Čović treba surađivati s Izetbegovićem, unatoč nečasnoj ulozi SDA u nametanju Komšića

Iako bh. Hrvati smatraju da je izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH zapravo maslo SDA, Islamske zajednice i Bakira Izetbegovića osobno, suradnja opet nema alternativu.

Unatoč silnoj ostrašćenosti, kroatofobiji i širenju mržnje prema svemu hrvatskome u dijelovima sarajevske javnosti u predizbornom ali i  postizbornom periodu, dva mjeseca nakon izbora kockice bh. političkog mozaika polako se slažu. A mozaik kaže sljedeće: svaka vlast formirana bez legitimnih političkih predstavnika konstitutivnih naroda vodi kao urušavanju države BiH. Stoga svi oni koji žele dobro našoj domovini Bosni i Hercegovini, priznaju tu i takvu realnost, koja je uostalom upisana i u Ustav BiH te Daytonski mirovni sporazum.

Iako su u zadnjih dvije-tri godine međunacionalni odnosi u BiH potonuli do neslućenih dubina, to ipak ne znači da međunacionalna suradnja ima neku alternativu. I Bošnjacima i Srbima i Hrvatima valja i dalje živjeti u BiH, i ako se želi budućnost koja ima i minimum šanse biti prosperitetna, mora se prekinuti s retorikom i politikom koja je primjerenija ratnom nego mirnodopskom razdoblju.

Prvi pretkorak u smjeru normalizacije međunacionalnih odnosa, u prvom redu hrvatsko-bošnjačkih, načinili su krajem prošloga tjedan predsjednici HDZ-a BiH i SDA Dragan Čović i Bakir Izetbegović koji su održali u sastanak u Mostaru. Važno je naglasiti kako je na sastanku bila prisutna „prva postava“ dviju stranaka.

Iako bh. Hrvati smatraju da je izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH zapravo maslo SDA, Islamske zajednice i Bakira Izetbegovića osobno, suradnja opet nema alternativu.

Potpuno je jasno kako su se Izetbegović i njegova SDA previše zaigrali pa im sada prijeti mogućnost da ih oni koje su izmislili izbace iz vlasti u većini bošnjačkih kantona. Također, Izetbegovićeva oporba radi na tomu da SDA izbaci i sa viših razina vlasti, a ako u tom ne uspiju onda planiraju biti saboterska oporba, odnosno faktor koji će spriječiti svaku reformu u državi kako bi za četiri godine na novom valu narodnog nezadovoljstva mogli preuzeti vlast.

No, ni sva SDA-ova oporba nije ista. Recimo, SDP Nermina Nikšića ni u kojem slučaju nije isto što i DF Željka Komšića ili GS Emira Suljagića, kao što to nije ni Narod i pravda Dine Konakovića, SBB Fahrudina Radončića ili Nezavisni blok Senada Šepića. Za razliku od DF-a i GS-a, spomenute stranke nisu toliko radikalne u nastojanjima da se Hrvate pretvori u nacionalnu manjinu u vlastitoj domovini. Iako u SDP-u ima određeni broj radikalnih unitarista, to je ipak stranka s kojom se može i treba razgovarati.

SDA je bila predvodnica procesa pretvaranja Federacije BiH u bošnjački nacionalni entitet, ali u tu su se priču u međuvremenu upetljali radikali poput Safeta Oručevića koji je preko Željka Komšića ušao u Predsjedništvo BiH (Dnevnik.ba će tom fenomenu posvetiti posebnu pažnju), pa je i sam Izetbegović uvidio da je otišao predaleko.

Iako se počesto čini suprotno, kadrovi SDA vrlo dobro znaju što znači konstitutivnost naroda, što stoji u Daytonskom sporazumu i što piše u Ustavu BiH. Isto tako, SDA zna da će kao stranka nastaviti slabiti ukoliko se ne provedu nužne reforme. A prva na redu je reforma izbornog zakonodavstva jer BiH, ako želi biti država u pravom smislu te riječi, ne može nakon svakih izbora tonuti sve dublje u međunacionalne podjele. Mora se znati tko je koga izabrao i tko koga predstavlja u onim institucijama koje su predviđene za nacionalno predstavljanje – domovi naroda i Predsjedništvo BiH.

S hrvatske strane, stvari su čiste – sve i jedna stranka za koju su glasovali Hrvati danas je dijelom nikad snažnijeg bloka stranaka Hrvatskog narodnog sabora. To je snaga bez koje se nikakve reforme neće moći provesti. HNS će činiti vlast na svim razinama, i svaki pokušaj izbacivanja hrvatskih političkih predstavnika u BiH vodit će zemlju daljnjem slabljenju.

Dakle, s hrvatske strane, stvari su čiste.

Sad je pak potrebno raščistiti stvari na bošnjačkoj političkoj sceni. SDA i Izetbegović, ali i druge bošnjačke stranke, trebaju se osloboditi radikala, mračnjaka, anarhista i ratnohuškača u vlastitim redovima.

Jedino tako će BiH imati šansu krenuti naprijed, provesti potrebne reforme i pretvoriti se u jedno veliko gradilište kako to priželjkuje sam Izetbegović.

Također, sam Izetbegović je rekao kako je kroz reformu izbornoga zakonodavstva moguće pomiriti kolektivna (nacionalna) i individualna prava.

Svaki pokušaj prijevare bilo koga vodit će nas u ponor iz kojeg ćemo se teško izvući. Vrijeme je za suradnju, jer daljnji sukobi samo pogoduju onima koji bi ponovno za tuđu djecu koali rovove.

JURICA GUDELJ/Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo