Video: Širokobriježanin već pet godina radi maketu rodnoga sela

I dok jedni kuće grade u betonu, Dragan Mikulić Jukić maketu rodnoga sela s posebno istaknutom djedovom i očevom kućom te crkvom odlučio je izgraditi u dvorištu svoje kuće u Kočerinu kraj Širokog Brijega.

Krš i tvrdi hercegovački kamen mnoge je natjerao da svoje bolje sutra potraže u većim sredinama i gradovima. Za one koji su ostali u ljutom hercegovačkom kamenu, upravo je taj isti rujan kamen simbol opstanka i prepoznatljivosti.

I dok jedni kuće grade u betonu, Dragan Mikulić Jukić maketu rodnoga sela s posebno istaknutom djedovom i očevom kućom te crkvom odlučio je izgraditi u dvorištu svoje kuće u Kočerinu kraj Širokog Brijega.

Isklesano u kamenu. Za rad koji još nije gotov Draganu je bilo potrebno punih pet godina.

Cijelu sam godinu od kamenčića rujan kamena klesao i gradio samo crkvu. Svaki ovaj kamenčić, svaka ova minijaturna vacada, luk, rukom su klesani. I kad baš pomisliš da si gotov i da ćeš lijepo isklesani četvrtasti kamen ugraditi u pročelje crkve, on ti pod rukom pukne. I onda ponovno, sto puta su mi moji ukućani govorili da odustanem, ali ja nisam i neću dok sve ne zgotovim, rekao je Dragan Mikulić Jukić za 24sata.hr.

Njegova crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije ima rasvjetu, vitraje i sve je to sam osmislio i uradio do u detalje kako bi doista bila prava replika.

Identičnu kopiju svoje rodne kuće Dragan je prenio u svoje dvorište.

Onda sam došao na ideju da izradim i djedovu kuću u kojoj mi je otac rođen. Zato mi danas supruga zna kroz šalu dobaciti kako bi bilo najbolje da joj i svekra i svekrvu u kamenu isklešem pa da ima sve u dvorištu i da ne mora u selo do njih, kroz smijeh će Dragan, dobacujući kako zna da će se ona sada ljutiti na njegovu šalu, “k’o prava Dalmatinka”, ali on takav kakav je ne može, a da se na svoj račun malo ne zašali.

Zašto uza sve kuće koje je u kamenu isklesao stoji i mlinica iz koje lagano žubori voda kad u njegovu selu vode nema, Dragan ima spreman odgovor.

U nas u ovom kraju je uvijek bilo vina i hercegovačke škije, ali vode ni za lijeka, zato sam želio da mi voda žubori iz mlinice. Sjećam se kada nas je majka upozoravala da vodu treba čuvati. Tri krave, a jedna čatrnja. Trebalo je najprije živinu napojiti, a nama tek dati za napiti se. I zato smo uvijek bili željni i žedni vode na ovom tvrdom kamenu, a kamena nismo, jer gdje god se okreneš samo tvrdi rujan kamen. Znate kako se ovdje kaže, kada se dijete ovdje rodi, uz majčine grudi najprije ugleda kamen, kaže Dragan i dodaje da će mu za sve što planira trebati još godina dana.