Marija Dubravac : PUSTITE K MENI MALENE (Božić)

PUSTITE K MENI MALENE (Božić)

– Mama, tko je beba u ovim jaslama,
Čemu štalica, čemu oštra slama?
Čije je to dijete, kako mu je ime?
Jadniče malo, umrijet će od zime.

‘’To ti je sinko, Isus, s drugog svijeta,
Marija mu je mati, djeva sveta.
Poočim njegov, sveti Josip bio,
Životom čistim s djevicom živio.

Pred mnogo ljeta, a po volji Boga,
Začela djeva sina malenoga.
Kad htjede rodit, jednog hladnog dana,
U Betlemu za njih ne bijaše stana.

Okrutni ljudi… I čuj što se zgodi –
Sinak se Božji u štalici rodi.’’
– Mamice mila, ponesi ga kući,
Ja ću ga ko lutku u toplo obući.

Meni za ljubav, uzmi ga, mama,
O molim te, molim, nek živi s nama!
”Smiri se, dijete, prestani moliti,
Njemu je suđeno siromahom biti.

Hajdemo kući, crkva je studena,
Prehladit ćeš, srećice milena.”
– O mama, mama, sramota te budi,
I ti si okrutna ko i drugi ljudi.

Vidiš da ta beba na slami je gola,
Ti na sebi imaš stvari ‘puna kola’.
Krenuše kući, al’ mališ se vrati,
Kad nazad došo, vikala je mati:

”Gdje ti je kaputić, reci kud si s njime?”
– Pokrio sam bebu, umrijet će od zime.

Marija Dubravac, Brisbane/Hrvatsko nebo