Brisani prostor N. Piskač: Saborski odbor pod utjecajem mirnodopske agresije

Ploča o koju se razbija temelj moderne hrvatske države

Evo nam još jednoga razloga zbog kojega je Franjo Tuđman neizmjerno „zadovoljan“, kako bi rekao njegov četvrti stranački nasljednik. Takav otvoreni koncentrat judekovanja, velikosrbovanja i bauljanja, kakav smo sinoć ispovraćali tijekom emisije Otvoreno (gosti: Bošnjaković, Pupovac i Bauk pod mudrim vodstvom Novokmeta), pamtimo jedino iz doba medijske pripreme uoči velikosrpske agresije, kad su se na istim pozicijama „ugroženosti srpstva“ pronašli Socijalistički savez radnoga naroda, Savez komunista Hrvatske i pobunjeni Srbi iz Hrvatske, podgrijavani i usmjeravani politikom Srbije, SANU, KOS-a JNA i SPC. Srbe i njihove saveznike u Hrvatskoj, tada je „vređalo“ sve: grb, Hrvati, Tuđman, „demokratija“ i srbijanski je „poslanik“ u beogradskoj skupštini, Milan Paroški u društvu vojvode Hehelja zaključio stvar porukom – tko kaže da ovo nije srpsko, možete ga ubiti kao kera kod tarabe. U tom trenutku postao sam zauvijek Za dom spreman prema velikosrpskim nasrtajima. U ratu i miru.

Iracionalni Zaključak bez zakonske podloge

Saborski je Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav smatrao za potrebnim, zbog opetovne ugroženosti  osjećaja, zasjedati u povodu jedne spomen ploče poginulim hrvatskim braniteljima postavljenoj u Jasenovcu. Jasenovac je selo koje nedvojbeno spada u teritorij međunarodno priznatih hrvatskih granica. U njemu bi dakle trebalo vladati hrvatsko zakonodavstvo i hrvatska vlast. Je li tomu tako poslije Zaključka saborskoga Odbora koji su usvojili SDSS, HDZ i SDP, a ne Raškovićev SDS, Mažarov SSRN i Račanov SKH, koji su 1990/91 zastupali stajalište ostanka Hrvatske u Jugoslaviji, koja se tih godina pretvarala u Veliku Srbiju.

U Zaključku stoji: “Postavljanje Spomen ploče poginulim hrvatskim braniteljima, pripadnicima HOS-a u Jasenovcu s riječima ‘Za dom spremni’ u grbu Udruge, vrijeđa žrtve ovog ustaškog logora i sve žrtve ustaškog režima. Odbor poziva nadležna tijela državne vlasti da poduzmu nužne radnje kojima će zaštititi dostojanstvo žrtava i sjećanje na njih, a pogotovo na mjestima kao što je Jasenovac. Potaknut raspravom, Odbor poziva Vladu da utvrdi pretpostavke za institucionalno pravni okvir unutar kojeg će se riješiti pitanje simbola svih zločinačkih totalitarnih režima i zaštite digniteta njihovih žrtava”.

Zaključak ovoga „konglomerata loših politika“ (I. Josipović) ne poziva se niti na jedan zakon Republike Hrvatske, niti na međunarodno pravo, pa niti „europski pravni okvir“. Zaključak se poziva na iracionalno vrijeđanje neidentificiranoga broja žrtava ustaškog logora (koji je sve manji i manji, a istraživanja logora se onemogućuju) „i sve žrtve ustaškog režima“. Ploča nije postavljena na „ustaški logor“, niti je to mogla biti budući da su ga komunisti do temelja srušili, nakon što su se više godina negoli ustaški režim njime služili kao logorom za „narodne neprijatelje“. Ustaški logor i ustaški režim svoju su povijesnu dionicu završili godine 1945., a komunistički logor u Jasenovcu s pripadajućim totalitarnim režimom nastavili su tamo gdje su ustaše stale. Logor je radio do početka pedesetih godina. Komunistički režim do prvih demokratskih izbora 1991. Izgleda, međutim, da djelatno radi i danas!

Hrvatski državni sabor ne bi dopustio blamažu

Zaključak predstavlja prilog mirnodopskom potkopavanju temelja moderne hrvatske države. Države, koja nema ništa s kratkotrajnim ustaškim režimom, a ne bi smjela imati ništa niti s dugotrajnim jugokomunističkim režimom, niti s režimom Republike srpske Krajine. Sva tri su totalitarna. Međutim, simboli komunističkoga totalitarizma i velikosrpskoga totalitarizma, koji vrijeđaju većinu hrvatskoga naroda, Hrvatskom saboru ne smetaju. Ne smetaju mu ni simboli RSK. Nema zaključaka o njima, što je doista znak za uzbunu. Zaključak, dakle, predstavlja jednoumni povratak u jugokomunističku interpretaciju povijesti, povratak u velikosrpsku propagandu kao preduvjet oružanoj agresiji, povratak u iracionalno, u jugokomunističke i velikosrpske mitove.

Temelj današnje hrvatske države je Domovinski rat i pobjeda nad velikosrpskom agresijom. U temelju današnje hrvatske države su svi hrvatski branitelji i svi njihovi simboli i svi njihovi pozdravi i sve njihove žrtve. Ugroza je nacionalne sigurnosti i temelja moderne hrvatske države iracionalni sadržaj Zaključka Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav. Ustav je definirao kakva je ovo država. Poslovnik Sabora nijednim svojim slovom ne dopušta iracionalne ispade neutemeljene na

zakonima. Politički sustav, jer je demokratski, dopušta, istina, jugokomunističko laprdanje i srpski bizantinizam, ali ne dopušta da poražene snage u Domovinskom ratu arbitriraju i razbijaju temelj hrvatske države.

