Z.Vuković: Prvi učenik

Blagdan svetog Andrije apostola slavi se na isteku liturgijske godine uoči Došašća, 30. studenog. Andrija je prvi  prepoznao u Isusu Mesiju i odlučio ga slijediti.

Nakon što je 40 dana proveo u pustinji, Isus je došao na Jordan k Ivanu Krstitelju. „Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.“ (Iv: 1,31) „I posvjedoči Ivan: ‘Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.  I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.’ “(Iv: 1,32-34)

„Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: ‘Evo Jaganjca Božjega!’ Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: ‘Što tražite?’ Oni mu rekoše: ‘Rabbi’, što znači: ‘Učitelju, gdje stanuješ?’ Reče im: ‘Dođite i vidjet ćete.’ Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: ‘Našli smo Mesiju!’  ̶ što znači ‘Krist – Pomazanik’.“ (Iv: 1,35-41)

Sveti Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bijahu ribari  na Genezaretskom jezeru u Kafarnaumu, u koji dođoše iz rodne Betsaide.

Matej, susret Isusa i braće, opisuje kratko. „Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mreže u more. I kaže im: ‘Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.“ (Mt: 4,18) Gotovo identičan opis ovog događaja daje i Marko.

Andrija je tako bio prvi od dvanaest apostola kojega je Isus pozvao da ga slijedi. Zato ga zovu ‘prvopozvani’.

U Kafarnaumu se nađoše u Andrijinoj i Petrovoj kući. „I odmah pošto izađe iz sinagoge (Isus), uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.“ (Mk: 1,14)

Na Maslinskoj gori učenici se dive Hramu koji bliješti na suncu. Isus proriče njegovu propast. „Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: ‘Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?’ “ (Mk: 13,3-4)

Najviše svjedočenja o Andriji nalazi se u Ivanovu evanđelju jer je on bio neposredni sudionik onoga o čemu piše. Tako u Iv: 12,22 čitamo kako su Isusa tražili neki Grci kod apostola Filipa. Filip nije išao sam Isusu. Obratio se Andriji: „Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.“ Kad je Isus upitao Filipa gdje da nađe hranu za mnoštvo ljudi koji su ga slušali na gori, opet uskače Andrija: „Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice!“

Posljednji se put Andrija spominje u Djelima apostolskim gdje su apostoli, nakon Isusova uzašašća, boravili u ‘gornjoj sobi’: „Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev  ̶ svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusovom i braćom njegovom.“ (Dj: 1, 13b-14)

Evanđelja često spominju Andriju, najčešće sa Šimunom, Ivanom i Jakovom Zebedejevim, a ponekad i s Filipom. No o njegovom daljem djelovanju postoje svjedočenja raznih crkvenih dužnosnika. Spominje ga Euzebije ( 265.-340. ) u djelu Crkvena povijest u kojoj citira Origena koji kaže da je Andrija propovijedao Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji. Stoga se Ruska pravoslavna crkva smatra nasljednikom apostola Andrije.

U Kronikama  kijevskog monaha Nestora (1056.-1114. ) navodi se da je Andrija navješćivao Evanđelje duž Crnog mora, rijeke Dnjepra do Kijeva, otkuda je otputovao u Novgorod. Zato je sv. Andrija zaštitnik Ukrajine, Rumunjske i Rusije.

„Vjerujte  mi,“  rekao je apostol učenicima, u ruskim spisima, „da će planine i dalje sjati milost Božju. Grad veliki biti će ovdje na zemlji i Gospod će prosvijetliti sveto krštenje i podići mnoge crkve.“

Prema predaji, propovijedao je u Bitiniji (Mala Azija), Bugarskoj, Albaniji i Grčkoj gdje je i usmrćen na križu. Zbilo se to u mjestu Patrasu u pokrajini Ahaji. Mučili su ga i bičevali, a onda ga razapeli na križ u obliku slova X oko 60 -tih godina, na njegov zahtjev (‘jer nije dostojan umrijeti kao njegov Spasitelj’). Predaja svjedoči kako je uskliknuo kad je vidio križ na kojem će biti raspet: „Križu divni, nosio si moga Učitelja, primi i mene njegova učenika!”.

