PRIČE IZ DIJASPORE KATICE KIŠ: Kratka molitva

Probudila sam se rano u jutro, iako je bila nedjelja. Vjerojatno zato što sam dobro spavala, jer sam jučer dugo bila na svježem zraku i šetnji. Išla sam na buvljak poslije dužeg vremena, jer je bila prilično zima i kišovito vrijeme. Kako su još uvijek zimski dani odlučila sam svoj automobil ostaviti na parkiralištu i poći na sv.Misu tramvajem, jer mi je stanica blizu stana, svega 2 minute hoda.

Prošle godine prebila sam nogu, okliznuvši se u kuhinji, te mi je liječnik poslije liječenja savjetovao da pravim gimnastiku.

Kratke šetnje mi također odgovaraju. Hvala Bogu bolovi u nozi su prošli, iako se nisam dala operirati. Mislila sam u sebi:
„Imam ja boljeg liječnika od vas medicinara. To je moj Gospodin koji se brine o meni.“

Pošla sam na tramvajsku stanicu, čekala tramvaj broj 50 koji vozi do željezničke stanice, gdje sam trebala izići, jer se crkva sv Bonifacija nalazi tu blizu gdje se služi sv. Misa na hrvatskom jeziku. Umjesto tramvaja došao je autobus, te sam upitala vozača, da li će voziti cijeli dan autobusi umjesto tramvaja. Nije me dobro razumio, vjerojatno je bio stranac, jer u Mainzu u zadnje vrijeme, voze pretežno stranci. Tomislav i Marijana iz Osijeka su također vozači.

Uspjela sam na vrijeme stići na sv.Misu na koju ću uvijek dolaziti dokle imam snage za to. Naš svećenik fra Anto ima tako lijepe i kratke propovijedi učeći nas kako ćemo živjeti po vjeri, tako da čovjek može zaista ponijeti nešto za život. Danas je bila tema o Isusovom ozdravljenju opsjednutoga. Fra Anto je savjetovao:

„Pomozimo jedni drugima u svladavanju svakodnevnih teškoća, grijeha, ovisnosti i raznih opsjednosti. Tako ćemo pokazati ljubav prema svojemu bližnjemu“. Kratko i jasno.

Sv.Misa je završila oko 13 sati, te sam pošla opet na tramvajsku stanicu. Za Hechtsheim gdje sam stanovala, vozili su tramvaji broj 50 i 53. Na stanici sam ugledala jedan tramvaj koji je iskočio iz tračnica i popriječio se na putu. Oko njega su radili mehaničari, ali polako i teško. Bila je nedjelja te se cijeli promet u Mainzu poremetio.

Umjesto tramvaja ubačeni su autobusi. No, niti oni nisu pravovremeno odvozili putnike. Sigurno je bilo premalo vozača autobusa. Čekala sam uzalud kao i mnogi putnici na tramvaj za Hechtsheim. Nije došao. Već sam pomalo prozebla, iako sam se toplo obukla. Pošla sam na drugi dio stanice gdje vozi broj 50. Čekala sam, ali ni ovaj nije došao. Niti tramvaj, niti autobus. Zatim sam krenula na prvi dio stanice gdje vozi broj 53. Ovdje je čekalo priličan broj putnika, vjerojatno i seljaka koji se voze za sela Ebersheim, Zornheim…

Tu sam stajala s jednom mladom Njemicom koja se igrala na svojem smartphonu.
Kao u šali rekla sam joj:

„E, pa kad ljudi ne mogu organizirati prijevoz, trebamo se pomoliti Bogu.“

Nasmiješila se, kao da to potvrđuje, a meni je sinulo u glavi:

„Pa, to zaista trebam učiniti.“

Pomolila sam se kratko Gospodinu da nam pomogne u ovom problemu i da dođe autobus broj 53, koji vozi za Hechtsheim. Namjeravala sam na internetu Hercegovina.info još pročitati nedjeljnju propovijed.

Odmah po završetku molitve, ugledala sam kako dolazi autobus broj 53. Zahvalila sam Gospodinu na uslišanoj molitvi. Snaga molitve i ovaj put se pokazala djelotvornom.

Naš Spasitelj Isus Krist nam je savjetovao:

„I ja vam kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ 

(Lk11,9)

Katica Kiš/Hrvatsko nebo