Z. Tomac : Najveća uvrjeda je poginule heroje HOS-ovce proglašavati ustašama i fašistima

Agresija laži na Hrvatsku

Jučer sam imao prilike na jednoj televiziji gledati uživo prijenos saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, koji je na zahtjev SDP-a raspravljao o navodno ustaškom grbu i ustaškom pozdravu “Za dom spremni” na spomen ploči jedanaestorici poginulih HOS-ovaca.

Moram priznati da sam teško podnio sve one grozote koje su na toj sjednici iznešene, posebno od dva člana Odbora, Milorada Pupovca i Vesne Pusić. Stekao sam dojam da su svojom agresijom i krivotvorinama uplašili ostale članove Odbora, koji im se ili nisu suprotstavljali ili vrlo blago i umjereno s nekom bojažljivošću. A trebalo se i moralo se suprotstaviti odlučno argumentirano i razotkriti bit podvale.

Podvala je bila u sljedećem, Milorad Pupovac i Vesna Pusić, ali i SDP-ovci na blaži način, izrekli su nevjerojatnu laž i lažnu optužbu i onda tražili da svi prihvate tu laž i lažnu optužbu kao nepobitnu istinu. Lažna optužba je da se radi o spomen ploči koja veliča ustaštvo i ustaške zločine i koja je podignuta upravo u Jasenovcu da bi uvrijedila i omalovažila žrtve ustaških zločina.

Krivotvorina i laž je u sljedećem, poginuli HOS-ovci, mladi ljudi dragovoljci, nisu bili ustaše niti su se borili i svoje živote dali za obnovu ustaške države. Oni nisu bili fašisti,kako ih dvojac Pupovac-Pusić optužuje, nego su bili heroji koji su se borili za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, za svoj dom i domovinu. Oni ne samo da nisu bili fašisti nego su bili junaci koji su dali

svoje živote u borbi protiv velikosrpskog fašizma, četnika koji su masovno ubijali, silovali i koji su, uz pomoć JNA iste one JNA koja je napravila Hude jame 45., napravili novu Hudu jamu u Ovčari.

Dakle, strašna je podvala, strašan bezobrazluk te junake hrvatskog naroda, koji su poginuli u obrani doma i domovine od novog fašizma posmrtno proglasiti ustašama i fašistima.Slogan “Za dom spremni” bio je domoljubni slogan HOS-ovih branitelja i nema nikakve veze s ustaškim pozdravom “Za poglavnika i dom spremni”. Taj pozdrav je masovno korišten u Domovinskom ratu i ima potpuno drugačije značenje od pozdrava za vrijeme NDH. Svi oni koji po kratkom postupku, poput Pupovca i Pusićke, presuđuju HOS-ovcima kao ustašama i fašistima duboko vrijeđaju Domovinski rat i te junake ali i u temeljima pokušaju krivotvoriti istinu o Domovinskom ratu. Kada bi se, ne daj Bože, prihvatio zahtjev Vesne Pusić da Vlada mora uzeti šarafciger i odšrafiti odnosno skinuti spomen ploču, to bi značilo da Hrvatska priznaje, da Hrvatska prihvaća strašnu krivotvorinu i kletvu da su mnogi heroji Domovinskog rata, koji su se borili za dom i domovinu i koji su usklik “Za dom spremni” koristili u obrani od novog fašizma i nove agresije i novih velikosrpskih pogroma, da su to radili kao zločinci ne da bi stvorili samostalnu i slobodnu Hrvatsku nego da bi stvorili nacističku, fašističku, ustašku Hrvatsku.

HOS-ovci su se borili za demokrasku i pluralističku Hrvatsku

HOS-ovci su bili sastavni dio Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. HOS-ovci nisu činili zločine. HOS-ovci su prihvatili dr. Franju Tuđmana kao vrhovnog zapovjednika i njegov Ustav iz 90-te godine u kojem je dr. Franjo Tuđman inzistirao da se u Ustavu vrlo jasno borba za novu Hrvatsku razgraniči od bilo kakve veze od NDH.

