Zorica Vuković: Iza kulisa UN-a
Ušao je nekoliko minuta nakon što je izlaganje o Istanbulskoj konvenciji počeo Zlatko Hasanbegović. Njonjo je stavio naočale u futrolu, digao se i pustio Viteza na tron. Ovaj je stavio mobitel na govornicu predsjedavajućeg, zatim drugi izvadio iz sakoa, a onda je treći našao u hlačama i poslagao ih ispred sebe. Potom je navukao masku koja je govorila da je isključio mozak i osjećaje. Samo je cinizam krajičkom usana davao znakove života. Inače bi mogli pomisliti da se radi o androidu. Bio je spreman svjedočiti da je isključen dok su krali dostojanstvo Hrvatske. Bez mozga i osjećaja ̶ samo tron, i bar kilometar zračne linije udaljenosti od kaptolske katedrale.
„Je li normalno da ste kao dio zakonodavne vlasti toliko angažirani u Crkvi?,“ upućeno mu je novinarsko pitanje 15. 5. 2017., nakon što je postao Vitez Svetog groba Jeruzalemskog. Vitez je odgovorio: „To jedno s drugim nema nikakve veze. Ne vidim zašto bi to trebalo biti pitanje. Vjera je individualna stvar duboko u nama. Niti ja druge pitam koje su vjere ili nacije i mislim da to u Saboru ne bi trebalo igrati ulogu. Ponavljam, mi živimo u sekularnoj državi. Crkva je odvojena od državnog aparata. To jedno s drugim nema nikakve izravne veze. Svatko ima svoja uvjerenja, ja ne propitkujem tuđa pa mislim da je to pitanje nešto što želi zamutiti vodu.“
Toliko o njegovoj vjeri. Vitez nema pojma, ustvari, nije vjernik katolik. Sudionik novog svjetskog poretka ničim nije davao do znanja da njegova stranka briše ono kršćanska i postaje demo(n)kratska.
(A nismo sekularna država. To su u Europi samo francuska i Slovenija.)
Privola na sotonsku podvalu dogodila se 13. 4. 2018. Pljesak im je podrugljivo uputila crvena sestra. (Na kraju filma.) Kako su se osjećali? Je li tko od „plavih“ pocrvenio od stida?
https://www.youtube.com/watch?v=crFtf-Z3V_k
Je li datum izglasavanja tzv. Istanbulske konvencije odabran slučajno ili nam i on nešto poručuje?
Jer na taj dan, a bio je petak 1307. godine, francuski kralj Filip IV. Lijepi naredio je masovno uhićenje vitezova templara u Francuskom Kraljevstvu. Uhićen je i veliki meštar Templarskog reda Jacques de Molay i 60 vitezova. Razlog uhićenja je Filipov veliki novčani dug templarima koji nije mogao vratiti. Templari su podvrgnuti mučenju. Mnogi su, navodno, priznali krivnju: pljuvanje na križ, odricanje Krista, idolatriju, sodomiju, opscene rituale … Bili su okrutno pogubljeni, a sam meštar je bio spaljen na lomači na otočiću usred Seine, u Parizu, 1314. godine. Tada je papa bio Francuz, Klement V., koji nije stolovao u Rimu već u Avignonu, u južnoj Francuskoj. On je na Filipov nagovor zabranio templarski red 1312. godine.
Tako se tada obračunavalo. No nije velika razlika ni danas. Jer i tada je ovaj događaj bio „globalni“ za tadašnji svijet.
Danas tu globalnost odrađuju tzv. ujedinjeni narodi preko svojih institucija. Gurajući ispred sebe borbu protiv nasilja nad ženama, doguraše nasilje nad hrvatskim narodom, nad našu povijest, kulturu, školstvo. Uhvatiše se u kolo s feminističkim i eko-anarhizmom. Jesu li shvatili da su upali u ralje apostola globalizma koji svoju paradigmu globalno nameću preko svojih agentura i medija?
Pioniri feminizma, u suradnji s ekolozima i seksolozima, uvukli se u zgradurinu na Manhattanu i od tamo upućuje svoje nastrane ideje cijelom svijetu. Rado su ih prihvatili UN birokrati i u toj sinergiji počelo je stvaranje nove globalne kulturne etike.
Kad je bio početak pokreta? Mislim da je to bilo još u Edenskom vrtu kad su Adam i Eva prekršili Božju zapovijed i poslušali Sotonu, te tako posijali sjeme IK. Od tada je bilo mnogo zastranjenja čovječanstva, a era feminizma samo je jedno u nizu. Može se reći da su veliku ulogu u ovom pokretu odigrali Margaret Sanger osnivačica International Planned Parenthood Federation (IPPF), nastrani zoolog „seksolog“ Albert Kinsey, marksistički filozof Herbert Marcuze, učitelj kulturne revolucije koja se temelji na erotizmu, užitku, erosu, feminizmu.
Propagira se novogovor: održivi razvoj, partnerstvo, obrazovanje za sve, zdravlje (bitna je prevencija), reproduktivno zdravlje (pobačaj i kontracepcija), dijalog i konsenzus, pravo izbora, globalno upravljanje, decentralizacija, tolerancija, obitelj u svim oblicima (dugina obitelj), jednakost spolova, građanin svijeta, sloboda kulture, multikulturalizam, manjine, ekspert, ekspertna radna skupina, voditelj ekspertne radne skupine…
U zapadnoj kulturnoj revoluciji u novogovoru nema riječi: istina, ljubav, bližnji, muž, žena, majka, otac, sin, kći, obitelj, srce, zajedništvo, služenje, nada, vjera, otajstvo, dar, žrtva, patnja, zlo, grijeh, dobro, Isus Krist, Međugorje, Uskrs, Božić, blagdan…
Globalnu mašineriju obilato financiraju zemlje članice UN-a, zatim bogataši kao npr.: Ford Fundation, Bill and Melinda Gates Fundation, Rockefeller Fundation, Soros, te UN Fundation… Zemlje koje daju najviše donacije su: Nizozemska, Švedska, Norveška, Velika Britanija, Japan i Danska.
Krenule su i velike UN konferencije.
- 1990. Jonitien (Tajland): Obrazovanje za sve,
- 1990. New York: Prava djece,
- 1992. Rio: Održivi razvoj (okoliš),
- 1993. Beč: Ljudska prava,
- 1994. Kairo: Reproduktivno zdravlje,
- 1995. Peking: Rodna ideologija,
- 1996. Istanbul: Načelo partnerstva…
Posebno velik utjecaj imale su kairska i pekinška konferencija. Kairska se zalaže za reproduktivno zdravlje što, ustvari, znači dozvola abortusa i kontracepcija. Pekinška se zalaže za rodnu ideologiju koja je do sada već savršeno razrađena. Ako se u Google ukuca ‘rodna ideologija’, za pola sekunde pojavi se 116 000 rezultata (hrvatski jezik). Ako se pak to napiše na engleskom, dobije se 623 000 podataka u 0,39 s. Samo ‘gender’ daje 751 milion rezultata u 0,53 s. No, to se svakodnevno mijenja na više.
Krunu degradacije čovjeka dalo je usvajanje Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istnbulska konvencija; IK) 11. V. 2011. u Istanbulu, aludirajući na muškarce kao nasilnike. Ovaj dokument perfidno dokida samobitnost, povijest, tradiciju, kulturu naroda i država …
Zadaća svih ovih pokreta je bila, kako navodi Marguerite A. Peeters, „dati konačan polet apostaziji (otpadništvo od vjere), da bi došlo do potpune negacije bitka, stvarnosti i moralnog angažmana“. Poslije Nietzscheovog proglašenja smrti Boga, propagira se smrt čovjeka. Tako novi globalni poredak počiva na živom pijesku. Koga će progutati? Globalisti su se posebno okomili na Katoličku crkvu jer je ona ostala jedina brana ovoj indoktrinaciji.
Kako nisu mogli nauditi Crkvi ni marševima ni razapinjanjima, ni prijetnjama, ni lavovima, odlučili su poslati u samu srž Crkve svoje snage. Svjedočila je o tome još 1953., pred američkim kongresom, Bella Dood (1904.-1969.), komunistička aktivistica, nakon što se obratila i pokajala za zlo koje je činila. Svjedočenje, nakon pokajanja, slijedilo je nakon razgovora s biskupom Fultonom Sheenom.
Tijekom svog služenja Partiji, Dood je organizirala odlazak 11 000 muškaraca komunista u svećenstvo kako bi uništili Crkvu iznutra. Opisala je to i u svojoj knjizi „Škola tame“.
Nekoliko godina kasnije, u razgovoru s novom katoličkom prijateljicom Aliceom von Hildebrand, Bella je rekla da u Vatikanu postoje četiri kardinala „koji rade za komuniste“. Bilo je to 12 godina prije Drugog vatikanskog koncila (1962.).
Bella je bila ‘korisni idiot’, no shvatila je svoju pogrešku iako je vjerojatno učinila i veliku štetu o kojoj možemo samo nagađati.
Progoneći Crkvu i vjernike, feministice se bave gatanjem i vračanjem, štuju Geju (eko-feminizam), štuju božice Dijanu, Hator, Izidu (Wicca), upražnjavaju jogu (hinduizam), hrane se sjemenkama (budizam)… vraćaju se u poganstvo. Eto i one su vjernice.
A o ‘korisnim idiotima’ da se ne priča. Ima ih mnogo. Jedna od vodećih je i nesuđena tajnica UN-a, ne baš previše pametna, a ni mudra. Naima, izlažući svoju kandidaturu, ona se pohvalila da je feministica. A to se ne govori tako javno u lažljivom svijetu ‘babilonaca’. Pa i u vezi IK ona ističe „kako sami možemo donijeti odgovarajuće zakone protiv nasilja, a ne da nam ih netko drugi diktira“(?). Dodala je i koji je stvarni razlog ratifikacije, nakon što je netko osporavao IK: „To je jedan bazični argument protiv multilateralizma. Protiv multilateralnih organizacija. Zašto one postoje? Zato da neki civilizacijski standardi postanu zajednički.“
Dakle, da se ukine ono nacionalno.
Podršku IK dala je UNistica Dubravka Šimonović, specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama, „koja revno prati zbivanja u Hrvatskoj“, kako izvještavaju sljedbenice. Dotična je supruga vrlog Ivana Šimonovića, bivšeg ministra u Vladi RH, a sada UN-ovog birokrata.
Posebna izvjestiteljica UN-a izjavila je u petak (6. IV. 2018.) kako je IK „moderan međunarodno pravni instrument za sprječavanje nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja“ koji „nema odredbu koja bi bilo što povezivala s rodnom ideologijom“. Je l’ to ona nije čitala IKaču ili je…zrela „za onu ustanovu“?
Agenti globalizma jedva čekaju da negdje izbiju neredi i rat i odmah šalju svoje ‘korisne idiote’ kao humanitarce, da osnivaju nevladine udruge, podučavaju ‘nepismene’ o svim mogućim i nemogućim pravima. Sjetimo se samo Teršelićke, Stubbsa, Kvesićke… Podržavaju ih medijski stručnjaci za manipulaciju.
„Ljepotu i pravičnost“ UN, vidjeli smo u sudištu u Haagu kojeg je osnovala ta organizacija. Vrhunac demokracije je bio kad su brisali facebook stranice pojedinih ljudi koji nisu bili sretni njihovim sudištem šestorki, navodno „zbog govora mržnje“.
Nedavno je Zuckerberg, vlasnik facebooka, na saslušanju u američkom kongresu na pitanje Bena Sasse, republikanskog senatora, što je „govor mržnje“, ostao zbunjen. „Možete li definirati govor mržnje”, upitao je senator, na što je Zuckerberg rekao da se radi o teškom pitanju, nakon čega je počeo mucati dok na kraju nije u potpunosti ostao bez riječi. Tada ga je senator poučio o opasnosti fokusiranja na „govor mržnje“ u odnosu na slobodu govora. Ali facebook i dalje briše…
Nakon ratifikacije u Saboru, neki su ‘katolici prali savjest’, obrazlažući da smo „sekularna država“ (a nismo), pa poslaše ‘ušlagiranog pajsera’ Aci da saopći novosti ‘narodu i svijetu’ da će tražiti raskidanje ugovora s Vatikanom i da nismo nikakva država i da nemamo kulturu… To je valjda slijedeći potez crvene-žute-zelene-crne-„plave“ koalicije.
A pokrenulo se pitanje ‘vitezova i štitonoša’ i njihovog poštivanja 10 Božjih zapovijedi. Strašno se ‘zabrinuo’ Pupijev sociolog Glavašević za duše onih kojima je u petak trinaestog pljeskao.
Net-prepiska ide ovako:
Josip Don Jozo Mužić, 13. travnja u 13:53: „Oni koji su nominalno kršćani, a glasali su za ratifikaciju IK po savjesti, neka računaju da ne smiju pristupati pričesti dok se ne pokaju i javno ne opozovu svoj sramotni čin. Svećenici su takvima dužni po savjesti uskratiti pričest.“
Bojan Glavasevic @bglavasevic @mate_uzinic: „Postoje svećenici koji smatraju da zastupnicama i zastupnicima, koji su glasovali za ratifikaciju Istanbulske konvencije, treba uskratiti pričest. Volio bih čuti što o tome vi mislite.“
Zna Bojan koga će pitati. A Mate dubrovački odgovara:
Mate Uzinić @mate_uzinic: „Uz napomenu da bi se neki nakon svega što su javno rekli – i ‘za’ i ‘protiv’, sami trebali upitati pripadaju li još uvijek Crkvi, sa spomenutim mišljenjem se ne slažem. Ono nije u duhu evanđelja. Poslanje nam nije tjerati ljude iz Crkve, nego im pomagati da se u nju vrate.“
Kad se pokaju…
E, kad sol obljutavi i kad se pastiri razbježe… Je l’ biskup dubrovački pročitao knjigu Josipa Mužića „Rat protiv čovjeka“, je l’ pročitao Katekizam katoličke crkve, je l’ čitao Evnđelja u kojima je Isus oslobađao samo onda kad je mogao reći: „Tvoja te vjera spasila. Idi i ne griješi više.“ A za Heroda je rekao „lisica“, Ponciju Pilatu nije htio odgovarati, rasturao je stolove trgovaca u Hramu i nije podilazio tadašnjim vjerskim vođama-farizejima.
Al’, Bojanče sretan!
Bojan Glavasevic Ovjeren akaunt @bglavasevic 16. tra; Odgovor korisniku @mate_uzinic: „Zahvaljujem na odgovoru, oče biskupe.“
„Oče biskupe,“ tepa Bojan… Je l’ to on postao katolik?
Tada biskupa podučava svećenik:
Odgovori
Josip Don Jozo Mužić: „Evo mog odgovora na reakcije u vezi prethodnog statusa: Svećenici, a ni laici, nemaju pravo raspolagati svetim sakramentima kako se njima sviđa ili kako je politički korektno. Zakonik kanonskog prava (kan. 915) kaže: ‘Neka se primanje svete pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogoslužja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu.’ “
Jesmo li dotakli dno? Kad je svećenik Marijanskog pokreta don Gobbi 1996. bio u Hrvatskoj dobio je ovu poruku Majke Božje za nas: „Na ovu se naciju moj Protivnik razbjesnio, donoseći u nju tešku kušnju nasilja i rata. Kolike su patnje morala podnijeti ova moja djeca! Ja sam se zauzela da dobiju veliki dar oslobođenja i mira. Ali sad vas očekuju još veće muke.“ No Gospa je više puta naglasila: „Ne boj se, stado malo!“
Mislila sam tada što može biti strašnije od rata? Evo, to može biti IKača. To može biti Vjerodostojni Briselac i njegova vlada. ( I Donalda Tuska Poljaci baš ne vole, ali ga voli Junker.) U ratu smo znali tko smo i što smo. Znali smo tko je prijatelj, a tko neprijatelj. Sad ne znamo. No ono što je dobro: maske su pale… Ljudi su se pokrenuli. Vjerujem da neće sve završiti na Zagrebu i Splitu. Ne možemo dopustiti da prevlada zlo.
„Moć zlih ljudi počiva na kukavičluku dobrih,“ rekao je sv. Ivan Bosco.
Zorica Vuković/Hrvatsko nebo