Daran Bašić-“Gospodo” velikobošnjački političari jeste li vi dementni, licemjerni, pokvareni ili bezobrazni: PLAN A BiH ZA OSVAJANJE SREDIŠNJE BOSNE I IZBIJANJE U NEUM I PLOČE

 

 

 

 

 

ČINJENICE

……………………………………………………….

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka :

Usprkos svemu, HVO je u lipnju 93. multinacionalna vojska (za razliku i od VRS i od A BiH). Proučite dokument.

 

 

……………………………………………..

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka :

30.6.1993. A BiH ponovo je napala HVO, u Mostaru, Stocu, Dubravskoj visoravni, Bijelom polju, Livnu.

Ovaj put oružje su na svoje suborce okrenuli i Muslimani iz HVO-a.

Bijedno! Izdaja!!!

Ne uzbuđujte se, Haris Silajdžić još će vam deceniju i pol prodavati drugačiju priču i solit će Vam mozak dok se ne pretvorite u slane srdele. A onda ćete usoljeni i presoljeni otići gospodinu i ispričat mu se, i njemu i njegovoj vojsci, njegovoj arogantnoj napuhanosti.

Bravo, bravissimo!

 

……………..

Govor Arifa Pašalića na ratnom radiju BiH 30. 06. 1993. u 11.00

Obraćam se gradjanima Mostara, Muslimanima, poštenim Hrvatima i lojalnim Srbima, i drugim narodima i gradjanima BiH i upoznajem vas sa sljedećim:

Ustaške snage su jutros rano nastavile agresiju na Armiju BiH i gradjane Mostara snažnim artiljerijskim dejstvom i pješačkim napadom na položaje jedinica IV korpusa Armije BiH. Odlučni u svojoj odbrani i odani BiH i muslimanskog naroda i drugih poštenih gradjana žestoko smo uzvratili i potukli ustaške snage.Zauzeli smo zloglasnu vojarnu «Tihomir Mišić», oslobodili zatvorene gradjane i zarobili veliki broj ustaških bojovnika, zaplijenili znatnu količinu MTS-a oružja i municije.

U zlogglasnoj kasarni ili vojarni Tihomir Mišić pronašli smo značajna dokumenta koja su sa potpisom gospode, ratnih zločinaca, Petkovića, Lasića, Ile Vrlića – dojučerašnjeg mog prijatelja s kim sam sjedio u slobodnom vremenu u kafani – o planiranim napadima i vodjenim borbama protiv neprijateljskih snaga Armije BiH kako su nas zvali od 16. 4. ove godine.

Gospodine Vrliću – ćorak.

Gubitak komandanta slavne 41 motorizovane brigade Mithada Hujdura Hujke za nas je nenadoknadiv gubitak, ali Mostar je od danas bogatiji za stotine i hiljade Hujka, koji će se boriti protiv ustaških ratnih zločina, protiv ustaša koji su se okotili po meni poslije 1944_45 godine ponovo u našoj domovini. Ovaj grad, ovaj narod, ova Armija nikada neće zaboraviti našeg proslavljenog, legendarnog komandanta, šehida Hujku.

Ali, neće zaboraviti ni vama, ustaše čija ga je granata mučki pogodila.

Gradjani Mostara, Muslimani, i ostali pošteni gradjani, tucite ustaše na svakom koraku. Zar ne vidite da vam se radi o opstanku, zar ne vidite da vas protjeravaju, zar ne vidite da vas hapse, zar ne vidite da održavaju ekskluzivne konferencije za štampu i kukaju na humanitarne organizacije a ne dozvoljavaju istima da doveze hranu.

Zar ne vidite da vas ponižavaju. Zar ne vidite da u liku ustaše Bobana sa četničkim vodjom Karadžićem trguju s Muslimanima sa poštenim Hrvatima i lojalnim Srbima. Prodaju gospodo i nude zamjenu Gornjeg Vakufa i Bugojna za Jablanicu. Od okoga to gospodo. Jadni su oni koji hoće da mijenjaju svoj narod i zemlju. Jadni su.

A još je jadniji narod ako ih slijedi.

Saopštenje ustaških snaga u govoru g. Puljića Slavka u ekskluzivnom govoru, g. Puljiću ja vas pozdravljam, do juče smo saradjivali u svojstvu zajedničke mješovite komisije. Pa zar je na vas spala dužnost da date ekskluzvni izvještaj na sramni poraz koji ste doživjeli jutros. Ma g. Puljiću shvatite završili smo iste škole. Nismo učili tako da ste vi moj a ja vaš agresor. Na to su nas drugi natjerali. Razmislite dobro i ako je ekskluzivna konferencija HVO, odnosno ustaških snaga spala na vas g. Puljiću onda mi je jasno koji je to vaš nivo u rukovjdenju i komandovanju. Mi ćemo se boriti protiv vas, to budite sigurni, vi ste nama objavili rat. Jutros ste nam objavili rat, tjerajući UNPROFOR, vojne promatrače i ostale činiove medjunarodnih faktora.

Uostalom niste im dali ni do sada da dolaze. Tukli ste ih snajperima, ubijali ste ih. Ja ih pozivam da dodju kod mene, da se razmjeste i da gledaju kako vi udarate na jadni i nedužni narod.