Možda se sada zornije vidi zašto su komunisti po povratku na vlast 3. siječnja 2000. za glavu skratili ime Hrvatskome državnom saboru i zašto je Sanader okrunio Pupovca za srpskoga monarha u Hrvatskoj. Možda je sada jasnije i to zašto do sada njihov Hrvatski sabor nije zakonodavno riješio dva ključna problema, čije zakonodavno nerješavanje kontinuirano generira unutarnje podjele i napetosti, te time olakšava, gotovo poziva ostatke jugokomunističkoga, velikosrpskoga i RSK režima, da nesmetano rade diverzije s ciljem onemogućavanja razvitka moderne hrvatske države, ne samo u Vukovaru, već i u Jasenovcu, Srbu… Kopaju li se to mic po mic temelji federalizacije moderne hrvatske države, u kojoj će na nekim područjima vrijediti jedni zakoni, a na drugima neki sasvim drugi?

Svaka akcija, pa i protuhrvatska, izaziva reakciju

Prvo, Hrvatski sabor nije donio zakon o lustraciji (pa ni zakon o hrvatskome jeziku, ali to je druga priča s istim ciljevima i posljedicama). Drugo, Hrvatski sabor nije donio zakonodavnu regulativu o osudi svih totalitarnih režima, njihovih simbola i diktatora. Hrvatski sabor je time propustio europeizaciju i dopustio jugokomunizaciju i velikosrbizaciju Hrvatske. Paralelno, Srbija je izjednačila četnike i partizane.Bez zakonodavnoga reguliranja ova dva objektivna problema

Hrvatska će i dalje, sve dok ne nestane kao relevantna politička činjenica, dnevno trpjeti štetu, narod će se iseljavati, neprijatelji carevati a preživjeli i poginuli temelji moderne hrvatske države biti će predmet javnoga ponižavanja s porukom: Glavu dolje, ruke na leđa. Iseli ili crkni. Nametanje takvoga stanja izaziva reakciju, kao što je velikosrpska propaganda i pristajanje Partije na nju izazvalo reakciju 1990. Da je Partija, umjesto što je razoružala Hrvatsku, oformila barem jedan odred za obranu Hrvatske od velikosrpske agresije, odred s odorom na kojoj je crvena petokraka, ma, i da su se pozdravljali u tom nepostojećem odredu sa „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, imala bi nekakvo moralno pravo govoriti o temeljima hrvatske države. Ovako pak, ona je najveća sramota hrvatskoga naroda u njegovoj dugoj povijesti.

Reakcija na postojeće stanje, jer izostaje reakcija Ustava, poslovnika i političkoga sustava, može se svesti u tri riječi – za dom spremni. Narod spontano i refleksno, a dijelom i iz spoznaje krvavoga povijesnoga iskustva, zna da je bolje biti spreman negoli nespreman kad je Hrvatska u pitanju. Baš je ona, a ne sama ploča, u pitanju. Nasrtaj na jedan dio HV-a jest nasrtaj na Hrvatsku. Bilo bi zanimljivo čuti očitovanje Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja o implikacijama Zaključka saborskoga Odbora. Zabrinjavajuće je i to što Plenković nije zbog pristajanja na očitu diverziju vjerodostojno postrojio svoje članove iz Odbora, onako kako je postrojio cijeli Klub zastupnika i ribao ga zato što nije jednodušno glasovao za skidanje imuniteta junačini Stivu Culeju.

Na potezu je Plenković i njegova vjerodostojnost prema europskim dimenzijama

I upravo se, zasad tiha, reakcija naroda događa, dok nije kasno trebalo bi ju ozbiljno shvatiti. Ne zbog same ploče, već zbog toga što se iza ploče valja: Politički sustav je judosferski nasađen još od prepjevavanja Hrvatskoga državnoga sabora u Hrvatski sabor. Umjesto argumentiranih donose se judekovski zaključci. I sve je po poslovniku dok ga tumači judovećina. U ovom slučaju, ponavljam, Zaključak je donesen jednodušno. Ili jednoumno, prosudite sami. I još se hvale „postignutim konsenzusom“. Da, konsenzusom usmjerenim na štemanje temelja.

U takvoj situaciji, kad narod osjeća da je u poziciji stada bez pastira i čuvara, preostaje mu samoorganiziranje. A to ne bi bilo dobro, koliko god se judeki trudili da se ostvari upravo takav scenarij, koji bi dao povod za obračun s „hrvatskim nacionalizmom“, „populizmom“, „fašizacijom“ i ostalim jugokomunističkim i velikosrpskim etiketama, koje danomice proizvode u tri smjene.

Na potezu je Plenković i njegove europske dimenzije, ako nisu samo floskula. Svoju ozbiljno poljuljanu vjerodostojnost može vratiti tako da Vlada („u razumnom roku“, dakle, hitno s obzirom na situaciju doma i u „regionu“), predloži Hrvatskom saboru na usvajanje europski usklađene zakone o lustraciji i totalitarnim režimima, simbolima i diktatorima, vodeći pritom računa da je pod petokrakom i četničkom kokardom, koje zakon mora obuhvatiti, izvršena agresija na Hrvatsku i da se jedan dio Hrvatske vojske na cjelokupnom teritoriju Hrvatske suprotstavio velikosrpskoj agresiji pod geslom Za dom spremni. A u daljnjem „europskom putu“ Srbije treba, među ostalim, insistirati i na tome da i Srbija o istoj tematici, jer je i ona nastala iz raspada SFRJ-SRJ, usvoji zakone europskih dimenzija, ako doista želi ući u „pravni okvir“ „europske obitelji“.

Nenad Piskač/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo