Akademik Josip Pečarić : “Rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori”

“Rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori”

Poštovane kolegice akademkinje,

Poštovane kolege akademici,

Veliki pljesak na Skupštini dali ste Glavnom tajniku za «vehementnu» obranu Godišnjeg izvješća u Hrvatskom saboru, a dobacivanjem nekih od vas je praktično spriječen pokušaj moje obrane od njegovih, ničim izazvanih, napada.

Jasno je da njegove riječi najbolje govore o njemu samom. Danas ću se samo pozabaviti njegovim riječima danim u naslovu ovog mog pisma vama: “Rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori”.

Pitanje: Što mislite koje razdoblje od 1945. godine je najdraže Glavnom tajniku HAZU?

Da vam pomognem. Kada je riječ o Crnoj Gori lako možete provjeriti kako se Crna Gora nazivala od te godine:

• 2. decembar 1945. – Narodna Republika Crna Gora
• 7. juli 1963. – 1990. – Socijalistička Republika Crna Gora
• 12. oktobar 1992. – Republika Crna Gora
• 4. februar 2003. – 19. maj 2003. – Državna unija Srbije i Crne Gore
• 3. juni 2006. – Nakon 88 godina Crna Gora ponovo postaje nezavisna Država Crna Gora.

https://bs.wikipedia.org/wiki/Crna_Gora

Doista treba biti izuzetno inteligentan pa smjestiti 1948. godinu u razdoblje 7. juli 1963. – 1990., zar ne?

Možda to i opravdava Glavnog tajnika što je štitio Slobodana Miloševića od ironičnog naslova moje knjige i od mrskih mu predstavljača koji su itekako krivi što je to, njemu tako drago, razdoblje završilo.

Možda su mu samo zato, dok sam bio u Beogradu, Srbi bili moji sunarodnjaci.

Očita uvreda nikome u Akademiji nije zasmetala, pa na ponovni zahtjev da se pozivnica proslijedi svima vama nije mi ni odgovoreno!

A kada već imamo takvo stanje u Akademiji jasno je zašto nikome nije zasmetala naglašavanje Glavnog tajnika o mom rođenju u Crnoj Gori. Zna čovjek godinu, ali ne zna mjesto. Ne daj bože da zna da je to u Zaljevu hrvatskih svetaca, zar ne?

Sam Predsjednik Akademije vas je izvjestio na samoj Skupštini da je bio izaslanik Predsjednice Republike na proslavi 850 godina posvete katedrale Svetog Tripuna. U KOTORU!

Na! velikoj proslavi Hrvata Boke kotorske i cijele Crne Gore!

S takvim Glavnim tajnikom ne čudi što je na mnogim portalima to potpuno ignorirano.

Ako i nije uglavnom bi ispustili i ime i samu ustanovu iz koje dolazi:

“Proslavi su prisustvovali: kardinal,  nadbiskup barski u miru, Zef Gaši, đakovačko–osječki nadbiskup Đuro Hranić, biskup hvarsko-bračko-viški Slobodan Štambuk, Tomo Vukšić–vojni ordinarij u BiH, mon. Đuro Franjić, nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Ivan Penzeš, biskup subotički, mons. biskup Ratko Perić, mostarsko-duvanjski, trebinjsko-mrkanski, apostolski administrator u Prizrenu, biskup Dode Đerđi, admiral Bokeljske mornarice Anton Sbutega, izaslanici predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića i predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar- Kitarović, ministrica u Vladi Crne Gore Marija Vučinović (HGI),  gradonačelnici Tivta i Kotora i druge ličnosti kulturnog i javnog života.”

http://www.bokanews.me/featured/kotorska-biskupija-obiljezila-850-godina-posvete-katedrale-svetog-tripuna/

http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/kardinal-bozanic-na-proslavi-850-godine-posvete-katedrale-svetog-tripuna

http://www.kotorskabiskupija.me/pontifikalna-sv-misa-proslavi-850-godina-posvete-kotorske-katedrale/

Ime izaslanika predsjednika, ali ne i da je predsjednik HAZU, spominje se na:

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=182993

Ali ima i ovoga:

“Ante Pusić izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović”

http://www.rtcg.me/vijesti/drustvo/141560/obiljezava-se-850-godina-katedrale.html

Zar nas sve treba čuditi kada je Akademiji važnija činjenica o mjestu mog rođenja, ili gdje sam dobio neku diplomu?

