Mesić-Komšićev fenomen revolucionarne (anti)građanštine temeljen na nepoštivanju odluka državnih institucija

Rimsko je pravo bilo kodificirano (zapisano) na 12 brončanih ploča, odnosno u 12 zakona, nastalih zbog prijepora između patricija i plebejaca, te je, na ustrajavanje potonjih, zapisano ono što je predstavljalo temelj društvenih vrijednosti. Nakon toga, svi znamo povijest, nastaje najmoćnija, najveća i najuspješnija država u povijesti čovječanstva.

Na tih je 12 ploča bilo, ugrubo, stotinjak „zakonskih članaka“, prevedeno na današnji jezik. Samo za usporedbu, bivša je Jugoslavija u jednom trenutku imala preko milijun važećih propisa i, ironično, malo koji se poštivao i provodio.

Naravno, u 12 zakona nije moguće predvidjeti i regulirati svu ljudsku „dosjetljivost“, no zato su postojali magistri, odnosno pravnici (suci) koji bi duh i slovo zakona (pravna načela) primjenjivali na konkretnu situaciju, pa je sukladno tomu nastajala „sudska“ praksa i običajno pravo.

Bilo je i „prijepora“, odnosno velikosrpske agresije 90-ih godina, između „bratskih“ naroda i narodnosti, no one su naposljetku okončane, prije svega, Daytonskim mirovnim sporazumom, čiji Aneks 4. predstavlja Ustav BiH. Taj je Ustav isto što i rimskih 12 ploča, temeljni dogovor društva. Tumačiti Ustav smije samo Ustavni sud BiH, odnosno, u dvojbi što nešto znači, ili kako se ustavna odredba konkretizira, može odrediti samo Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

U presudi u predmetu Ljubić, Ustavni sud BiH, izrijekom je potvrdio da je „načelo konstitutivnosti naroda krovno načelo Ustava BiH“. Upravo zbog takve ocjene Ustavnog suda BiH, zagovornici su velikobošnjačke unitarne opcije u razdoblju prije izbora blokirali njezinu provedbu te je na izborima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH prijevarom izabran Željko Komšić.

Ustav BiH, naime, poznaje kategoriju srpskog člana Predsjedništva BiH koji se bira na prostoru Republike Srpske, te bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH koji se biraju na području Federacije BiH, ali ne poznaje „predstavnika građana u Predsjedništvu BiH“, kako se sam Željko Komšić u javnosti predstavlja.

Nakon izbornih rezultata, svakodnevno svjedočimo klasičnim zamjenama teza i vođenju diplomatsko-medijskih operacija, ali i serviranju izjava za unutarnju uporabu. Sve se to čini u pokušaju diskreditiranja svih onih koji na bilo koji način upozore ili ukažu na grub pokušaj manipulacije i nedvosmislen pokušaj suspendiranja odluka najviših državnih institucija u BiH.

Posebno je zanimljivo uključivanje haškog krivokletnika, Stjepana Mesića, u cijelu priču s Komšićem te njegove tvrdnje za Dnevnik.hr: „Da su Hrvati htjeli izabrati Čovića, izišli bi na izbore, ali nisu htjeli“ te da hrvatska politika griješi i „da je Željko Komšić izabran legalno i legitimno.“

Željko Komšić nije izabran ni legalno ni legitimno, što bi Mesić trebao znati, jer je njegova „vladavina“ bila legalna (iako je i na tim, prvim izborima 2000. godine, jako puno listića proglašeno „nevažećima“), ali nije bila legitimna, budući ni jedna Mesićeva odluka nije proizlazila iz volje hrvatskog naroda, nego iz nelustriranih paraobavještajnih krugova iz bivše države.

S jedne strane, možemo kritizirati ponašanje i pripremu za nedavno održane izbore u BiH: Hrvati zaista jesu mogli izaći u većem broju, HDZ BiH bi se mogao dodatno kadrovski ojačati i pripremiti nova „lica“ koja bi polučila bolji odaziv među Hrvatima, HDZ u Hrvatskoj je mogao pružiti bolju i cjelovitiju potporu Hrvatima u BiH… no, kad se povuče crta, ništa od toga nije važno jer se naprosto nije poštivala odluka Ustavnog suda BiH iz koje proizlazi da Hrvati kao konstitutivan narod biraju svoga predstavnika.

Mesićeva potpora Komšiću ne iznenađuje, budući se radi o istim jugoslavenskim totalitarnim umovima, blisko oslonjenim na arapske zemlje, ponajprije Tursku i Iran, koje pokušavaju od federalne BiH stvoriti unitarnu džamahiriju, odnosno u konačnici – islamsku državu – što će im poslužiti za daljnju islamizaciju BiH, a očito i susjednih država. Kojim putem bi to mogli ići vidimo po transferu migranata preko susjedne nam države.

Valja također napomenuti da Mesić i „saradnici“, napose putem ljubljanskog instituta „IFIMES“ već dulje vrijeme na razne načine utječu na političko stanje u BiH, koristeći stara poznanstva i veze stečene, kako za vrijeme SFRJ, tako i za neovisne Hrvatske, više ne zagovarajući toliko ruski utjecaj, već islamski, odnosno turski, iranski i palestinski.

Najbizarnije je, pak, što se Mesić, Komšić i njima slični, pozivaju na nepostojeći koncept nekakve građanštine ili tekovina građanstva s ciljem zatiranja hrvatske konstitutivnosti unutar BiH, što je suludo jer je i ovakva BiH savezna država sa snažnim elementima konfederalizma.

S druge strane, što očekivati od potomaka onih koji su pravo građanstvo, kako hrvatsko, tako i srpsko i bošnjačko, istjerali iz stanova, oteli im zemlju, zgrabili dragocjenosti, ili u gorim slučajevima, te prave građane naprosto mučili, pobili i pobacali u jame. Ironično je da se potomci takvih pozivaju na „građansku BiH“, što treba čitati – unitarnu BiH bez Hrvata.

Tim i takvim je potpuno nejasan fenomen istinske građanštine koja se zapravo svodi na poštivanje Ustava i zakona. Građanske ideje, u suvremenom obliku iznjedrene baš suprotiva političkoj, klasnoj, etničkoj ili rasnoj korupciji i samovolji, jesu poštivanje zakona i odluka institucija. A sve je to u Bosni i Hercegovini izostalo, t.j., sve što se dogodilo i što se događa jest u pravom antigrađanskom duhu, u autentičnoj maniri samovolje rimskih patricija 500 godina prije Krista.

Kao što su spomenuti patriciji morali popustiti, morat će popustiti i svi ovi mesići, komšići, izetbegovići i dalje redom. Američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj, Robert Kohorst, je prije nekoliko dana, između ostaloga, izjavio: „Zemlja mora živjeti s tim sistemom dok ne bude revidiran. Ono što nastojimo potaknuti je da postignu kompromis i reviziju koja će zadovoljiti potrebe svih strana.“

Dakle, revizije Daytona će biti, a kad je bude, bit će na hrvatsku korist, jer su Hrvati iz BiH mahom građani RH, a time i Europske unije. Bizarno je što su čak i Srbi više posvećeni očuvanju države BiH od Bošnjaka.

Žalosti činjenica što je rimska državetina dobro i uredno funkcionirala s 12 zakona, a bila je itekako multikulturna, multietnička i multireligijska, dok jedna majušna BiH ne može s tisućama svojih propisa, odnosno još gore, nije u stanju funkcionirati sukladno vlastitom Ustavu, sve zbog (bivših) komunista i (lažnih) „građana“.

Mila Marušić

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo