Tanja Belobrajdić : „Ma, ne, „oni“ nisu novinari“.

Nekoliko dana unatrag, portal „Novosti“ senzacionalno je oglašavao novi broj svog tiskanog izdanja, u kojem su najavili – „Došli smo u posjed dokumentacije koja otkriva kako je Državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu protiv Tanje Belobrajdić za zlostavljanje zatočenika u Lori: nije ispitan nijedan od 24 svjedoka koji je terete, već samo njeni suborci, a postupak je vodila tužiteljica koja je ranije bila odvjetnica jednog od pravomoćno osuđenih za mučenje civila u Lori.“ Pišu Hrvoje Šimičević i Mašenjka Bačić

Mala digresija:
Dok smo bile djeca, moja mila i draga s kojom sam odrastala, pitala me što ću studirati, a ja sam odgovorila – „Bit ću novinar“. Mila i draga koja je željela postati doktorica, pokušala me odvratiti riječima – „Ali, oni uništavaju ljudske živote, nisu ljudi“, sa smiješkom sam joj odvratila – „Ma, ne, „oni“ nisu novinari“.

Vratimo se na temu:

Za Hrvoja Šimčevića nikada nisam čula, ali tko je Mašenjka Bačić znam vrlo dobro. To je osoba koja je još daleke 2010.g., na portalu „Halter“, kojeg sam u međuvremenu utužila zbog drugog teksta, u najboljem maniru osobe koje je svojevremeno „iznašla“ nepostojeću svjedokinju protiv Vice Vukojevića (a ovom prigodom mu nećemo spominjati ime), u jednom opskurnom tekstu, spominjala moje ime u kontekstu izvršitelja ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima u Vojno-istražnom centru Lora, u citatu kako slijedi:

„Tako tvrde i potkrepljuju dokumetnom međunarodnog Crvenog križa Zoran Malenić, zarobljen nakon Bljeska, te Živko Mutić i Ranko Grbić zarobljeni nakon Oluje… Živko Mutić, zarobljen u Novom Gradu, i Ranko Grbić, zarobljen u Kozarskoj Dubici, oboje nakon Oluje, u Loru su dovedeni nakon što su na neko vrijeme bili internrani u Sisku i Zagrebu… Ranko Grbić sjeća se skidanja žice i bakra. Sjećaju se i dolazaka Tome Duića, optuženika u Lori 1 i 2, koji već godinama bježi od hrvatskih vlasti. I njegove tadašnje supruge Tanje, čije je podatke, uz izjave svjedoka, Dalmatinski komitet za ljudska prava još prošle godine dostavio policiji u obliku kaznene prijave.“

Objektivna osoba Mašenjka Bačić, da je postupila po jednom od osnovnih novinarskih pravila: “Audiatur et altera pars”, odnosno neka se čuje i druga strana, vrlo lako bi od mene dobila dokumentiranu izjavu kako već od proljeća 1994.g., nisam radila kao djelatna vojna osoba, a koja je na vlastiti zahtjev dobila častan otpust iz HV u srpnju 1994.g. Čak nisam živjela u Splitu, neko vrijeme niti u Hrvatskoj. Ali objektivnu osobu Mašenjku Bačić to nije zanimalo, zašto bi, ta ja sam monstrum, barem tako tvrde oni koji su zarobljeni dok su brali cvijeće na Marjanu.

Objektivnu osobu Mašenjku Bačić, navedeno nije spriječilo da na portalu „Lupiga“, nešto mudrije od svog kolege iz „Haltera“, a upravo čiji sam tekst utužila, nastavi prošlogodišnju hajku na mene, s povodom, kako je najavio uvaženi Tonči Majić, osoba koja svaki mjesec reže državnu zastavu i time se rado hvali, jer sam napisala antiratni roman tobože temeljen na mojim „zločinačkim“ iskustvima u Lori.

Zaboravila sam napisati kako objektivna osoba Mašenjak Bačić ni ovaj put mene nije ništa pitala, (to ste već mogli i sami pretpostaviti), ali je zato vrlo rado prepisala lažna i nedvojbeno glupava, da nisu tragična, bila bi komična svjedočanstva onih koji od Republike Hrvatske, nakon što su je došli pljačkati i ubijati očekuju odštetu. Jer budimo realni, zašto bi vrijedila riječ pohvaljivane časnice HV-e, braniteljice, koja ima potvrde, slike kako je tada izgledala, izjave zapovjednika i radnih kolega, medicinski karton (iz kojeg se vrlo lako može utvrditi kako nije imala slomljenu ruku s kojom je, sve tako zagipsanom, mlatila zatvorenike), evidenciju zadužene opreme, izvješća s nadzora o njenom radu itd., kad se ima zadatak vjerovati onima koji imaju želju za osvetom (bilo kome), zbog vojnog poraza, zarobljavanja, materijalne koristi, beneficija itd.? Zašto bi se vjerovalo osobi koja je sve ove godine dostupna pravosuđu, koja se spremno odazvala svim pozivima i dala odgovore na sva pitanja, potkrijepljene…da se ne ponavljam!? Jer osoba Mašenjka Bačić je moderna cura, ona „gugla“, pa nađe što su koje novine rekla da sam ja rekla, nego kako.

I evo, konačno, tko potpisuje „senzaciju“ koju „Novosti“ najavljuju s važnim „u posjedu smo dokumenata“, ne navodeći kako je taj tajanstveni „posjed dokumenata“ zapravo odluka DORHa kojom se  ODBACUJU sve  besmislene optužbe koje su protiv mene izrežirali Tonči Majić, Savo Štrbac &co., a koji je njihov odvjetnik, odvjetnik „Novosti“, potpuno jednako kao i moj odvjetnik dobio od suda (koji je isti dokument zatražio od splitskog DORHa)?
Ne treba biti puno maštovit i pogoditi – osoba Mašenjka Bačić.

Kako je iz navedenog rješenja i najvećem skeptiku jasno zašto je tužba protiv mene odbačena, a pod parolom – napad je najbolja OBMANA, vjerojatno prestrašeni kako ću ja prva objaviti javnosti taj dokument, „Novosti“ sa svojim provjerenim kadrom bacaju prašinu u oči i ponovo pokušavaju izvesti pritisak na DORH i sud u parnici koju vodimo, pribjegavajući već iskušanim manipulacijama, ne propuštajući spomenuti u kontekstu mog imena sve ono što su službena istražna tijela protiv mene odbacila kao NEOSNOVANA. A i zašto bi, oni imaju istražitelja-amatera Tončija Majića. I osobu Mašenjku Bačić spremnu odraditi „posao“, jer, pogađate, ni ovaj put me ništa nije pitala (kao da ona već sve ne zna, iz guglanja, bezveze).

Koliko puta sam posljednjih mjeseci osvanula na tom portalu, točno bi mi mogli isplatiti honorar, a za sljedeći takav upis možda će im dostajati poruka – Ne bojim vas se, protiv vaših laži borit ću se istinom, pa taman trajalo dvadeset godina, dvadeset ste mi već uzeli.

Update:
Moja mila i draga s kojom sam odrasla, a niti sam ja postala novinar, niti ona doktorica, rekla mi je sinoć – „Rekla sam ti da „oni“ uništavaju živote, oni nisu ljudi“. Rekla sam mojoj miloj i dragoj isto kao i onda – „Ma, ne, „oni“ nisu novinari“.

Tanja Belobrajdić/Hrvatsko nebo