Zar nikome od vas ne smeta što je takav tretman Predsjednika HAZU, a time i svih nas, već ste velikim pljeskom pozdravili sramotan nastup u kojima Glavni tajnik uime Akademije napada dvojicu kolega, a ne štiti trećeg, već onoga koji ga lažno napada.

Zar vama ne smeta takav odnos i prema Predsjednici, jer Predsjednik HAZU je bio njen izaslanik. Zar je mogla izabrati nekoga tko bi bio više na čast i ponos našim ljudima u Boki?

Ja sam dao maleni doprinos onome što sam očekivao od toga: na molbu Predsjednika poslao sam mu svoje predavanje na “Tjednu hrvatske knjige”, Vankouver, studeni 2002.;

HRVATSTVO BOKE KOTORSKE 

Očuvanje hrvatskog identiteta kroz stoljeća

Na krajnjem jugoistoku Jadrana nalazi se prelijepi zaljev – Boka kotorska (na talijanskom Bocca = usta, otvor). Njen pjesnik kotoranin Viktor Vida, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, za nju će reći: “Ništa ne može pokolebati mogauvjerenja, da je Boka kotorska ostvarenje božanske priče, koja se tu više nego i u jednom kraju svijeta dotakla zemlje i ostavila na tom moru i u tom kamenju svoj vječni trag.” …

Tekst je objavljen, ali ako ga netko od vas želi pročitati proslijedit ću mu/joj cijeli e-mail.

Poštovani gospodine akademiče Pečariću,

zahvaljujem na poslanom tekst.

S poštovanjem,

Gordana Matić

Kabinet predsjednika

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Dragi kolega Kusic,

Mislio sam tražiti od Vas (jesam li?) Vaš govor iz Kotora da bih ga poslao na svoje adrese.  Možda će neki portal i objaviti. Neka ostane zabilježen, jer nisam baš vidio da su mediji objavili da ste bili tamo.

Pozz

Josip Pečarić

Moj Bokelj koji je bio nazočan napisao mi je o govoru Predsjednika na večeri za uzvanike:

”Nema se tu što posebno napisati. Održao je govor u kojemu je naglasio hrvatsku komponentu Boke, i to je bilo OK. Ono što je, međutim, meni zasmetalo je što je govor počeo riječima otprilike: “prije nego sam došao dolje, malo sam se interesirao o Boki i nešto pročitao…” To sam naveo kao pokazatelj nepoznavanja Boke i nedovoljnog zanimanja intelektualaca u Hrvatskoj za nju.”

I dok sam ja nezadovoljan što je IZASLANIK PREDSJEDNICE RH i PREDSJEDNIK HAZU govorio na svečanoj večeri, dakle pred malim brojem naših ljudi, Vi nagradite Glavnog tajnika velikim pljeskom zato što izbjegava spomenuti Kotor i moju Boku! i uopće, zbog čega je to bilo važno spominjati?

Možda zato jer niste sretni čuti riječi kardinala Bozanića s te proslave:

“Poslije otpjevanog Tebe Boga hvalimo, kotorski biskup mons. Ilija Janjić uz zahvalu predvoditelju slavlja i svima okupljenima, uručio kardinalu Bozaniću biskupski štap kao dar za njegov treći pohod Kotoru. «Lijepo je svaki put doći u Kotor, jer se ovdje osjeća da je kršćanstvo, katoličanstvo tako duboko zasađeno. Sve govori o našoj vjeri, ne samo ova katedrala, nego i ulice, natpisi i znakovi po gradu. I kad se prolazi zaljevom, crkve, zvonci, sve govori o vjeri, o Crkvi, sve govori o onima koji su ovdje živjeli i svjedočili. To je vaša baština, to su vaši korijeni. Nije uvijek lako nositi ovakvu baštinu, ali je časno. I ova je obljetnica poziv da ostanemo vjerni i svojoj Katoličkoj Crkvi, i da ostanemo vjerni svom identitetu, onome što jesmo i po vjeri i po rodu. Da ostanemo svoji ovdje u svom Kotoru, u svojoj Boki. Čestitajući, želim da ovo slavlje bude zalog naše pripadnosti, našeg identiteta, vjernosti Bogu, te osobito u ovo vrijeme da budemo pozorni na obranu i poštovanje obitelji» kazao je kardinal Bozanić, te je uručio kotorskom biskupu medaljon Sv. Ivana Pavla II, velikog zagovornika i ljubitelja našeg naroda.”