O Andrijinoj smrti zna se iz spisa zvanog Passio  (Muka) u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. I dok je umirao, tijekom dva-tri dana, propovijedao je evanđelje. Zbilo se to u Patrasu gdje je molio za bolesnog građanina koji je ozdravio. Polaganjem ruku izliječio je i ženu vladara Patrasa i njegova brata. To je potaknulo stanovnike Patrasa da se krste, ali poganski vladar Aegeatos to nije dozvolio i Andriju je osudio na smrt.

Zbog njegove smrti u Patrasu, nazivaju ga još i apostolom Grka.

Relikvije su mu prenesene u Carigrad 356. godine, a zatim u  katedralu u Amalfiju u Italiju. Svečeva glava bila je godine 1462. prenesena u Rim. Vratio ju je natrag metropolitu grada Patrasa papa Pavao VI. u  rujnu 1964., kao znak dobre volje.

Ruski car Petar Veliki ustanovio je orden najvišeg reda za državne dužnosnike u čast apostola Andrije.

Križ sv. Andrije uzeo je iz Grčke, tijekom križarskih ratova, vojvoda od Burgundije. Čuvao se u crkvi Sv. Viktora u Marseilleu, a vraćen je u Patras 1980. godine s velikim počastima.  On se danas čuva u Patrasu u posebno opremljenoj spilji u katedrali posvećenoj apostolu Andriji.

Križ se štuje, a na svečanosti blagdana sv. Andrije, dolaze mnogi kršćanski hodočasnici. Blagdan sv. Andrije se slavi od IV. st., kada ga je ustanovio sv. Grgur Nazianski (329.-390.).

Križ potječe od stabla masline.  Kada je križ otkriven u Massali, znanstvenici su proveli posebna istraživanja koja su potvrdila njegovu pripadnost upravo  vremenu u kojem je sveti apostol Andrija bio razapet. Isto tako, su dokazali da je materijal, iz kojeg je križ napravljen, zaista od maslinova drveta  koje raste u Ahaji.

Relikvije sv. Andrije čuvaju se i u Škotskoj jer je tijekom srednjeg vijeka uspomena na ovog apostola bila jako izražena u ovim krajevima iako tamo nikada nije bio. Čak je i grad St. Andrews bio crkvena prijestolnica Škotske, nazvan apostolu u čast.

Simbol Škotske u obliku ‘Andijinog križa’ javlja se 1180.-te godine za vrijeme vladavine Vilima I. škotskog. Škotska zastava s bijelim Andrijinim križem na plavoj podlozi potječe iz 15. stoljeća, a današnja zastava potječe  iz 1542. godine. Osmislio ju je  Sir David Lyndsay od Mounta kako navodi Registar škotskih grbova.

Prometni znak,  koji označava mjesto na kojem cesta prelazi preko željezničke pruge, ima oblik  ‘Andrijina križa’ i ubraja se u znakove opasnosti.

Na blagdan sv. Andrije 30. studenog 2016., Crkva u Grčkoj odlučila je darovati ikonu sv. Andrije ruskom narodu. U  nju su ugrađene male čestice kostiju sv. Andrije i veoma mali komadić križa na kojem je raspet apostol kojeg je Gospodin Isus prvog pozvao da ga slijedi. Tako je sveti Andrija povezao kršćanske crkve da bi svi bili jedno kako je to bilo u njegovo vrijeme i kako je molio Isus.

I u Hrvatskoj se štuje sv. Andrija. Mnoge crkve i kapele su njemu posvećene. A poznata je i molitva sv. Andriji:

„Brate Šimuna Petra,

čuo si Ivana Krstitelja kako kaže : ‘Evo Jaganjca Božjega!’

i odlučio si slijediti Isusa. 

Napuštajući svoju mrežu, postao si ribarom duša. 

Ljubitelju raspetog Krista, i ti si bio raspet kao On. 

Uči nas živjeti i trpjeti za Njega i zadobiti mnoge duše za Krista.

Amen.

Sveti  Andrija je zaštitnik ribara i ribiča, umjetnika, pjevača, neudanih žena i žena koje žele postati majke… Mole mu se oni koji pate od grlobolje i kostobolje.

U ikonografiji često ga prikazuje s X križem.

Na njegov blagdan imendane slave Andrije, Andreji, Andrijane, Andree…

Obilježava li predsjednik ‘moje vlade’ ovaj blagdan svog imenjaka? Kako god… Neka ga Milost Božja, preko zagovora sv. Andrije, dotakne da postane predsjednik hrvatske vlade. Amen.

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo