Kome bi najviše koristila ostavka Lovre Kuščevića?

Unatrag mjesec dana u tiskanim i elektronskim medijima sustavno su i kontinuirano objavljivani mnogobrojni članci, reportaže i komentari o imovinskom stanju političkog tajnika HDZ-a, bivšeg ministra građevinarstva i prostornog uređenja i aktualnog ministra uprave Lovre Kuščevića; a da bi to moglo biti tek spontano, slučajno te bez plana, cilja, svrhe i namjere!

Kako je ministar Kuščević tijekom petnaestak godina došao do sadašnjeg imovinskog stanja kojeg čine dvije kuće (špekulira se neformalno i o trećoj i to izgrađenoj na pomorskom dobru?), građevinska zemljišta, voćnjak, šume, čamac, automobile, pokretnu imovinu itd.; u središtu je i programirano artikulirane i nametnute pozornosti te zanimanja medija i javnosti. Logično je da sva ta i tolika imovina nije od jučer te da je morala biti kumulirana godinama, kao što su potom logična i očekivana i pitanja kako o tome i zašto do sada nisu znali (ili im to nije smetalo?) za to nadležni i odgovorni u Vladi RH, i kako i zašto im je to odjednom „preko noći“ postalo tako i toliko važno i značajno da (tek sada!) i Uskok provodi izvide o ministrovim nekretninama i poslovno-pravnim transakcijama, a Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa pokrenulo je postupak provjere njegove imovinske kartice?

I koalicijski partner HNS traži Kuščevićevu ostavku tek sada, što je pouzdan pokazatelj i dokaz da je to po dogovoru sinkronizirano i koordinirano s Plenkovićem i Božinovićem, a nikako i nipošto samostalna akcija i „izdaja“ HDZ-a.

Također je očigledno i da tako sistematizirani i iscrpni podatci o Kuščevićevoj imovini, mijenjanju prostornog plana, navodnoj prijevari dobavljača i vjerovnika u stečaju obiteljske tvrtke, itd. koji se objavljuju u medijima; nikako ne mogu biti te i nisu rezultat samo istraživačkog novinarstva pa da ih glavom i bradom predvodi te provodi i sâm – Robert-Bob Woodvard i to onaj iz vremena afere „Watergate“! No osim pitanja tko medijima od početka afere „Hvaljen Isus i nekretnine“ i dostavlja dio informacija koje objavljuju, još je neusporedivo politički i društveno važniji odgovor na pitanje tko ima te i takve podatke i kome su općenito po standardima demokratske i pravne države ti i takvi podatci dostupni, te može li i smije li ih samovoljno ad hoc činiti dostupnim medijima i javnosti?

Kad se radi o državnim dužnosnicima i zaštiti ustavno-pravnog poretka, te i druge podatke imaju i odgovarajuće tajne službe ali one su u nekonsolidiranom demokratskom poretku kao što je to u Republici Hrvatskoj zbog autoritarnom vlašću paraliziranih institucija demokratskog poretka pod paraustavnim, paralegalnim i parademokratskim utjecajem predsjednika Vlade RH i ministra unutarnjih poslova, što već i na razini zdravog razuma i elementarne logike nedvojbeno i sigurno znači da ti podatci u toj i tolikoj mjeri i u točno odabranom i znakovitom političkom i društvenom momentu; nikako i nipošto nisu mogli doći u posjed novinara, medija i do javnosti bez poticaja, znanja i odobrenja Andreja Plenkovića i Davora Božinovića! No, to samo od sebe nameće i pitanje: A zašto bi to oni (u)činili svome političkom partijskom sekretaru i važnom članu Vlade RH Lovri Kuščeviću, i još k tome uz kršenje Ustava RH, zakona i demokratskih standarda?

NEKA „PEDRO-LOVRO VISI“ KAO PLENKOVIĆEVO ISKUPLJENJE

„Žrtveni jarac“ je društvena prispodoba o pojedincu kome se pripisuju odnosno na koga se prebacuju tuđa odgovornost i krivnja i po čemu je on nevina žrtva, a poznat je i po svojoj popularnoj istoznačnici „Pedro koji visi za tuđe grijehe“ iz nekad davno popularnog glazbenog šlagera. No, kakve to sveze Lovro Kuščević ima s „Pedrom koji visi“ , i ako ima, znači li to i da je on ta nevina žrtva?

Glede (ne)legalnosti njegova stjecanja nekretninâ i pokretne imovine, stečaja obiteljske tvrtke, mijenjanja općinskog prostornog plana i prenamjene zemljišta, nepotpunostima u imovinskoj kartici dužnosnika itd.; u pravnoj državi trebali bi tome nezavisno odlučiti za to mjerodavni upravni i pravosudni organi. Ono što se već sada može osnovano ustvrditi, jest da je s političkog, društvenog i moralnog vrijednosnog motrišta to i takvo postupanje i ponašanje – neprihvatljivo! No, činjenica je također da se to i takvo potencijalno i zakonski inkriminirajuće postupanje zbivalo i ostvarilo vremenski puno prije nego što je mandatar za sastav Vlade RH Andrej Plenković u listopadu 2016.g. u prijedlogu personalnog sastava Vlade RH Hrvatskome saboru kao kandidata za ministra graditeljstva i prostornog uređenja predložio Lovru Kuščevića, koji je na izborima 11. rujna 2016.g. kao šesti na HDZ-ovoj listi u X. izbornoj jedinici dobio samo 2.822 ili 2,95 preferencijskih glasova i da nema klauzule od 10 posto od ukupnog broja dobivenih glasova stranačke liste – uopće kao zastupnik ne bi ušao u 9. saziv Hrvatskoga sabora jer četiri kandidata s liste koji su dobili veću brojku preferencijskih glasova od njega upravo zbog te klauzule (tzv. „preferencijskog izbornog praga“) nisu osvojili zastupnički mandat!

Štoviše, potom je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković predložio Lovru Kuščevića za političkog tajnika HDZ-a, a zatim i za ministra uprave što može značiti i znači samo jedno i jedno a to je da je imao njegovo apsolutno povjerenje i političku potporu! (Po)vjerovati da su ti i takvi podatci o kandidatu za ministra Lovri Kuščeviću bili nepoznati tadašnjem mandataru i kasnije predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, bilo bio dosta krajnje naivno, samopotcjenjivački, neodgovorno, protudemokratski i luzerski. Što nedvojbeno i sigurno znači da mu tada (i sve do prije mjesec dana) nisu uopće smetali, a imali su veliki potencijal za pritiske i ucjene po zlu dobro poznatom totalitarnom obrascu i praksi „unutarnjih neprijatelja“ te partijske diferencijacije po principu demokratskog centralizma i političkog „odstrjela“ ako bi u budućnosti nešto po vođinom političkom i inom interesu nepoželjno krenulo.

I doista je poslije tri godine predsjednikovanja Andreja Plenkovića HDZ-om te nešto kraće i Vladom RH; štošta politički, ekonomski, društveno, demografski, kulturalno i civilizacijski krenulo i ostvarilo se – nepoželjno, naopako i štetno (osim, ako Eurostat te zdrav razum i oči – lažu?)! Dobro je javnosti znana i neprijeporna činjenica da je o svemu, svakome i svačemu kao predsjednik HDZ-a i Vlade RH autokratski odlučivao i donosio odluke Andrej Plenković; a da ih je poltronski, dodvornički i poslušno bespogovorno provodio u djelo (dvostruki) ministar Lovro Kuščević, donedavno u HDZ-ovoj nomenklaturi političar od najvećeg i posebnog povjerenja Andreja Plenkovića! Što se to pak dogodilo s Lovrom Kuščevićem da je odjednom i naprasno izgubio donedavno apsolutno povjerenje i potporu Andreja Plenkovića, pa su on i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović dopustili da moralno i društveno neprihvatljivi te potencijalno i inkriminirajući podatci o imovini te poslovnim i financijskim transakcijama ministra Lovre Kuščevića, pod lažnom moralističkom krinkom navodne borbe protiv društvenih devijacija postanu dostupni medijima; te u vidu afere i huškačke kampanje, linča, progona i harange ne samo ministra nego i njegove šire obitelji budu prezentirani javnosti?