Kakva smo mi akademija kada šaljemo takove poruke, a znamo koliko je ljudi obišlo mog Bokelja sv. Leopolda Bogdana Mandića.

U svom Dnevniku iz tih dana (Portal HKV-a) napisao sam:

“Zahvaljujući biskupu Košiću i njegovoj jučerašnjoj propovijedi Hrvatska zna koliko je sv. Leopold ljubio svoj hrvatski narod: “Premda je sv. Leopold kao svećenik veoma kratko djelovao u Domovini, on nikada nije zatajio da je Hrvat. Kada je 1917. bjesnio rat između talijanskih i austro-ugarskih snaga, talijanska je vlada naredila da svi državljani Austro-ugarske u pograničnom području trebaju prihvatiti talijansko državljanstvo ili će biti zatočeni u južnoj Italiji. Kada su ga njegova redovnička braća nagovarala da uzme talijansko državljanstvo, jer da je to tek puka formalnost, on je odlučno odgovorio: „Ne, krv nije voda! Ne može se izdati krv!“… Molimo ga za naš hrvatski narod, da se nitko ne stidi svoga roda ni svoje domovine, da istinski ljubimo svoj narod, činimo dobro svima i da ponosno znamo, poput njega – pa ako treba i trpjeti zbog toga – isticati tko smo i kome pripadamo. Molimo za naše narodne vođe da ne savijaju šiju pred nepravdama i neistinama, već da ponosno služe svojem narodu.” (poveznica)
Biskup poslije mise piše: “Krv nije voda, ne može se izdati krv!”

Moj Bože, koje divno iskustvo – blizina sa svecem, i to još Hrvatom koji je ljubio svoj narod!”

http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/dnevnik/23615-josip-pecaric-dnevnik-srijeda-13-travnja-utorak-19-travnja-2016.html

Ili vam to nisam smio navesti? Pa i biskup dr. sc Vlado Košić je potpisnik Peticije ZDS? Ipak treba više vjerovati Glavnom tajniku i Akademiji: nije sv. Leopold bio Hrvat, i ove njegove riječi ništa ne znače!

A možda bi bilo dobro da promjenimo takav stav Akademije i prihvatimo riječi hrvatskog sveca iz moje Boke:

„Ne, krv nije voda! Ne može se izdati krv!“

Tada na hrvatskim portalima ne bi bila “Navodna Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti”.

Pa ni u propovijedima hrvatskih biskupa. Naime mnogi od vas koji su svojevremeno dobili moju knjigu s tim nazivom znaju da je to uzeto iz jedne propovijedi biskupa prof. dr. sc. Valentina Pozaića. Ili vam to nisam smio navesti? Pa i biskup Pozaić  je također potpisnik Peticije ZDS? Ipak treba više vjerovati Glavnom tajniku i Akademiji. Pogledajte po hrvatskim portalima komentare u svezi s njegovim istupom. Npr.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/akademik-paar-odgovorio-na-klevete-jovanovic-je-pobrkao-loncice-nisam-ni-lagao-ni-plagirao-985187/#axzz4TUc6Dx1R

http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/25621-pismo-akademika-paara-predsjedniku-hrvatskog-sabora.html

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/12/21/pismo-akademika-vladimira-paara-predsjedniku-hrvatskog-sabora/

Tada nam ne bi hrvatski kolumnisti o nama pisali, kao Mirela Pavić u Hrvatskom tjedniku od 22. 12. 2016., kao o “hrpi naših ‘akademika’ iz JAZU-a”. Istina neki su malo pošteđeni:

“Čast Pečariću i nekolicini ostalih zvučnih, hrvatskih imena, sve mlakonje i mutikaše zapregnute gujice u fotelju iz koje nit što dobra narodu sugeriraju, nit opravdavaju uopće postojanje te ‘zajednice’.”

Umjesto da neki, očito ne previse inteligentan akademik, uči jednog matematičara što je logika, zar vam ne bi bilo bolje pročitati komentar našeg poznatog odvjetnika Željka Olujića o presudi Ustavnog suda u slučaju Šimunić koji ima podnaslov (“Hrvatski tjednik, 22. 12. 2016.): Šimunića su osudili zato što ljevičari znaju što je mislio kad je uzviknuo “Za dom”. Zar u tri otvorena pisma Ustavnom i Vrhovnom sudu nisam pisao to isto? I onda oni ti sudci (čast Miroslavu Šumanoviću) sramote i sebe i svoju struku.

http://narod.hr/hrvatska/akademik-pecaric-li-ustavnom-sudu-domovinski-rat-poticanje-mrznje

http://kamenjar.com/akademik-pecaric-li-ustavnom-sudu-domovinski-rat-poticanje-mrznje/

Javlja mi se puno ljudi. Ne vjeruju da je to razina Akademije. Ali već je nastup Glavnog tajnika i opjevan. Naime, Vicko Goluža, pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi za žrtve rata (1992.-2000.) je i pjesnik. Objavio je zbirku pjesama Ruka na srcu – Srce u ruci. On piše:

Uvaženi i poštovani akademiče!

Po nalogu savjesti (u kojoj prebiva čovjek ili njegova nakaza), a povodom žalosnog istupa i zloporabe Saborske govornice tajnika HAZU, želim postaviti neka pitanja ogoljelim dušama, kojima nikakva akademska zvanja ne mogu prekriti svu bijedu gadljivog ljudskog poltronstva i licemjerja.

IMA LI PRAVO HRVATSKU VOLJET

SRCEM U KOJEM LJUBAV GORI,

ILI HRVAT MORA OBOLJET

U TUĐOJ ZEMLJI KOJA GA MORI?

IMA LI PRAVO ISTINU ZBORIT

PEČARIĆ U KOJEM ČOVJEK BLISTA,

IMA LI PRAVO ZA DOM SE BORIT

S LJUBAVLJU ŠTO JE OD LAŽI ČISTA?

IMA LI PRAVO DOMOLJUB BITI

IZ DIČNE BOKE HRVATSKI SIN,

ILI SE TREBA PRED GADOM KRITI

DA MU NE STAVI USTAŠKI ČIN?

                                Vicko Goluža

Zapravo, on sam odgovara na pitanje koje je davno postavio Akademiji:

ZAŠTO?

Zašto Pečarić smeta,

zašto se ljubavi boje,

hrvatski mediji javni

što lažnu povijest kroje?

Zašto ne mogu glasno

bijednici glasila javnih

slaviti velika djela

Hrvatskih sinova slavnih?

Zašto ih mora mori

kada se domoljub javi,

zašto ih tisuću radova

znanstvenika sjajnog davi?

Zašto „antifašisti“ grakću,

I na hrvatsku zastavu reže,

zašto od Pečarićeve Hrvatske

petokolonaši bježe?

Zašto u HAZU šute,

zašto se Pečarića boje,

zašto se i u društvu takvom

bezglavi akademici roje?

Upravo zato, zna se, 

što Hrvatsku u srcu nosi,

i granatama ljubavi čiste –

mrzitelje domoljublja kosi!

Vicko Goluža

http://glasbrotnja.net/vicko-goluza-zasto/

Na kraju još jedno pitanje: Zar nije nemoralno u Hrvatskom saboru uime Akademije prozivati potpisnike Peticije ZDS u sklopu obrane Izvješća o radu HAZU, a onda ići i nastupati zajedno s potpisnicima te iste peticije na HTV, kao što radi Predsjednik HAZU kada na HRT4 dana 22. 12. 2016. nastupa zajedno s prof. dr. sc. Ivanom Karlićem s KBF Sveučilišta u Zagrebu? Može zato što prof. Karlić nije rođen u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori?

Akademik Josip Pečarić/Hrvatsko nebo