M.Prpa: Povijesna paradigma jednog književnika!

Povijesna paradigma jednog književnika!

Listajući najnoviji broj Hrvatskog tjednika od 17. siječnja 2019.g. kojeg sam nekad redovno kupovao i čitao, u zadnje vrijeme baš i ne, iz više razloga koji nisu vezani na sam tjednik.

Naišao sam na članak akademika Ivana Aralice, pod nazivom: Tuđmanova slobodna hrvatska država počiva i na idejama ustaškog pokreta, ali i na viziji hrvatskih partizana.

Radi razrjašnjenja citirat ću uvodni dio teksta “ Oba pokreta, i  ustaški i partizanski, u ideji su bili pozitivni. Cilj ustaštva bio je stvoriti samostalnu hrvatsku državu,a  cilj partizanije bila je njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. U izvedbi su oba pokreta obilovala brojnim negativnostima, ali partizanija je ostavila strašnije posljedice jer je trajala 45 godina dulje-“ (Završen citat”)

Sve je to apsurdno, i ne odgovara povijesnim činjenicama. NDH je stvorena u nemogućim uvjetima, da bi se osjećala i ponašala  kao samostalna država, nije bilo u pitanju samo stvaranje države, već pitanje golog preživljanja naroda i njegovog opstanka, u uvjetima svjetskoga rata. Genocid na Hrvatsku je pripreman još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, zapravo već od samog njenog početka.

NDH nije imala gotovo nikakav manevarski  prostor, zaposjele su je vojske tada najjačih država na tlu Europe Italije i Hitlerovog Trećeg Reicha i po utjecaju podijelile njen teritorij na njemačku i talijansku zonu. Još unutar toga došlo je do brutalnog četničko-komunističkog unutarnjeg ustanka, prvenstveno radi uništenja bilo kakve hrvatske države, i nedopuštanje njenim protagonistima da se učvrste.  S tih razloga borila se još i za očuvanje državnog teritorija, koji im je otiman od lažnih saveznika Italijana, glavnih suradnika Četnika. U datoj situaciji taj prostor nisu mogli spasiti da su se digli na glavu, poglavito ne u Dalmaciji, sve do kapitulacije Italije godine 1943.

Padom Italije Dalmacija i Istra s nekim otocima, preko noći postale su slobodne  bez ikakve talijanske vojske na njenom tlu.

Daljna borba za Dalmaciju vodila se između Njemaca, ustaške vojske i partizana, sve u cilju tko će se prvi dočepati dalmatinskih gradova koje napušta talijanska vojska. U tome su najbolje prošli partizani jer im je talijanska vojska predala sve vojarne i vrlo veliki arsenal oružja.

Autor govori o “partizanskoj viziji” , da je cilj hrvatskih partizana bio njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. Prvo, autor u svom članku govori o viziji hrvatskih partizana, a ne o viziji hrvatskih  komunista koji su bili vrlo utjecajni, a partizanija je bila mahom regrutirana iz redova sirotinje, težaka, ribara i sl. i služila je kao topovsko meso. U političkom smislu u tom pokretu nisu imali nikakvog većeg utjecaja.

Neka nas Bog sačuva te vizije, jer tada među partizanima , posebno među komunistima nije se smjelo izgovoriti riječ Hrvatska, a kamo li da bude što veća u što manjoj Jugoslaviji. Upravo je bilo obrnuto – borba za što manju Hrvatsku u što većoj Jugoslaviji.

Hrvatska zbog te partizanske, bolje kazano “vizije” hrvatskih komunista (jugokomunista) izgubila je trajno ogromne teritorije; cijelu BiH, Boku Kotorsku, cijeli istočni Srijem sve do Zemuna, hrvatski dio Bačke, te neki drugi dijelovi dodijeljeni Sloveniji.

To je bila najveća izdaja u hrvatskoj povijesti. A nisu to morali učiniti, da su barem sačuvali Mačekovu Banovinu, jer su politički bili  vrlo utjecajni. A posebno u toj svojoj “hrvatskoj” viziji, nisu smjeli izvršiti poratne pokolje nenaoružanog hrvatskog naroda , civila i vojske koja se predala – s nekoliko stotina tisuća žrtava, od kojih su  barem 99% bili nevini ljudi, od čega se ni dan danas Hrvatska nije u demografskom smislu oporavila.

(Te strahote koje  smo mi učinili Hrvatima, to nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Bili su to obični, neškolovani ljudi, radnici, seljaci koji nisu nikome ništa  napravili, ali da bi Jugoslavija mogla živjeti ti ljudi su morali umrijeti) – (Milovan Đilas)

I danas ta “partizanska (jugokomunistička) vizija “ poput crnih oblaka prijeteći nadvila se nad Hrvatsku, da je poput lešinara rastrga, da bude još manja u još većoj Jugoslaviji.

Mile Prpa/Hrvatsko nebo