Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u
raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije ? Što je važno, a što beznačajno ? Tko je za što uistinu odgovoran ? Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje su u raskoraku s njima.

Zablude i činjenice o anketama i statističkim podacima !

U današnje doba kada se javnost odnosno građani općenito obilato zasipaju informacijama u tiskanim, audio, video i internetskim medijima, jedna vrsta informacija se osobito ističe, gotovo nameće, sa svojom gotovo agresivnom namjerom utjecanja na javno mnijenje i na donošenje odluke pojedinih građana prigodom izlaska na glasovanja, prigodom kupovanja, prigodom uključivanja ili neuključivanja u pojedine inicijative građana, i tome slično. Ta vrsta informacija su rezultati pojedinih vrsta anketa i pojedinih vrsta statističkih informacija. Specijalisti iz tih oblasti informiranja, će vjerojatno reći da je „nestručno“ i neopravdano o te dvije vrste informacija govoriti ‘na istom mjestu, i u isto vrijeme’, no navodeći definicije pojmova ‘Anketa’ i ‘Statistika’, pokazat ću da tome nije tako.

Naime značenje pojmova ‘Anketa’ i ‘Statistika’ Hrvatski enciklopedijski rječnik definira na sljedeći način:

-„Anketa je: prikupljanje mišljenja i podataka o nekoj pojavi među većim brojem osoba, radi statistike, ispitivanja tržišta ili javnog mišljenja, ili kao baza za neko dalje proučavanje“

-„Statistika je: grana matematike koja se bavi metodama sistematizacije, obrade i primjene podataka, dobivenih iz većeg broja uzoraka ili raspoloživih podataka“.

Naravno da oni koji se bave anketama, i oni koji rade npr. u Državnom zavodu za statistiku, ne rade isti posao, ali je često output njihovog rada, glede dovođenja javnost i građane u zabludu posve identičan. Pri tome je neosporno da ljudi koji rade na tim poslovima, veoma dobro znaju svoj posao i što zapravo rade, no trude se pomno držati javnost i građane u zabludi, da su njihovi podaci mjerodavni za prosuđivanje realnog tanja u društvu. Jer u suštini, kao što je već negdje rečeno, statistika je ono što od nje napravite-brojevi mogu da pokazuju jedno, a stvarnost drugo, što je veoma često slučaj ! Da je tomu tako može se pokazati putem nekoliko neupitnih i neosporivih činjenica:

1. Zabluda je da najkorištenija statistička informacija u prikazu životnog standarda u nekoj određenoj zemlji, a to je prosječna plaća, daje realnu sliku o realnom standardu žitelja te zemlje. Činjenica je da sam podatak o iznosu prosječne plaće ne mora odražavati stvarnost na jedan društveno relevantan i bitan način, iz sljedećih razloga:

1.1.Obično se ne eksplicira da li se radi o prosječnoj neto ili bruto plaći, pa prosječni građanin, kakvih je većina, koji se ne razumije u izračunavanju razlike između bruto i neto plaće, biva doveden u zabludu uspoređujući svoju plaću s objavljenim statističkim podatkom, ili uspoređujući taj podatak sa prosječnim plaćama u raznim zemljama.

1.2. Prosječna plaća se izračunava zbrajanjem svih iznosa plaća i dijeljenjem toga zbroja s ukupnim brojem zaposlenih, pa se dobiva iznos sličan onome u šali o kupusu i mesu, čiji je prosjek sarma, tj. ja jedem kupus, vi meso, a prosječno stalno jedemo sarme ?!

1.3. Prosječna plaća ne govori ništa pri uspoređivanju standarda žitelja pojedinih zemalja, ako se uz nju ne daju i podaci o troškovima života u pojedinim zemljama. S manjom prosječnom plaćom se može bolje živjeti u zemlji gdje su troškovi života manji, a s većom prosječnom plaćom se možda živi lošije u zemlji gdje su troškovi života veliki.

1.4. Na iznos prosječne plaće utječu svi iznosi plaća, pa manji broj ekstremno visokih plaća podiže „prosjek“ plaća, no većini ostalih taj povećani prosjek ne znači ništa ! Konkretno, ako država znatno podigne plaće u državnom i javnom sektoru, prosjek plaća će na nivou države porasti, ali od toga zaposlenici u realnom sektoru nemaju koristi, to jest rast prosječne plaće ne mora značiti i rast nižih plaća, pa i onih srednjih, već samo onih 10-20 % gornjih kategorija plaća, dok manje i srednje kategorije plaća čak mogu i opadati !