Dakle, HOS-ovci kojima je podignuta spomen ploča borili su se za demokratsku Hrvatsku, za Hrvatsku pluralističku u kojoj

će postojati garancija vjerskih, nacionalnih i svih drugih sloboda. Oni se nisu borili protiv Srba kao naroda ili etničke manjine, oni su se borili protiv velikosrba i četnika. I danas nastupa paradoks koji u temeljima ugrožava našu slobodu, demokraciju, našu državu, koji ozbiljno pokušava srušiti temeljne vrijednosti Domovinskog rata. 90-tih godina borili smo se protiv četnika i velikosrpske agresije. Treba se sjetiti one snimke iz razrušenog Vukovara, okupiranog, kada su tisuće Vukovaraca odvedeni u logore u Srbiju. Kada su ne samo na Ovčari nego i Veleprometu i drugdje masovno ubijani Hrvati. Kako je išla ona grupa razularenih četnika po ulicama Vukovara i pjevala “Druže Slobo, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate.” Oni to nisu samo pjevali, nego su i činili!

Događa se povijesni obrat, sadašnje srbijansko državno vodstvo koje je i osobno sudjelovao u četničkoj i velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku vrlo sustavno krivotvorinama i lažima optužuje i današnju Hrvatsku da je ustaška i fašistička država. A sami su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji, i premijer Vučić koji je držao vatrene četničke govore u okupiranim područjima Hrvatske i tvrdio da to nikada neće biti hrvatsko. I predsjednik Srbije Nikolić, koji je sudjelovao u agresiji u okolici Vukovara, koji je četnički vojvoda i koji se nije odrekao te titule. Da ne govorim o ministru Vulinu i ministru vanjskih poslova Dačiću, koji je bio glasnogovornik Slobodana Miloševića. Dakle, alter ego Slobodana Miloševića.

Oni su rehabilitirali četništvo i od fašista proglasili ih antifašistima. Oni su rehabilitirali četništvo i zločine, ne samo od II. Svjetskog rata nego iz agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Riječi koje to četničko vodstvo upućuje hrvatskom narodu i hrvatskoj državi prestrašni su.

Nažalost, i rasprava o HOS-ovim junacima i pokušaju da ih se pretvori u ustaše pokazuje koliko je još jaka peta kolona u Hrvatskoj, koja također godinama već pokušava Domovinski rat optužiti da je bio ustaški i fašistički a ne demokratski, slobodarski i oslobodilački.

Zato je zadatak hrvatskog državnog vodstva i hrvatske politike beskompromisno se izboriti za istinu, ne popuštati pred novom agresijom, vanjskom i unutrašnjom na Hrvatsku. Obraniti čistoću Domovinskog rata i odbaciti sve krivotvorine i pokušaje da se pozdrav “za dom spremni” u Domovinskom ratu proglasi ustaškim pozdravom i da se borba za slobodnu i demokratsku Hrvatsku proglasi borbom za obnovom ustaštva i fašizma.

Tražio se konsenzus oko laži

Najveća moguća uvreda je te mladiće, koji su često u želji da obrane dom i domovinu, da se izbore za slobodnu Hrvatsku išli tamo gdje je najteže bilo, na prve linije fronta i bez adekvatnog naoružanja i hrabro se borili protiv deseterostruko bolje naoružanog agresora. I sada kada im se diže spomen ploča zamislite Vesna Pusić i Milorad Pupovac presuđuju da se oni nisu borili za slobodnu i demokratsku Hrvatsku nego za fašističku i ustašku Hrvatsku. Dakle, optužuje ih se posmrtno da su fašisti, dakle zločinci, da su svoje živote dali ne za slobodu nego za obnovu nekog zločinačkog sustava. Te da zato treba šarafcigerom, bez rasprave, skinuti tu ploču jer ona navodno vrijeđa ustaške žrtve.

Na Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav a na prijedlog SDP-a tražio se konsenzus oko laži. Vršio se pritisak da selaž prihvati kao istinu. Laž je da je u Domovinskom rat “za dom spremni” upotrebljavan kao ustaški poklič, da su branitelji davali život ne za uspostavljanje slobodne Hrvatske nego navodno za obnovu fašističke Hrvatske. Dakle, branitelji su lažno proglašeni posmrtno ustašama. I onda se traži da se ta laž prihvati kao apsolutna istina jer kada bi to bilo istina onda bi stvarno trebalo skinuti tu ploču, onda bi gospođi Pusić trebalo dati šrafciger u ruke da ona slavodobitno skine tu ploču. Ali s obzirom da je to laž da nije istina da su ti mladići bili ustaše, da nije istina da su bili fašisti, da nije istina da su se borili za obnovu fašizma onda je strašna podvala pa i moralni zločin njih optužiti da su ustaše, fašisti i zločinci. Što je previše, previše je pa makar dolazilo od Vesne Pusić, Milorada Pupovca i njima sličnih.