KUŠČEVIĆEV STATUS QUO I PLENKOVIĆEVE POLITIČKE SCILE I HARIBDE

Kod Lovre Kuščevića se pozitivno na društveno bolje i humanije promijenilo nije – ništa. Isti je to arivist u kontinuitetu od malodobnog učlanjena u HDZ-e, izbora za predsjednika Općinskog odbora HDZ-a Nerežišća 2001.g. te za načelnika iste Općine 2005.g.; pa do današnjeg političkog tajnika HDZ-a i ministra uprave. Pa zašto je to do nedavno uzorni partijski „drug“, povjerljivi te za specijalne protuustavne i antidemokratske zadatke, subverzije i rabote odabrani izvršitelj, najednom postao „moralno politički nepodoban“ i „unutarnji neprijatelj“, zreo i primjeren za medijsku kampanju i prezentaciju javnosti njegovih starih i davno dobro poznatih imovinsko-pravnih (ne)djela? Po metodi i provedbi partijske diferencijacije i javnog sramoćenja (ali ne i po „devijacijama“!) analogno kao kod Brkića, Tolušića, Gorana Marića, Gabrijele Žalac, a na sličan način se povremeno „otkrivalo“ te plasiralo u medije i javnost i o starim poslovima i poslovnim vezama ministra Krstičevića.

Pa kad se dakle ništa nije promijenio kod Lovre Kuščevića a unatoč tome je postao „moralno politički nepodoban“, kod koga i oko koga se to promijenilo u kontekstu čega tj. novog partijskog „kursa“ je Lovro Kuščević transformiran u „unutarnjeg neprijatelja“? Promijenilo se štošta oko Andreja Plenkovića od znamenite i nezaboravne neizravne inauguracije „Vjerodostojnosti“ kao političkog kreda i programa na ad hoc insceniranom mesijanskom ukazanju na badnjedanskoj konferenciji za medije i javnost 24. prosinca 2016.g. o otkupu INA-e od MOL-a, pa dalje kako slijedi.

Od ostavke ili smjene objektivno poodavno kompromitiranog političara Lovre Kuščevića, najviše bi političke i društvene koristi imao nitko drugi doli sâm – Andrej Plenković! Da „ispegla“ u javnosti svoj u međuvremenu erodirani i u kaljužu beščašća, prijevara i obmana potonuli imidž te odmakne od sebe pozornost i prikrije odgovornost za mnogobrojne odluke na trajnu štetu poreznih obveznika, drugih građana i državne imovine; te manipulacije, pogrješke i propuste kao na primjer za aferu Agrokor-Borg i predaju Agrokora u većinsko rusko vlasništvo, koruptivnog udruženog pothvata izvlačenja oko 300 milijuna kuna iz afere Agorokor-Borg; koruptivnog davanja u koncesiju narodnih dobara plodnog zemljišta i pitke vode sumnjivom stranom kapitalu, novac za izgradnju Pelješkog mosta dali su porezni obveznici iz država Europske unije a taj veliki i unosan posao dobili su Kinezi a ne radnici/porezni obveznici iz EU (!?), prikrivenu opstrukciju u kolaboraciji sa SDP-om izgradnje plutajućeg LNG-terminala na Krku, prikrivenu prorusku i prokinesku politiku kojom je iznudio i prisilio SAD da onemoguće kupnju vojnih zrakoplova od Izraela za što se odgovornost pokušalo imputirati ministru obrane Damiru Krstičeviću, opstrukciju geostrateške političke inicijative Tri mora kojoj je osobnu i neposrednu potporu dao i predsjednik SAD Trump, mirovnu inicijativu u Ukrajini kao tobože usmjerenu protiv imperijalističkih interesa Rusije, a stvarno spin i propagandni trik da se prikrije sustavna i kontinuirana gospodarska i politička suradnja s Ruskom Federacijom u energetici, turizmu, poljodjelstvu itd.; diverziju Istanbulskom konvencijom i rodnom ideologijom, Marakeški sporazum, gaženje demokracije i dostojanstva te poniženje hrvatskoga naroda protuustavnom i protuzakonitom zabranom dvaju referenduma; kršenje Ustava RH, demokratskih standarda te ljudskih i građanskih prava i sloboda; kršenje ustavne vrjednote višestranačkog demokratskog sustava, gušenje pluralizam i slobode medija, stampedo radnoaktivnog stanovništva iz države Plenkovićeva „blagostanja i moralne idile“, depopulaciju, negativni natalitet i demografsku katastrofu; korupciju, nepotizam, klijentelizam, ekonomski analfabetizam, rasap svih humanističkih vrijednosti i potonuće društva u anomiju; ideološku i programsku izbornu i ostalu prijevaru i izdaju članova HDZ-a i birača, debakl i fijasko autokratske Plenkovićeve kandidacijske liste ali i HDZ-a na Europskim izborima, i tako dalje.