1.5. Medijalna plaća je bolji pokazatelj standarda u primanjima, jer je to iznos plaće od koje 50 % zaposlenika prima manju plaću, a 50 % zaposlenika prima veću plaću. Tako je naprimjer u SAD 2004. Prosječan godišnji prihod domaćinstava bio 60 528 $, dok je medijalni prihod domaćinstava za istu godinu bio 43 318 $, što znači da je najmanje polovina svih domaćinstava u SAD imala prihod manji od prihoda !

Političari i državne vlasti općenito izbjegavaju objavljivanje podatke o medijalnoj plaći, jer ona ukazuje na to kako mjere koje donosi politika najčešće su takve da koriste onima s većim primanjima, a gotovo ništa ne čine odnosno ništa ne znače za one s manjim primanjima. Zato se u nas ne objavljuju podaci o medijalnoj plaći, već samo o prosječnoj plaći, a taj podatak više prikriva, nego što otkriva.

2. Zabluda je da podatak o BDP-u neke zemlje, pa i naše zemlje , sam po sebi i bez ikakovog uspoređivanja s drugim važnim ekonomskim pokazateljima, može reći nešto o stanju gospodarstva neke zemlje, jer sam iznos BDP-a ne može reći gotovo ništa o stanju nečijeg gospodarstva ! Jer činjenica je da se BDP izračunava tako da se uzima u obzir naprimjer i osobna potrošnja i državna potrošnja ?! Činjenica je da način izračunavanja BDP-a najviše odgovara političarima na vlasti, jer im služi kao „dokaz“ njihove uspješnosti ako on raste, i nečije tuđe krivnje ako on pada, ali koliko je taj podatak „šuplje ništa“ je najlakše prikazati na primjeru Grčke koja ima BDP u iznosu od 194,6 milijardi US $/godišnje, ili 18 104 US $ po stanovniku, u odnosu na Hrvatsku koja ima BDP 55,213 milijardi US $/godišnje, ili 13 383 US %/po stanovniku, pa se usprkos cca 4 puta većim BDP-om odn. cca 1,5 puta većim BDP-om po stanovniku našla u situaciji da je bila pred „bankrotom“ uz brojne masovne građanske proteste protiv vlade, što pokazuje da sam iznos BDP-a ne može reći gotovo ništa o stanju nečijeg gospodarstva ! Zato političari, pogotovu oni involvirani u državnu vlast, ne žele nikada objavljivati strukturu „porasta“ BDP-a, jer bi se pokazalo da čak i njihov loš rad, kao naprimjer zaduživanje zemlje i povećana potrošnja s toga naslova može povećati BDP, ali to ne znači ništa i čak je loše, jer rast BDP-a je dobar samo ako je rezultat povećane proizvodnje u najširem smislu, i na osnovu toga ostvarenog izvoza.

3. Zabluda je da ankete, bez istovremene objave broja i strukture anketiranih, što je gotovo uvijek slučaj, imaju ikakovu informativnu vrijednost. Tu informativnu vrijednost posebno umanjuju sugestivno postavljena pitanja. Mali broj anketiranih, anketiranje samo na nekom određenom području, i sugestivna pitanja, mogu u potpunosti obezvrijediti rezultate anketa. Jer činjenica je da naprimjer anketa provedena o toleranciji prema različitostima, ako bi pitanje bilo-„Jeste li za toleranciju prema različitostima po bilo kojoj osnovi ?“ imala jedan rezultat, a ako bi pitanje bilo-„Da li bi vam bilo drago da vam se kći uda za Nigerijca, Afganistanca, Aboridžina, itd..?“, anketa bi možda imala sasvim drugi rezultat. Anketa među zatvorenicima bi pokazala vjerojatno da većina njih smatra sebe krivo osuđenima, a anketa među djecom školske dobi je nerelevantna jer djeca nemaju dovoljna znanja i iskustva da prosuđuju o relevantnosti postavljenih pitanja.

4. Zabluda je vjerovati da ‘naručene’ ankete išta vrijede u informativnom smislu, jer je činjenica da onaj tko plaća provođenje ankete, gotovo uvijek zahtijeva da rezultat ankete bude onakav kako je naručio. A to je najčešće slučaj s takozvanim predizbornim anketama o podršci pojedinim strankama ili političarima.

5. Zabluda je vjerovati da su ankete i statistika išta drugo sem matematički alati za obradu podataka, jer činjenica je da rezultat obrade podataka uvijek ovisi od broja, vrste i načina unosa podataka, pa valja biti maksimalno oprezan u procjeni valjanosti rezultata i anketa i statističke obrade podataka, jer su najčešće takvi kakvima ih javnosti odnosno građanima netko želi predstaviti.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/08/20/laslo-torma-zablude-i-cinjenice-2-zablude-i-cinjenice-o-reformi-obrazovanja/

 

Laslo Torma /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.