Da zaključim. Ne znam što će se događati. Bojim se da su pritisci s raznih strana da prihvatimo krivotvorinu i laž kao istinu prevelike, a da je naša hrabrost i odlučnost nedovoljno čvrsta te da se može dogoditi nepopravljiva povijesna pogrješka. Nepopravljiva povijesna pogrješka od koje se nikad ne bi mogli oprati kao narod bila bi prihvaćanje laži kao istine, prihvaćanje krivotvorine da je “Za dom spremni” u Domovinskom ratu bio i ostao ustaški, kako kažu koljački pozdrav.

Na prvi pogled sve ovo izgleda nebitno, međutim velike političke borbe uvijek se vode na sitnicama, na nekim nebitnim slučajevima. One političke snage, ne samo iz Srbije nego i svijeta, koje ne žele Hrvatsku kao stabilnu, čvrstu i jaku nacionalnu državu, vršit će veliki pritisak na nas da prihvatimo krivotvorinu i laž kao istinu.

Konačno reći dosta

Na potezu je hrvatski narod a ne samo hrvatsko državno vodstvo. Moramo konačno reći dosta određenim političkim

snagama u Hrvatskoj koje već godinama lažno optužuju ne samo Tuđmanovu Hrvatsku nego i današnju Hrvatsku i cijeli hrvatski narod da je ustašiziran i fašiziran.

Jučerašnji govor predsjednika srpske Vlade Aleksandra Vučića nastavak je nove velikosrpske agresije na Hrvatsku i sustavnog nastojanja da se izazivaju ekscesi i da se Hrvatska stalno optužuje da je ustaška i fašistička a ne demokratska država.

Nažalost, te optužbe ne dolaze samo iz Srbije i Bosne i Hercegovine (posebno Republike Srpske) nego i iz svijeta jer se u 70 godina komunističke vladavine svako hrvatsko domoljublje tretiralo kao ustašluk. Ne treba zaboraviti da je velikosrpska agresija na Hrvatsku godinama pripremljena nevjerojatnim optužbama o ugroženosti Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, izmišljanju opasnosti od novog ustaškog noža te stvaranju atmosfere da Srbi nemaju drugog izlaza nego da potuku ustaše. Ako nema drugog načina onda i vojnim putem. Zato je zadatak Hrvatske i da Joe Bidenu i Amerikancima i Angeli Merkel i Nijemcima i Francuzima i drugima objasne da Hrvatska želi demokratsku Srbiju u Europskoj uniji a ne četničku Srbiju kojom rukovodi bivše četničko vodstvo Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.

Bit ćemo izloženi još većim optužbama

Znam da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina i Srbija ponovno geopolitički važne, da se tu ponovno vodi borba između američko zapadnog, ruskog i muslimanskog utjecaja, da se igraju razne igre, da Europi i Americi ne odgovara ruski prodor u Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Da se od Hrvatske traži, kako Srbija ne bi otišla u zagrljaj Putinu, da i na štetu svojih nacionalnih interesa pomaže četničku Srbiju, da zažmiri i da propusti Srbiju u Europsku uniju bez demokratskih promjena koje su nužne.

Zbog svega toga bit ćemo izloženi još većim pritiscima, još većim lažnim optužbama, ali upravo zato moramo biti čvrsti u obrani istine o Domovinskom ratu i iznošenju činjenica o tome što se stvarno događalo, te u onemogućavanju pokušaja da se naknadno promijeni povijest.

Pozdrav “Za dom spremni” je nastao u borbi protiv novog srpskog fašizma, koji je osporavao i dom i domovinu. I zato je bio tako masovno prihvaćen. Stoga nisu u pravu oni koji tvrde da u Domovinskom ratu nije dan novi sadržaj pozdravu “Za dom spremni”. Zato ima osnove i prijedlog da se taj pozdrav u Domovinskom ratu rehabilitira kao izvoran i potpuno različit od ustaškog pozdrava jer su se branitelji borili za potpunu drukčiju Hrvatsku od ustaške Hrvatske.

prof. dr. sc. Zdravko Tomac/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo