“Crveno upozorenje” za cijelu Hrvatsku…!
Vrijeme:4 min, 3 sec
Bivša sramota od “hrvatskog” predsjednika, tragač za “ustaškim gujama” koji kapu s petokrakom naziva “simbolom ljubavi i mira”, koji je u jednom trenutku bio neprikosnoveni vladar Hrvatske, koji je kontrolirao sve medije i vrlo uspješno Hrvatsku gurnuo u njemu i njegovom prethodniku toliko omiljeni “regijon” – taj i takav sebe vidi kao šefa hrvatske države.
Bio je toliko omiljen u narodu, da je, uprkos tomu što je držao sve novine i HRT, doslovno uređivao emisiju Nu2, “Otvoreno” i još neke, s “popularnošću” i medijskom “podrškom” birača od oko 99% – postao prvi predsjednik koji je odradio samo jedan mandat.
I za to mu je krivo “paraobavještajno podzemlje”. No, kad je u Ured predsjednika zaposlio sina Josipa Perkovića, kako bi dobio potporu ostataka udbo-kosovskih struktura čiji su čelni ljudi osuđeni u Njemačkoj, onda Josipović tu ne vidi određenu vrst ironije. To je taj sustav vrijednosti u kojemu se jugoslavenska UDB-a cijeni više od SOA-e, ako već prihvatimo tezu da se “paraobavještajno podzemlje” upetljalo kako bi se Josipovića detroniziralo. Štoviše, ako su zaista neki ljudi iz obavještajnog miljea sudjelovali u “rušenju” Josipovića, onda bi im trebalo dati najviša državna odličja. Međutim, istina je znatno drugačija! Josipović je zbog vlastitih interesa iz SOA-e na Pantovčak doveo Sašu Perkovića. Nakon, što je Josipović onemogućen u osvajanju drugog mandata, mlađi Perković vratio se u SOA-u. Što je to ukoliko nije krunski dokaz o parasustavu na čijem je čelu bio upravo Ivo Josipović?
Sada se “naš” Ivo jada da su izmišljali stvari o njemu i njegovoj obitelji, mjesto da bude zahvalan što mu otac nije završio u zatvoru zbog izravne ili neizravne odgovornosti za raznorazna ubojstva i likvidacije u poraću II. svjetskog rata ili za državni teror i političke progone u vrijeme komunističke Jugoslavije.
Ironija je dosegla vrhunac kad je u Knessetu bulaznio o “ustaškoj guji”, a stric mu je sagradio vikendicu od kamena srušene sinagoge u Rijeci (koju su Nijemci zapalili ’44., a komunisti srušili ’47. iako se mogla lako obnoviti!). Također, što javno ne kaže kojoj obitelji jednog aktualnog saborskog zastupnika pripadaju oteti stanovi u Palmotićevoj u Zagrebu, gdje borave Josipovići?
To je Ivo Josipović – rigidni boljševik pomračenoga jugo-sovjetskoga uma zamaskiran u salonskog ljevičara za klavirom, iliti liberala. Takav je lik zaista mogao postati hrvatskim predsjednikom samo kad je (u dogovoru s nekim ljudima trenutno pri vrhu HDZ-a) Hrvatska demokratska zajednica imala 5 kandidata (Ožbolt, Tuđman, Primorac, Vidošević i Hebrang). U tome opet treba sagledati ulogu dvojice Perkovića, oca i sina, i njihovu desetljetnu bliskost s vlastitim “osječkim” vezama. Da parafraziramo Rojsa: tko je zampio, zampio je – i s time bi se Josipović trebao zadovoljiti.
S druge strane, mediji nam već godinu dana suptilno podvaljuju najluđu ludu svih naših luđaka i “ludaka” – Zorana Milanovića. Za njim, pak, žaliti mogu samo njegovi najžešći kritičari budući je bio izrazito zahvalna kolumnističko-novinarska tema, gdje ujedno prestaje Milanovićeva korisnost kako Hrvatima, tako i čovječanstvu u cjelini. Njegovo bi mahnitanje čak moglo proći kao zabavno da se nije radilo o predsjedniku (najgore) vlade koju je Hrvatska imala.
Admiral Domazet Lošo je u Hrvatskom tjedniku pisao o zaboravljivosti Hrvata, no, pisao je o zaboravu glede hrvatskih junaka i velikih hrvatskih sinova, no možda je za sveukupno hrvatstvo opasnije zaboraviti zlikovce i štetočine. Trenutna vlada, koliko god odnarođena bila, je u usporedbi s Milanovićevom divna, patriotska, suverenistička vlada. Sjetimo se samo Marasa, Hajdaša, Opačić, Ostojić, Ostojić, Ostojić, Pusić, Jovanović, Zmajlović… Sjetimo se samo najveće pljačke poslije privatizacije ’89. godine u vidu predstečajnih nagodbi, sjetimo se koliko su uništeni obrt i poduzetništvo, Matić objavio registar branitelja, Jakovina je opustošio Slavoniju, Kotromanović rasturio HRZ, Jovanović i (Jokić) školstvo, Miljenić je, uz Josipovićev diktat, pokušao spasiti udbaške šefove… Sjetimo se svih afera Zmajlovića, Mrak-Taritaš, Jakovine, Zlatar-Violić…
No, voljela bi duboka država i njezine strukture Ivu ili Zoku (opet) vidjeti na čelu zemlje; istina, pomalo je dosadno bez silnog lupetanja i mahnitanja, čezne se za vremenima kad su se ratni invalidi smrzavali prosvjedujući, a i svastika na Poljudu je izblijedila te policija nije upala u crkvu (čega nije bilo ni u Jugi), ne šalju se udžbenici iz povijesti Srbiji na “lekturu” i “korekturu”…
Potonuo je Milanovićev brod luđaka, i sad se borbe nastavljaju. SDP je u točno onom stanju u kojem je napustila vlast – podijeljena između tabora bivšeg predsjednika države i bivšeg predsjednika vlade, samo je rasap Partije izraženiji i javniji otkako je vodi Davor Bernardić. I takve nam podmuklo serviraju kao predstavnike ljevice (Plenkovićev HDZ je stranka lijevog centra) ili još gore – državnike – a nisu u stanju voditi Partiji, kamoli državu, što su, između ostaloga, i pokazali dok bijahu na vlasti.
Državni hidrometeorološki zavod bi opreza radi trebao objaviti “crveno upozorenje” za cijelu Hrvatsku zbog ove dvije crvene oluje: Josipovića i Milanovića. Ako se oni vrate na vlast, jao si ga nama.
Mila Marušić
HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo
