Mate Kapović u Bleiburgu po*rao se na državu Austriju

U normalnim demokratskim i pravnim državama vrijedi zakonsko pravilo – osim što je izričito zabranjeno sve drugo je dozvoljeno. Austrijska pravna država napravila je iznimku samo na dan obilježavanje Obljetnice masovnog ubijanja Hrvata od strane komunističkih fašista u Bleiburgu i na Križnom putu. Na stranu što antifa i austrijska država uporno izvrću istinu i govore o stradavanju fašista ne bi li ispalo kako Hrvati nisu ubijeni nego su stradali od vremenske nepogode ili u izvrnutom traktoru. Austrijska država nazočnim na Obljetnici dozvolila je isticanje samo vjerskih zastava, zatim zastave Republike Hrvatske i Republike Austrije, a sve ostalo je zabranila kako se obilježavanje ne bi pretvorilo u političku skup slavljenja fašizma. Je li baš tako?

Ekstremni derivat komunističkog fašizma Radnička fronta dokazala je kako austrijski zakoni ne vrijede jednako za sve. Okićeni svojim zastavama, koje austrijska država nije navela kao dozvoljene,  bez ikakvih smetnji morbidno su slavili ubijanje nekoliko stotina tisuća Hrvata. Oni su se u Bleiburgu pojavili s jugoslavenskom zastavom koja nije ni vjerska, ni hrvatska, niti austrijska, ali jeste komunističkih koljača i države koje više nema osim u glavama njih komunističkih fašista Mate Kapovića i njima sličnih lijevih antifa fašista. Pored morbidnog slavljenja ubijanja, realne mogućnosti izazivanja sukoba s teškim posljedicama, nije li za austrijsku državu upravo nastup Radničke fronte okupljanje motivirano s mržnjom i političkom pozadinom i skrnavljenje pijeteta prema ubijenim?

Iako je Mate Kapović u duhu komunističke tolerancije i humanizma još ranije obećao posrati se na ubijene Hrvate u Bleiburgu na kraju se ipak posrao na austrijsku pravnu državu.

Intelektualni, humanistički, ideološki i politički domet Kapovića i njegovih sljedbenika osiguravala je brojna austrijska policija, helikopteri i samo za nepostojeće ustaše izdresirani psi, ali zbog nezainteresiranosti, nepoštivanja vlastite pravne države, ili možda i nesnosnog smrada, strogi austrijski organi reda nisu Kapoviću centrirali dupe te je on njih posrao. S toalet papirom u rukama strpljivo i mirno su čekali dok se drugovi i drugarice do kraju ne poseru. Facebook stranica Radničke fronte o tome je objavila i video zapis u kojem nisu ni jednom spomenuli ubijene ali su zato veličali koljače i zazivali njihov povratak na vlast. Eto, to nije politički skup na Bleiburgu, ma kakvi, ne vjerujte svojim očima nego austrijskoj policiji i državi.

https://www.facebook.com/RadnickaFronta/videos/2933082986701793/

Nenad Stazić svršava od sreće jer su Kapovićevi fašisti otišli dovršiti posao koji je započet u svibnju 1945. ali je po Stazićevom uvjerenju tada šlampavo odrađen.

Ivo Josipović sastavlja note s naslovom – Zarobljeni i razoružani Hrvati masovno poubijani nakon službenog prestanka rata bili su opravdan vojni cilj jer i prazna puška zna opaliti.

Vesna Pusić je poručila da sve okupljene Hrvate na Bleiburgu Kapovićevi essesovci mogu slobodno pobiti jer su ionako krvi i zbog toga kapovićevcima se ne će suditi nego će kao biti slavljeni kao osloboditelji.

Moralna vertikala s partijskom diplomom dr. Ivo Goldstein ubijanje Hrvata će eufemistički pretočiti u povijesnu knjigu – Nisu bili nevini niti bez razloga mimo suda i presude pobijeni.

Ne ćemo dalje nabrajati jer popis sramotno dug.

Da se Skejo sa svojim adolf-brčićima i njegova bojna pojave u Jasenovcu čak i u najmodernijim Armani crnim odijelima onda bi pod dirigentskom palicom Ognjena Krausa cijeli svijet vrištao o političkom skupu ustaša i vrijeđanju ubijenih žrtava. Armani brend ne bi više bio dozvoljen jer bi na Skejinom tijelu bio nepovratno kompromitiran. Armaniu ne bi pomogla ni molba kod pape Franje jer bi on po svoju konačnu odluku otišao kod svojeg intimusa patrijarha Irineja kojeg je nedavno proglasio živućim svecem.

Live izvještaj s Bleiburga Jutarnji list online započeo je s užitkom samo sa slikom preuzetom s facebook stranice Radničke fronte na kojoj u Bleiburgu pozira skelet lumpenproletera s narkomanskim osmjehom od uha do uha. Nije on tu poradi odavanja pijeteta ubijenima nego da bi slavio njihovo ubijanje. U pozadini je Pupovčev traktor na kojem je istaknuta zastava koljača s petokrakom. Moraju koljači žrtvama staviti soli na ranu. To je onaj traktor što je krenuo u demokratski Bruxelles. Na dugom putovanju šofer Ćiro Blažević napravio je pauzu. Nije on kriv što se od vožnje umoran slučajno baš u Bleiburgu zaustavio. Traktor i jugo-komunistička zastava s petokrakom nisu ni slučajno direktiva s namjerom izazvati sukob s nekoliko tisuća Hrvata koji su tamo uredno najavljeni došli odati počast ubijenim Hrvatima. Zar bi inače pravna i demokratska država Austrija trpjela kršenje vlastitih zakonskih odredbi?!

E pa austrijska demokracijo i pravna državo bajna, postali ste wc školjka – baš ono, jadno, kada jedan morbidni fašist Kapović može seruckati po vama.  

Nama Hrvatima preostalo je za vama i kapovićevcima još samo pustiti vodu – i jesmo – zdravlje je najvažnije.

P.S

Svim hrvatskim žrtvama Bleiburga i Križnog puta, čije kosti do dan danas nisu ugledale oči javnosti, niti im je dozvoljen dostojan pokop, neka je vječna slava i neka nam oproste jer ih krvnici još uvijek kriju, negiraju i u zaborav guraju, najviše zbog naše indolentnosti.

Filip Antunović/Hrvatsko nebo