Nećete dugo, budite sigurni, jer će vas sopstveni narod suditi kao zločince, što sam rekao, i vama, i g. Petkoviću, i g. Lasiću, i g. Vrliću, i g. Tuti za mnoga zlodjela i ubistva.

Narode, gradjani Mostara shvatite da je ovo sudnji dan kada morate početi borbu. Pozivam svakog gradjanina koji može da nosi pušku, koji može da nosi kamen, da ubija ustaške zlotvore, jer ovdje nema života sa
ustašama, sem života Muslimana, potšenih Hrvata i lojalnih Srba.

Mi gradjani Mostara, proglašavamo nacionalnu žalost zbog gubitka svojih boraca, koji su časno, a posebno gubitak legendarnog komandatna Hujke. Ali, gospodo, znajte, stotine i hiljadu Hujka će se roditi noćas upravo
u borbi protiv vas koji ste nam nametnuli rat.

 

 

…..

 

 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
HRVATSKA ZAJEDNICA HERCEG-BOSNA
HRVATSKO VIJEĆE OBRANE
ISTINA O ARIFU PAŠALIĆU I NJEGOVOJ «BORBI»

Jutros u 11 sati, preko muslimanske radio postaje u Mostaru svom se pučanstvu obratio g. Arif Pašalić, zapovjednik 4. korpusa muslimanske vojske, odnosno onoga što se pompezno naziva Armija BiH. Povod njegovu obraćanju jeste jutros u 3 sata i 45 minuta otpočeta muslimanska ofenziva, poduzeta s ciljem ovladavanja cijelim gradskim područjem Mostara. Da bi se izbjegle sve moguće zabune o tomu tko je tko u ovoj tragediji, cijenimo da je uputno predočiti prosječnom hrvatskom čitatelju i slušatelju ono što je na svojoj postaji jutros izgovorio g. Pašalić.

Za one, pak, kojima ni nakon čitanja, odnosno slušanja ovog zapjenjenog pamfleta, ne bude jasno što je i tko je čovjek za kojega postoji samo suživot «Muslimana, poštenih Hrvata i lojalnih Srba», odnosno čovjek koji smatra da su se «ustaše okotili poslije 1944-45 godine ponovno u našoj domovini», valja dodati samo još jednu informaciju.

Naime, Mithad Hujdur – Hujke, o čijoj smrti od «ustaške» granate govori g. Pašalić,zapravo je stvarna žrtva obračuna g. Pašalića sa svima koji su u borbama za Mostar sudjelovali još u doba srpske agresije, odnosno sa svima onima u muslimanskim redovima koji su još uzgajali nade u mogućnost mirnog razrješenja postojećih konflikata. Pri svemu tomu, taj isti Hujke je bio prva osoba na koju je g. Pašalić naišao kada je, u odori časnika JNA i s časničkom torbicom preko ramena, koncem srpnja 1992. prešao Stari most. Tom je prigodom Hujke bio milosrdan. A Arif se godinu dana kasnije zahvalio pucnjem u ledja (temeljem izjave četvorice zarobljenih vojnika muslimanske vojske: Mirsad Bektić – Pike, Safet Bijedić – Nuno, Abdurahman Spahić – Didi i Dželaludin Junuzović – Dželo).

Govor g. Pašalića dostavljamo u cijelosti. Obradu obavite kako vam nalaže svijest i savjest vaše profesije.

Odjel za informiranje

Slobodan Lovrenović
Mostar, 30. lipnja 1993, 16.45
Ref. No.: 0I-010/93

………….

Saznanja promatrača međunarodne zajednice o događajima u Mostaru
30.lipnja 1993.

Promatrači međunarodne zajednice imali su vrlo precizan uvid u te događaje i pouzdano su znali da je A BiH još u noćnim satima tog dana izvela napad na sjeverni dio Mostara i da su se borbe nastavile cijeli dan, a da je granatiranje privremeno oslabilo u poslijepodnevnim satima.

Promatrači međunarodne zajednice istoga dana su pouzdano znali da su u noćnim satima tog dana izvedeni unaprijed koordinirani napadi uz podršku Prve mostarske brigade ( A BiH ) u kojima su muslimanski vojnici iz bataljona HVO smještenog u Bijelom Polju napali svoje hrvatske postrojbe i njihove položaje, selo Raštane i Sjevernu vojarnu.

Zapovjednik Prve mostarske brigade ( A BiH ) Midhat Hujdur poginio je u borbi.

Prema liječničkim informacijama koje su imali promatrači međunarodne zajednice, istog dana na području sukoba bilo je mnogo više mrtvih vojnika, od tri mrtva tijela vojnika HVO – a koji su dovezeni u bolnicu HVO-a, u koju je tog dana dovedeno još 30 ranjenih vojnika i 2 ranjena civila.

 

…………………………………………………………….

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka : NEMAM KOMENTARA!

 

 

………………………………………………………

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka : NEMAM KOMENTARA!

 

 

…………………………………..

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka : NEMAM KOMENTARA!

 

 

……………………………………

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka :

Dokumenti pod ovim brojem su dokumenti ARMIJE BiH, a kazuju nam da A BiH napada, A BiH napada HVO, da su angažirane snage 1. K., 3. K., 4. K., 6. K. A BiH, topništvo, helikopteri – da je cilj dolina Neretve,
Mostar, Neum, …

Tek da utvrdimo gradivo na istinit i pravedan način, a da bi se mogli početi «miriti».

 

 

 

 

……………………………………

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka : 

Tijekom, iliti, u vrijeme agresije A BiH na HVO, od Bugojna pa dalje, u njenom osvajačkom pokretu prema moru počinjeni su zločini nad Hrvatima civilima.

Tu su dokumenti.

Ovdje nema Središnje Bosne – te zločine nad Hrvatima, a koje je počinio netko iz A BiH, objavio sam u jednoj drugoj knjižici.

E sad, tko je počinio te zločine: pojedinci, jedinice, grupe, uz zapovijed (usmenu ili pismenu), poticanjem, odobravanjem, planski, zataškavanjem, prešućivanjem, …

NE ZNAM.

Ali, za ime Boga, pogledajte podatke, pogledajte brojeve, imena i prezimena i zapitajte se gdje su procesi, gdje su krivci i tko se kome i u ime koje politike i u ime kojeg etniciteta treba ispričati?

Ako vam je stalo do istine!

 

 

………………………………………….

 

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka : 

Dokumenti ARMIJE BiH sa zapovijedima za napad na HVO pokazuju vam sve jasno, kao sunčani ljetni dan u podne.

Formula je jednostavna: potpišimo sporazum s VRS (Srbima), oslobodimo jedinice za napad na HVO,potpišimo i s Hrvatima i primirje i konfederaciju, zadovoljimo međunarodnu zajednicu koja se zatim može
pohvaliti mirotvornim uspjehom, nastavimo se „braniti“ od HVO (jer „kao što je poznato“) HVO uvijek napada prvi, osvojimo teritorij, a onda ćemo opet za pregovarački stol, sada u potpuno drugačijim vojnim, a
time i političkim kondicijama.

Sve je to u redu, nema nikakvih problema, osim što tu govnarsku ujdurmu Hrvati gutaju kao oštrige, kao jagode, piju taj kiseliš koji vonja na prevarantski smrad, usavršavan na ovim prostorima stoljećima, piju taj kiseliš pod francuski šampanjac (a šampanjac i može biti samo francuski), smiješe se kao indijske krave i beče oči kao „Hera Volooka“.

 

 

 

 

 

 

BORBENO NAREDJENJE OP. 1-2/93

1. Ustaške snage i dijelovi HV preduzeli su žestoke art. napade po položajima naših snaga i civilnim objektima u zoni odgovornosti OG, s ciljem da nanesu što veče gubitke ž/s i unište što više MTS. Razaranja civilnih objekata su ogromna, na sreću broj poginulih i ranjenih je minimalan. Očekivati je da neprijatelj u narednim danima intezivira i pojača art. dejstva upotrebom svih raspoloživih art.orudja i raketnih sistema uz vjerovatne pješadiske prodore na odredjenim pravcima, s ciljem rasjecanja, okruženja i uništenja naših snaga. Raspolaže H b/s i vjerovatna je upotreba istih po svim rejonima odbrane.

2. Snage OG JUG –1 čvrsto drže dostignute linije u sadašnjim reonima rasporeda.

Zadatak: Dijelom snaga ojačati snage OG CENTAR radi izvodjenja ofanzivnih dejstava u gradu Mostaru, dijelom snaga izvesti aktivna b/d na krilima i po dubini rasporeda ustaških snaga, dijelom snaga čvrsto držati posjednute linije i prema ustašama i prema četnicima. Izvodjenje b/d podržava OG iz rejona Bagaja.Gotovost za dejstva u 05.00 20.09.1993. god.

3. Desno, na pravcu vinarije … Čaštijina kafana napad izvode dijelovi OG JUG –2 a ostalim snagama posjedaju linije prema četnicima i ustašama.

4. Odlučio sam, izvršiti aktivna dejstva na krilima i po dubini rasporeda ustaških snaga, zarušiti putne pravce koji izvode na Bunu, jednom ojačanom četom aktivno podržati napadna dejstva OG CENTAR, ostalim snagama izvode se aktivna b/d u spoju sa snagama OG JUG – 2. B/R u liniji sa rezervom I BG.

5. 1. 2. i 3. bb iz svog sastava izdvojiti jedinice jačine ojačane čete za aktivna dejstva u sastavu OG CENTAR. Linije prema četnicima pojačati i biti spreman … sadejstvu sa snagama OG JUG -2 aktivnim dejstvima ovladati … kosom i Lakševinama i izbiti na lijevu obalu Neretve. Diverzantskim grupama izvršiti zarušavanje puta na pravcu Rotimlja-Buna-Čapljina-Buna a jednom DG ispoljiti dejstvo u rejonu Aladinića.

6. IDČ iz sadašnjeg rejona rasporeda izvršiti diverzijski napad na ustaške snage u rejonu Graba i Dolova po datom signalu.

7. m MB b sa sadašnjih vatrenih položaja podržavaju izvodjenje aktivnih dejstava na pomenutim pravcima i u gotovosti za odbijanje pješadijskih napada ustaških snaga na pravcu Buna-Blagaj.

8. Vod PAM-a iz sadašnjeg rasporeda a po zahtjevu k-nta bataljona intervenište na njihovim pravcima.

9.a Prije otpočinjanja aktivnih dejstava na nivou osnovnih jedinica održati kratke sastanke na kojima upoznati borce sa situacijom i značajem narednih dejstava za sudbinu muslimanskog naroda.

9.b Sve dosada prikupljene obavještajne podatke srediti i u pisanoj formi dostaviti k-ntima jedinica i nastaviti aktivno izvidjati svaki pokret i dejstva ustaša po dubini i na p/k.

9.c Pojedinosti o toku priprema i vremenu dejstva kao i zadatak jedinicama držati u tajnosti. Sva borbena dokumenta i planove koje vojnici zarobe od ustaša u toku b/d organizovano prikupiti i predati organima bezbjednosti OG JUG -1.

9.d U toku izvodjenja napadnih dejstava koristiti prirodne zaklone za zaštitu a jedinicama na linijama odbrane već postojeće zaklone.

9.e Sve jedinice na terenu za aktivna b/d snabdjeti sa po 2 SDO a jedinice u sadašnjim rejonima snabdjevati tečnim obrokom.Borce koje idu na zadatak snabjdeti sa po 1 b/k, ljudstvo u aktivnoj odbrani sa 0,5 b/k.

Sanitetsko obezbjedjenje vršit će Snv. a u jedinicama odrediti nosioce ranjenih i mrtvih.

10. U OG JUG -1 k-vat ću postojećim sistemom VEZ. Moje KM u D. …, IKM u rejonu Mahala.

DOSTAVLJENO:

– K-ntima bataljona 3x,

– K-diru v PAM,

– K-diru m MB b,

– Pom.k-nta za pozadinu,

– Pom. K-nta za bezb.

KOMANDANT

Esad Šejtanić

………………………………

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka

A sada, opet i ponovo, da vidimo što pišu zapovjednici Armije BiH.

Ovaj put je to Esad Šejtanić, zapovjednik A BiH, OG „JUG“ – MOSTAR, 4. Korpus A BiH.

Ispravak:

Nažalost, imali su više od 70 poginulih boraca u tom napadu i to ne zbog primirja i povlačenja. To su, Esade, opravdanja za neuspjeh. I nije isto, nipodništa nije isto, dragi čitatelju, HVO je „surađivao“ s VRS da bi izvukao civile i ranjenike, i da bi liječio ranjenike u njihovim bolnicama, jer ih nismo mogli prevesti do naših bolnica, i da bi se obranili od Armijske agresije – Vareš, Konjic (Turija, Zabrđe,) ali nikad, baš nikad nismo surađivali sa VRS-om da bi nekoga napali ili da smo neku akciju izvodili zajedno.

Nikad.

Tako piše Esad Šejtanić, ZAPOVJEDNIK OPERATIVNE GRUPE „JUG“, 4. Korpusa Armije BiH.

Prijateljstvo i DOGOVOR O NENAPADANJU sa Srbima potpisan u lipnju 1993., potvrđen i uglavljen Srpsko-Muslimanskom deklaracijom potpisanom od Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika u Ženevi 16.09.1993., pa Srpsko-Muslimanskom deklaracijom od 18.09.1993. potpisanom od: Izetbegovića, Karadžića, David Owena i Thorvalda Stoltenberga, nastavlja se uspješno.

Novac i oruđa za „strahovitu srpsku artiljerijsku podršku“ napadu na Hrvate.

Godinu dana ranije, Srbi (VRS) su protjerali sve Muslimane koji su živjeli istočno od rijeke Neretve – i iz Stoca, i Dubravske visoravni, i Istočnog Mostara.

Sklonili su se kod HRVATA, HVO je oslobodio ta područja, pa su se vratili.

Što Srbi (VRS) rade Sarajevu, što Bihaću, Žepi, Tuzli, Srebrenici, nema veze.

Armija BiH ne napada Srbe, ona želi protjerati Hrvate i podijeliti BiH sa Srbima.

Samo o tome je riječ. Sve drugo su besmislice.

NAPOMENA:

Šejtaniću, na brdu HUM imali ste 70 poginulih. ZATO STE STALI. Ofenziva vam je propala.

 

 

 

 

………………………………….

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka : NEMAM KOMENTARA!

 

……………………………………………

 

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka

Mislim da je najkorektnije staviti čitatelju na uvid dokumente agresora, protivnika, dokumente onoga tko vas napada.

Pročitajte što o agresiji na HVO piše Šefko Hodžić, on prati operaciju „Neretva 93“ iz prve ruke, on je sa Seferom Halilovićem i društvom, on svaki dan izvještava javnost iliti pučanstvo.

Ja ću (iz D-204) citirati samo nekoliko ulomaka:

1) «Pričali smo i o bitkama i o komandantima. Pitao sam Delića vjeruje li da će ovi pregovori o miru stvarno donijeti mir ili su samo «ornamentika rata».

– Mislim da su ornamentika i da se rat nastavlja – odgovorio je.

– Od pregovora imamo samo štete – dodao je Sefer – Opada moral boraca…

– A šta, Sefere, ti veliš: «Izaći ćemo i u Ploče!», kaže, smješkajući se, Delić Seferu, aludirajući na nedavnu Seferovu izjavu, kako će naša armija «izbiti i u Ploče». Zbog te njegove izjave podigla se velika prašina u hrvatskoj štampi.