Pa što sa svim tim ima Lovro Kuščević logično je pitanje, kad je svima dobro znano i poznato da su sve to osobne i autokratske inicijative i odluke Andreja Plenkovića?

Ima, ima jer mu on može poslužiti kao „žrtveni jarac“ odnosno dnevno-politički krivac i simbolični „Pedro koji visi“; da se odgovornost, krivnja te pozornost i opravdana agresija javnosti odmaknu od Andreja Plenkovića i usmjere na Lovru Kuščević, a po potrebi i na ostale po vođinim ideološko-političkim kriterijima pomno odabrane ministre kandidate za istu ulogu i političku sudbinu i žrtvu „Pedra koji visi“ na oltaru „voždovog“ ideološko-političkog neoliberalno-ljevičarskog vizionarstva i dogme o nepogiješivosti! Nagoviješteno je to i jasno zacrtano u komentaru kojeg je 1. srpnja 2019.g. objavio HDZ-ov propagandni bilten Portal Direktno.hr pod naslovom i istim tim sadržajem: „Rekonstrukcijom Vlade do novog početka Andreja Plenkovića i HDZ-a“, kojem je nominalni autor glavni urednik što ne mora značiti i da ga je samostalno i spontano i napisao.

Po društvenom zlu poznatoj i prakticiranoj totalitarnoj metodi diferencijacije „unutarnjih neprijatelja“ po principu demokratskog centralizma, treba nedemokratskim i nelegalnim sredstvima i postupcima stvoriti te svim i svačim difamirati, ozloglasiti i kompromitirati „žrtvene jarce“; čime će se prevariti i obmanuti javnost i birači te svu odgovornost i krivnju za neoliberalno-ljevičarsku ideološku formativnu zadrtost i političku programsku i neoliberalno-ljevičarsku koalicijsku otvorenost sublegitimnog te zbog toga demokratski invalidnog predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i iz njih proizašle mnogobrojne promašene i neuspješne planove, programe i odluke – podmetnuti i prebaciti na imaginarne krivce odnosno „žrtvene jarce“!

I, to bi trebao biti taj „novi početak“ prema navedenom komentaru objavljenom na Portalu Direktno.hr, ali po svim u prethodnom dijelu teksta navedenim činjenicama, lažni novi početak Andreja Plenkovića i HDZ-a. Vuk dlaku mijenja a ćud nikada kaže tako narod, o čemu valjano i zorno svjedoči i najnovije nasilje nad demokracijom i političkom voljom te egzistencijalno-društvenim potrebama i interesima većine birača i građana, kada 1. srpnja 2019.g. opstrukcijom HDZ-a po šesti put u Skupštini ličko-senjske županije nije donesen županijski proračun za 2019. godinu. A, tiranija se pak politološki i politički definira kao vladavina bez izbornog legitimiteta odnosno političke potpore tj. glasova birača razmjernih i primjerenih demokratskim standardima, i upravo je to vladavina tiranina jer ne proizlazi iz političke volje i potpore demokratske većine birača i naroda a politički se očituje iz izbornog procesa proizašlim – sublegitimitetom!

Erih Lesjak/Hrvatsko nebo