Laslo Torma Zablude i činjenice (5): Zablude i činjenice o hrvatskoj brodogradnji
Vrijeme:5 min, 47 sec
Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u
raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije ? Što je važno, a što beznačajno ? Tko je za što uistinu odgovoran ? Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje su u raskoraku s njima.
Zablude i činjenice o hrvatskoj brodogradnji !
Zabluda, bolje rečeno fama o tome da je brodogradnja neisplativa gospodarska djelatnost, čak štetna za gospodarstvo, kruži Hrvatskom već desetljećima, a posebno je pojačana počevši od dana kada je Hrvatska stekla svoju neovisnost, i dostigla svoj vrhunac nakon ulaska Hrvatske u EU. Nije bilo lako stvarati novu državu ni tijekom rata, a još više nakon prestanka rata, bilo je brojnih problema, od kojih je najistaknutiji bio, a nažalost i danas još jeste, problem debalans državnog proračuna odnosno problem da je država više trošila nego što je prihodovala, pa se išlo u sve veće zaduživanje u inozemnim novčarskim institucijama. No to čak i nije neobično, jer se zadužuju i zemlje koje nisu imali probleme slične našima. Ono što je u nas politika radila bila je sustavno ‘podgrijavana’ atmosfera u javnosti, da je brodogradnja jedina gospodarska djelatnost koja „guta“ proračunske novce, a posluje nerentabilno jer je to „u prirodi“ te grane gospodarstva, te se za mnoge neracionalnosti u funkcioniranju državnog i javnog sektora nalazio odgovor u tome što se „mora pomagati“ brodogradnja, jer nije sposobna sama opstati i rentabilno funkcionirati. Politika je „lijevala i još lijeva krokodilske suze“ nad brodogradnjom, istovremeno sustavno i konstantno dovodeći javnost u zabludu da nam je brodogradnja „kamen o vratu“, radi kojeg ne možemo gospodarski napredovati. No istina i činjenice o hrvatskoj brodogradnji su sasma drugačije, i da je tomu tako može se pokazati putem nekoliko neupitnih i neosporivih činjenica:
1. Brodogradnja u Hrvatskoj nije gospodarska gradnja bez korijena i tradicije, već je djelatnost s višestoljetnom poviješću, sa znatnim akumuliranim kapitalom u pogledu znanja, stručnosti i iskustva u gradnji brodova.
2. Brodogradnja je industrija <https://hr.wikipedia.org/wiki
3. Zbog svoje složenosti građe, izgradnja broda povlači za sobom više drugih industrijskih grana, tako da izgradnja broda ne zapošljava samo brodogradilišta, nego i druge industrije strojogradnju, industriju boja i lakova, crnu metalurgiju (željezare, čeličane), obojenu metalurgiju, razne kovinoprerađivačke industrije, elektroničku industriju, drvnu i drvoprerađivačku industriju, itd. Brodogradnja zapošljava velik broj ljudi raznih struka, što izravno u brodogradilištima, dokovima i rezalištima, što posredno, u ostalim industrijama.
4. Hrvatska je spadala među rijetke zemlje koje su imale brodarski institut s bazenom za ispitivanje plovnih karakteristika brodova /modela, i sa znanstvenim i stručnim znanjem koja je bila na usluzi domaćoj brodogradnji, i inozemnim klijentima.
5. Hrvatska je 2008. spadala među prvih 8 zemalja svijeta u pogledu dovršenih brodova po tonaži, i po broju novih narudžbi.
6. Ozbiljna brodogradnja, a hrvatska je takva, u svim zemljama gdje je ima, smatra se značajnom gospodarskom granom i biva podržana kreditiranjem novogradnji, budući da je brodogradnja djelatnost pomalo slična građevinarstvu po relativno dugim ciklusima dovršenja objekata, prije nego se dolazi do konačne naplate. Od naručitelja.
7. Budući da Hrvatska praktično predala svoj bankarski sektor u ruke strancima, a oni su rado financirali građevinski sektor, ali ne i brodogradnju, hrvatska je brodogradnja zapala u teškoće.
8. Probleme financijske prirode potencirala je činjenica da su brodogradilišta bila u vlasništvu države, pa su im uprave postavljane ne po stručnosti, znanju i predanosti poslu, već po političkoj podobnosti i pripadnosti, brodogradnja je imala i gubitaka radi lošeg vođenja poslova, loše organizacije rada, lošeg ugovaranja poslova, pa sve do sumnji u korupciju i kriminal u poslovanju koje su vodile Uprave. Država, konkretno Vlade su desetljećima to znale ili morale znati, ali nisu ništa poduzimali da smjene loše Uprave ili čelnike, i postave nove, sposobne i predane svome poslu.
Uljanik pod vodstvom Radolovića nije nikada stvarao neke probleme državi, a splitski škver sada pod vodstvom Debeljaka također ne stvara neke veće probleme državi.To su činjenice koje potvrđuju da nije problem sama brodogradnja kao takva, kao gospodarska grana koja je suštinski i zakonomjerno nerentabilna, već su problem, kao i u svemu na svijetu, ljudi koji su ih vodili, kojima je bilo povjereno da ih vode.
9. Uz ovakve političare koji vode Hrvatsku, i uz njihovo priklanjanje svakoj EU direktivi, činjenica je da je nesreća hrvatske brodogradnje da je locirana uz morsku obalu, a ne negdje u brdskim vrletima, pa su postale meta raznih mešetara i lobija, kojima su zapale za oko lokacije brodogradilišta kao moguće izvrsne lokacije za izgradnju hotela, apartmana, marina, i za slične „gospodarske“ djelatnosti. Direktive EU se nekim čudom uklapaju u te planove, zabranjivanjem da Hrvatska bilo kako pomaže svoju brodogradnju.
10. Konačno činjenica je da Uljanik nije bio u problema dok mu je na čelu bio Radolović, i dok mu nije, vjerojatno uz političku podršku, priključen 3. Maj, pa se svjesno od jednog bolesnog škvera, i jednog zdravog škvera, napravila dva bolesna škvera, koja treba „likvidirati“ jer kvare vizuru na obalama Pule i Rijeke. Činjenica je i to da se odnekud iznebuha, pojavio neki budući strateški partner Danko Končar, s obećanjima iza kojih je vjerojatno stajala namjera likvidiranja škverova.
Činjenica je međutim i to da se još nije oglasio bivši konobar Jakovčić s prijedlogom prekvalifikacije Uljanikovih varioca, bravara, ličilaca i montera za konobare u budućim objektima na mjestu današnjeg škvera. Čudno je zato što se polako ostvaruje njegov san o ‘Puli bez Uljanika!’, kako je jednom izjavio
http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/08/23/laslo-torma-zablude-i-cinjenice-4-zablude-i-cinjenice-o-sustavima/
Laslo Torma /Hrvatsko nebo