Sefer nam, takođe se smijući, objasni kako je došlo do tog njegovog gafa.

– Istupio sam na skupu Podrinjaca – pričao nam je on – Govorio sam kako ćemo osloboditi svaki dio Bosne i Hercegovine, pa kako će naša armija izbiti na bosanske granice, izbiti u Neum … Tada je neko iz prvog reda dobacio: «I u Ploče!» A ja velim, nek mu bude, «i u Ploče!»

2) „ Ovo je do sada naša najveća operacija – kaže Sefer – Ako uspije, potpuno će izmijeniti stratešku situaciju u našoj zemlji. I predsjednik Izetbegović će u pregovorima prvi put imati jake adute.“

3) «Pred komandom Prozorskog bataljona Sefer je održao ponovo govor borcima Prozora i Neretvice. Govorio je o značaju ove naše «prve ofanzive». A onda je dodao da se ova ofanziva, koja počinje sutra, «slučajno podudara sa datumom kada sam, prije dvije godine, 13. septembra ‘91. počeo da sa prijateljima tajno organizujem Patriotsku ligu.»

Ta podudarnost datuma naše prve ofanzive i datuma osnivanja PL-a, takođe je bila efektna. Ali Sefer nije govorio istinu. Jer, kasnije, u onom velikom intervjuu sa njima, on je naveo da je JNA napustio 18, 19. ili 20. septembra ‘91. i tek nakon više dana provjere, uključio se u rad PL-a. Dakle, nije baš na «sutrašnji dan kad počinje ofanziva».

Kada je Sefer završio govor, kratko je vladala tišina. A onda je jedan od boraca viknuo: «Živio drugi Tito!» Svi smo se nasmijali.

Borcima je bilo drago što je s njima Sefer, a i Seferu što se nalazi među njima. Sefer im kaže:

– Ovo je prava stvar – biti s borcima na terenu! Dođe mi da uzmem brigadu i komandujem.

Bio je oduševljen motivacijom boraca za borbu.

– Cijelu ćemo mi Bosnu osloboditi, je li, Ćibo? – obratio se on Ćibi koji je stajao kraj nas – Nema podjele Bosne. Ratovaćemo deset godina, ali ćemo je cijelu osloboditi.

– Ni govora! Kakva podjela! – veli Ćibo.»

4) „ Do sada nije bilo veće operacije od početka rata – kaže Sefer – I ovo je, u stvari, naša prva ofanziva. Jer, ujutro će planuti front od Bugojna do Mostara.“

5) «Kako je dužina fronta u operaciji «Neretva» bila oko 200 kilometara, odlučio sam da bitke pratim sa isturenih komandnih mjesta, gdje se slijevaju informacije, koje odmah mogu poslati redakciji. Sasvim je drukčije bilo pratiti bitke na Žuči, gdje su komandanti rukovodili bitkama sa prvih linija.»

6) «I Glavni štab Armije RBiH je izvještavao o borbama. U utorak, 21. septembra, Glavni štab Armije je saopštio više od mene: pored oslobađanja Medveda, oni su javili i oslobađanju Velike Vlainje i sela Vratnice.

Razumije se, javljeno je i o oslobađanju Huma, Raštana i Semovca u Mostaru, te odbacivanje snaga HVO-a sa brda Vojno, koje je bilo jedino uporište «ekstremista HVO na lijevoj obali Neretve od Drežnice do Blagaja».

Ali, odmah nakon našeg povratka u Sarajevo, Radio BiH je u srijedu, 22. septembra u 13 sati objavio informaciju da je između Armije RBiH i HVO u Vrdima potpisano primirje, te da su obustavljene borbe u Hercegovini. Spomenuto je da je na tim razgovorima o primirju u Hercegovini učestvovao i sadašnji zagrebački muftija Šefko ef. Omerbašić.

Ta vijest nas je zbunila. Povodom te informacije, Komanda Četvrtog korpusa je istog dana zatražila od Glavnog štaba objašnjenje «šta to znači za daljnje aktivnosti u zoni odgovornosti 4. korpusa». Nikad nije utvrđeno ko je tu lažnu vijest lansirao.

Baš toga dana, pred veče, sretnem dr Safeta Ćibu. Pošao kod Sefera. Dr. Ćibo mi kaže kako je sinoć četiri sata bio kod predsjednika Izetbegovića. «Predsjednik ratoboran», kaže Ćibo i dode kako mu je predsjednik Izetbegović sinoć rekao: «Oslobodite što prije Stolac!» I još mu je, kaže, nekoliko puta dodao: «Požurite, požurite!» Ćibo je produžio kod Sefera da ga informiše o razgovoru sa predsjednikom Izetbegovićem. Dakle, nema govora o nekom primirju koje je, navodno, potpisano.»

7) «Pitao sam Čilića i Zajku hoće li se oni pridržavati ove naredbe i hoće li sutra napadati HVO na Pisviru.

– Mi ne vjerujemo da će HVO poštovati primirje. Zar ti vjeruješ? – kaže Čilić.

Otišao sam u Komandu jedinice Zulfikar u Donjoj Jablanici da pitam Sefera, koji je, vjerovatno, dobio naredbu o prekidu borbenih dejstava između Armije i HVO, vraćamo li se u Sarajevo. Sefera, međutim, nema u Zukinoj bazi. Ali, bio je Nihad Bojadžić. On mi kaže da su za ovu novu bitku prema Vrdima i Mostaru pripremili «strašnu ratnu varku».

– Kakvu? – pitam

– Kao što je Tito ovdje pripremio u Četvrtoj ofanzivi – veli Niho.»

8) «Kako je, zaista, sinoć u 18 sati stupilo na snagu primirje između HVO i Armije, o čemu je preko radija i sinoć i jutros neprekidno javljano, valjalo mi je izvještaj početi kako je prvi napao HVO. Inače, još je tada vladalo pravilo ratnog izvještavanja – da «oni uvijek prvi napadaju, a mi se uvijek branimo».

9) «I dok su njih dvojica razgovarali, «Zoka» je upao u vezu i saopštio Seferu da sa njim želi da razgovara Haris Silajdžić, koji je tada bio ministar vanjskih poslova. I «Zoka» je spojio Silajdžića i Sefera.

Silajdžić je rekao:

– Molim te, Sefere, smanji ta dejstva dole. Jer, to nije u skladu sa mirovnom inicijativom predsjednika Izetbegovića. Znaš da Predsjednik vodi pregovore o miru sa predsjednikom Tuđmanom…

– Ali, HVO nas je prvi napao i mi smo morali uzvratiti – prekinuo ga je Sefer. Mi smo se nasmijali.»

Čitatelju! Promišljaj sam, zaključuj sam!

Ja ću Vam samo reći da im je OFANZIVA otišla u tri P.M.

A koliko su ljudi izgubili ,pokazat ću Vam u jednom dokumentu koji slijedi.

I još jednom Vas molim, kakve priče o „nesretnom sukobu Hrvata i Muslimana“!

 

 

……………………….

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka

Čitatelju! Promišljaj sam, zaključuj sam!
Ja ću Vam samo reći da im je OFANZIVA otišla u tri P.M.
A koliko su ljudi izgubili ,pokazat ću Vam u jednom dokumentu koji slijedi.
I još jednom Vas molim, kakve priče o „nesretnom sukobu Hrvata i Muslimana“!

…………………………..

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka

Da, gospodine Izetbegoviću (neka Ti Allah dž. š. podari mir), onakva BiH kakvu ste vi htjeli i politički i teritorijalno ustrojena, nije moguća. Nije moguća ni s agresijom JNA i Mladićevim čišćenjima i željom da Srbi vladaju sa 70% teritorija.

I na kraju 1993. opet su Vam i četnici i ustaše krivi, i srpski i hrvatski fašizam vas satire.

Nepošteni ste, neznalica ste bili, politička i vojna.

Brljavili ste, sklapali sporazume koje ste svaki put sutradan prekršili, porekli, izdali.

Od početka do kraja.

Sve to je ponajviše platio Vaš narod, nažalost, i Hrvati, bez kojih i bez čije pomoći davno prije ovog vašeg govora ne bi od BiH bilo ništa, a stradanja Vašeg naroda bila bi višestruka.

I vjerujte mi, trebate biti zahvalni tom narodu hrvatskom i u BiH, i u Hrvatskoj, a o dr. Franji Tuđmanu da i ne govorim.

A tu je i Šušak i Vlada RH, i doktori i građani i Sabor, i, i, i …

………………………………………..

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka

Opet jedan general A BiH i opet činjenice.

Kada bih ja to govorio, mogla bi biti laž, ovako – kako ne povjerovati u istinitost iznesenih tvrdnji.

1. HAKALOVIĆ ZVANI „Homeini“ je islamski vjerski službenik, a postao je zapovjednik brigade A BiH.

Pogledajte na webu slobodanpraljak.com postrojavanje te brigade u Jablanici i recite čija je to vojska i za što se bori ta vojska i za što će se u budućnosti boriti borci te brigade?

Tko je važniji Izetbegoviću, s kim on razgovara, a koga ostavlja pred vratima?

Niti u ono vrijeme niste htjeli znati, niti raspoznajete znakove vremena, niti vas istina uopće interesira. Za uzvišene „komunističke“ umove činjenice su banalnost nedostojna bilo kakve pažnje.

2. Dreković precizno navodi snagu Šestog korpusa A BiH.

Od brojnog stanja do artiljerije.

A bili su „goloruki“?!

A tko im je dao ili prepustio topnička oruđa, odakle su to dobili?

3. Na istu temu!

4. Pogledajte tabelu poginulih i ranjenih pripadnika 4. K. A BiH: 1992. borili su se protiv VRS – 103 poginula, 99 ranjenih; 1993. napali su HVO – 312 mrtvih, 523 ranjena borca A BiH.

I tko je onda bio glavni neprijatelj 6. K. A BiH – VRS ili HVO.

5. Piše Dreković kako su protjerali Hrvate i HVO iz preostalih enklava oko Konjica, kako su nudili novce, i kako borci Armije nisu dozvolili ostvarenje dogovora „velikosrpske“ i „velikohrvatske“ politike o podjeli R BiH.

Zbog toga su nakon napada u proljeće 1993. na HVO i Hrvate (uz zločine koje su počinili i koji su vam dati na uvid) sada protjerali i ostale. Iz enklava koje su se vojno održale.

A kada momci iz HVO nisu htjeli primiti novce i podmićeni „otići kao gospoda“, to je Drekoviću neobično i čudno.

A tko je bio kapo tog etničkog čišćenja preostalih Hrvata iz Konjica i to za novac?

Haris Silajdžić, vladar novca iz islamskih zemalja, milijardi, novca koji se dogovarao u Zagrebu i u Beču i Grazu, novca kojeg su državni činovnici BiH uzimali i dobivali i dijelili isključivo i samo kao MUSLIMANI.

Pogledajte dokument, proučite taj dokument i razumjet ćete i shvatit ćete da se tom čovjeku i njegovoj politici nikada i nipodništa ne smijete ispričati.

Pitajte Hrvate Konjica da li to ima smisla.

A kada je u Mostaru eksplodirala naprava podmetnuta od nekog islamskog fundamentaliste, Haris je Silajdžić istoga dana, bez istrage i prije istrage, bez suda i zakona javno optužio Hrvate da su sami sebi postavili tu bombu.

Taj se čovjek, zao duh bošnjačke politike prema Hrvatima, i danas prodaje kao Europejac.

On se nikada nikome neće ispričati, jerbo Haris Silajdžić je ETALON MORALNOSTI.

6. Tabela: Snaga 4. Korpusa A BiH.

7. Vrlo je važno, nakon Šejtanića, pročitati što kaže Dreković na temu: ima li Armija BiH, 6. K. i 4. K., imaju li uopće vojnike okrenute prema VRS.

Nemaju – od Konjica do juga Mostara imaju stražarska mjesta (za pregovore, šverc i ostalo), vojske nemaju.

I to zato, čitatelju, jer imaju zajednički vojni i politički cilj – podijeliti između sebe obalu od Ploča do Dubrovnika.

Čini vam se neobično? Ima vremena, saznat ćete vi više o tome.

Međunarodna zajednica? Sjetite se plana Z-4, nije tim igračima bilo bitno ništa drugo nego da rat stane. O načelima i uvjetima mira, koga je za to briga, ako se ne radi o vlastitoj koži, nego o tamo nekim Balkancima kojima je, prema tim humanistima, međusobno klanje u krvi.

I zar to ne rade od Berlinskog kongresa nadalje ustrajno glupo?

Na našu štetu.

8. Pročitati, molim, kako bi se u budućim promišljanjima o ratu izbjegle „krive pretpostavke“ i „reduciranje“ kao temeljne logičke pogreške svakog lošeg mišljenja.

9. Tabela: Gubici 4. Korpusa A BiH – 579 poginulih i 1168 ranjenih u napadima na HVO u 1993. godini. U toj godini nisu ratovali protiv VRS.

Pogledajte te brojke.

……………………………………….

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka : NEMAM KOMENTARA!

…………………………………………….

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka

Ti vojnici, pripadnici Španjolskog bataljuna UNPROFOR-a nisu mogli razlikovati granate koje je ispalio HVO od onih koje su upućene s položaja VRS, a prema tadašnjoj izvjesno realnoj procjeni HVO-a, 25-30% tako izbrojenih projektila uputilo je na grad topništvo VRS.

Izazivali su i poticali na taj način A BiH i HVO na daljnji sukob.

Svaki topnički narednik zna da broj od oko 600 projektila, koje je na vojne ciljeve na istočnoj strani bojišnice u Mostaru ispalio HVO u vremenu 5-6 mjeseci počevši od 30.06.1993. godine, upravo je dostatan kao topnička priprema jedne vojno ofenzivne akcije jedne bojne bilo koje moderne vojske. (790 pobrojenih eksplozija umanjeno za broj koji je ispalila VRS).

Treba pregledati topničke tabele (priložene) o tome koliko granata (i kojeg kalibra) treba ispaliti na neki vojni cilj, da bi se polučio određeni vojni učinak.

Sve to kazuje da je uporaba topništva HVO u obrani od napada A BiH u Mostaru tijekom druge polovice ’93 bila apsolutno minimalna.

U vrijeme ofenzive A BiH na HVO, sa ciljem izbijanja na zapadne granice BiH prema RH (Neum-Ploče), IV. Korpus A BiH raspoređen na prostoru od Drežnice do Mostara broji više od 8.000 boraca i to bez pridodanih jedinica.

Topničke položaje imali su neposredno uz Ratnu bolnicu i na drugim, civilnim stanovništvom gusto nastanjenim dijelovima grada, PAT-ove i MB-e vozali su na kamionima naseljenim dijelovima grada i iz njih otvarali vatru prema položajima HVO-a.

Zap. IV. Korpusa, Zap. 1. Mbr., Zap. VP, kuhinja za A BiH, radio stanica, skladišta municije i druge logistike, kao i Zapovjedništva bojni, nalazili su se u samom centru istočnog dijela Mostara.

Izmiješanost vojnika iz A BiH i civilnog stanovništva bila je redovita, svakodnevna, lako uočljiva pojava.

Vojnu odjeću nosio je veliki broj civila, djeca su nosila oružje.

Sve su to, prema važećem ratnom pravu, legitimni vojni ciljevi.

Pravo i dužnost zap. HVO, druge strane u sukobu, bila je uništiti te vojne ciljeve.

Za ostvarenje tog cilja, dopušteno je ispaliti proporcionalan broj topničkih projektila.

Pravo u ratnom sukobu ne definira točno riječ „proporcionalno“, što je pravno izbjegavanje točnosti.

„Proporcionalno“ u ratu znači postići cilj – uništiti, onesposobiti – neprijateljski most, vezu, stožer itd. Da su se zapovjednici HVO-a, na čelu sa mnom, držali tog prava i te dužnosti, broj topničkih projektila ispaljenih na područje istočnog Mostara morao bi biti najmanje 1.000 puta veći od onog broja koji su izbrojali pripadnici SPABAT-a, i to bez odbitka topničkih projektila VRS-e.

Zapovjednici su imali jasne upute o tome da smiju gađati samo vojne ciljeve, a nisu, prema zapovijedima, radili niti to, ako je neprijateljski vojni cilj bio u gusto naseljenom dijelu grada.

Zapovjednici u zoni i topnici, potpuno sam uvjeren, držali su se zapovijedi.

U VRIJEME KADA SAM JA BIO ZAPOVJEDNIK GS HVO-A, 24.07. – 08.11.1993., POBROJANO JE 285 EKSPLOZIJA NA ISTOČNOJ OBALI NERETVE. UMANJITI TO ZA 20-25% ONIH PROJEKTILA KOJE JE ISPALILA VRS I SVE TO U TRAJNIM NAPADIMA A BiH – „NERETVA 93“ !?!

I na kraju tri hipoteze:

a) Nije dopustivo držati toliko vojnih objekata i toliko topničkih položaja u gradu, među civilima, što je konstantno i bez prekida radila A BiH, ako se time namjerno ne žele izazvati civilne žrtve.
Bojim se da su željeli namjerno izazvanim civilnim žrtvama postići propagandne i političke ciljeve.

b) Sasvim je sigurno da je civilima teško i mučno slušati eksplozije i sasvim je sigurno da im je svaki broj prevelik.

c) Isto tako se ne može isključiti mogućnost poneke pogreške u gađanju. To nije moguće izbjeći, kao statističku pogrešku.

TVRDIM:

I BROJ ISPALJENIH TOPNIČKIH GRANATA I SELEKTIVNOST CILJEVA U VRIJEME MOG ZAPOVIJEDANJA APSOLUTNO ZADOVOLJAVA NAJSTROŽE MOGUĆE ZAHTJEVE I PROSUDBE.

……………………………………………………..

KOMENTAR general pukovnika Slobodana Praljka

Bez komentara!?

I sada bih na kraju trebao nešto napisati „pametno“ i „značajno“, „zaokružiti temu“.

A što?

MOLBU!?

Provjerite činjenice, molim, a ako su točne, usvojite ih kao dio mišljenja i govora.

A zašto?

Jer kao i u KRALJEVINI Jugoslaviji, kao i u SFRJ, kao i uvijek i svuda, ovolika količina laži pretvorena u istinu samo je podloga i uzrok ponavljanja klanja.

Nema na tim osnovama nikakvog pomirenja, nikakvog razumijevanja, nikakve dobre budućnosti.

Nikakvi sitni politički izljevi ljubavi, grljenja i tapšanja neće tu ništa promijeniti.

A pogotovo krive, lažne, smiješne isprike ili uvjerenost tih malih bogova da će „zatvoriti povijesnu priču“ čim se oni negdje pojave. Ne ide to tako, poslijeratni je period vrlo, vrlo težak posao, odgovoran i ozbiljan, težak i mučan, osjetljiv i bolan.

Pa onima koji žele raditi na taj način kažem i molim: ne dajte se ušutkati, ne dajte opsjenarima da nastave posao koji su radili i u SFRJ, a koji je doveo do agresije i zločina.

A sve je, tvrdili su godinama, bilo da ne može biti bolje, u najboljem od svih svjetova.

Idila.

I cijela ta komunistička falanga stampedom je pretrčala u demokraciju i u tom društvenom obliku nastavila diktaturu, tiraniju laži i galame.

Diktatura liberalne demokracije, brbljaonica neukih, uhljebljenih i neupitnih, koji na svoje ideološke protivnike, na one koji misle drugačije, pljuju, hračkaju, pišaju i seru, lažu i objeđuju bez ikakve efikasne zakonske regulative (koja bi to kao sankcionirala) i bez i najmanje moralne odgovornosti.

Čitatelju, za njih je „činjenica“ smetnja, nepotrebna gnjavaža, a u realnom svijetu znanja većina tih Ostapa Bendera bila bi kruha gladna.

I zbog toga i samo zbog toga, zbog peneza koje nezasluženo ubiru, održavaju i bore se za društvo u kome je i krivo, i nevažno i vulgarno magarcu prebrojiti zube – kada se želi saznati koliko magarac ima zuba.

Razgovarati, raspredati, trućati o broju tovarovih zuba, na sjednicama, sastancima, simpozijima, dobro plaćenim i klimatiziranim, godinama postojano, omogućuje tim komunističkim skolastičarima dobar život.

I ta će se rabota nastaviti, uglavnom su ušutkali one druge – do konačnog zajedničkog društvenog bankrota.

Za ime Boga – recite riječ i spasite dušu svoju.

 

Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini

Izdavač:

„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
000956547

  

Za portal priredio Daran Bašić /HercegBosna-Hrvatsko nebo