Dragi naši Hrvati!

Pitamo se,  kao mali ljudi, penzići, na kraju svog životnog puta , koji se nisu bavili  politikom,  a trebalo je, koji su radeći u danas potonulom, nekadašnjem gigantu Uljaniku, brinući se za prehraniti obitelj i za odgoj svoje djece, dočekali  skromnu mirovinu, unuke i konačno našu slobodnu domovinu Hrvatsku,  gdje smo to došli,  kako i kamo dalje idemo?

Pitamo se, kamo to,  po ne znamo koji puta ” kao guske u magli” luta bespućima, ova naša domovina Hrvatska. Pobjednici, a pobijeđeni Hrvati i ostale narodnosti, sve više postajemo yugofili, srbofili, crni, žuti i zeleni  vragovi , protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti.

Državu, a ovo nije više naša država, očekivali smo da će njome upravljati domoljubi, zavladati pravda, mir, rad, poštenje i stvaralaštvo na svim razinama, povratak iseljenih Hrvata, kada ono ništa od svega toga, razočarenje, novi  egzodus  Hrvata, nestanak Hrvata u BiH i u cijelim krajevima  Hrvatske. Smišljeno, ciljano! Nevjerojatno bolno i s nesagledivim posljedicama.  Područna škola u jednom selu u Slavoniji spala na 3 (tri) učenika i na jesen se zatvara.

Cijela prostranstva su pusta, neobrađena, kuće zatvorene propadaju, nema nikakve proizvodnje koja bi bila kadra zadržati makar onaj „ostatak, ostataka” naroda koji bi garantirao neku perspektivu. A i ako se negdje nešto proizvodi,  dirigirano je odlukama ovakvih vladajućih garnitura, struktura, zakonodavstva.. gdje i opet konce vuku neke politike kojima nije u interesu razvoj države i naroda… da ne nabrajamo,  znate sve zasigurno bolje od nas  penzića.

Bilo je pojedinica ili manjih grupa povratnika, znadete i to,  dobar dio njih se razočaran vlastima, uvjetima poslovanja…. napustivši sve vratio odakle je došao.

Obitelj kao nositelj temeljnih ljudskih, narodnih i vjerskih vrijednosti razorena je i ono što je preostalo, razara se do temelja novim zakonskim pristupima vladajućih protunarodnih garnitura, obrazovanjem, Istanbulskom konvencijom, Marakeškim sporazumom, nebrigom  za očuvanje identiteta hrvatskog naroda …..

Nacionalna dobra rasprodana strancima, Hrvati nemaju „svojih“ banaka… nemaju ideja, nemaju perspektive, mladi  pa i stariji, koji to moraju i koji baš ne moraju odlaze…

Ostaju prazne kuće i ognjišta, neobrađena prostrantva  plodnih ravnica i brežuljaka, spremnih na daljnju rasprodaju nekim „novim narodima“ ili masovnom povratku  Srba kako bi mogli ostvariti sve memorandumske ciljeve i dokrajčiti ovu državu…

Oprostite što  Vas bombardiramo  svojim osobnim frustracijama i obeshrabrujemo , vas i tolike druge koji su u još težim povjesnim i presudnim trenucima naroda i države Hrvata stali i ostali na vjetrometini i linijama  (Gvozdansko, Siget, II svjetski i Domovinski rat…)s kojih su znali da ne smiju odstupiti jer ih više neće biti.

Ali danas  te vjere, više nema, nema  nade, odlučnosti za borbu do kraja, za davanje sebe, čeka se da nam netko drugi stvori uvjete za život, stvori državu u kojoj će nam biti dobro,  a da mi ne  moramo pritom dati ništa od sebe.

Ovaj naš kratki poziv i vapaj , poštovani Hrvati,  je kritičan,  i ne pokrene se, preokrene li se nešto u ovome narodu i državi, zadnji je momenat,  neće nas doista biti , niti kao naroda,  niti kao države kroz koje desetljeće. Daj Bože da se varamo! Da, Bog znade i po krivim crtama pisati.

I kad smo imali Državu i izgubili je, narod  uništavan,  gotovo uništen , opet je iznjedrio pobjednički duh i 90-tih stvorio državu. Bog mu je spasio generale u Haagu, nažalost ne i „šestorku“.  Koji je Božji promisao Oluja… Srbi ne prihvaćaju Z4… a danas,  tu smo gdje jesmo!

Bojimo se da smo se odrekli Boga, vjere, obitelji, djece, čovjeka, ponosne povijesti Hrvata i ušli u novi kavez, onaj europski, bezbožnički, koji se odrekao križa, to se bojimo , Bog nas neće na silu spasiti! Obezglavljeni smo, nemamo više  ni vođe ni proroka, čak i Crkva naša, koja nas je sačuvala, ne snalazi se, gubi se i luta …

No dragi naš hrvatski narode, iz svoje neizvjesnosti i neizvjesnosti naroda i države Hrvata , želimo povjerovati da nas ni danas, ovakve kakvi jesmo Bog neće sasvim odbaciti i zaboraviti i da će u svom Božanskom promislu i u svoje vrijeme i  na svoj način opet spasiti narod svoj Hrvatski.

Eto u tom smislu od srca te pozdravljamo, naš hrvatski narode, zazivamo Božji blagoslov i zagovor Gospin , naše Kraljice Hrvata, na zemlju, državu i narod Hrvata, na sve Hrvate u Domovini, u domovini BiH i diljem svijeta.

S poštovanjem vaši penzići iz hrvatske Istre!

 

Lili Bencik/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.