj nedavnog agresora na Hrvatsku, povlačenje veleposlanika u Zagreb na konzultacije, diplomatsku notu ili nešto slično, no čini se da su ličinke već u dobroj mjeri preuzele kontrolu nad domaćinom. Dobro će biti ako već dogodine neka slična Vučićeva izjava već ne bude tek djelomično neprihvatljiva, a za još nekoliko godina u potpunosti prihvatljiva. Tada ćemo, kako kaže Milanović, postati ”ekstremno normalna” država, s njim ili nekim sličnim na čelu.
Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo
