Ljubica Kolarić Dumić : Molba Hrvatskoj kulturnoj javnosti – kao dug svome zavičaju

Duboko dirnuta i potresena objavom portala Hrvatsko nebo, koje već duže vrijeme redovito prati moj rad i pisanje o progonu Hrvata iz Srijema, a prigodom dodjele Nagrade za životno djelo na području književnosti, upućujem molbu Hrvatskoj kulturnoj javnosti – kao dug svome zavičaju.

IZ POZDRAVNOG GOVORA VELEPOSLANIKA REPUBLIKE HRVATSKE, poštovanog gospodina Gordana Markotića na završnoj svečanosti Dana Balinta Vujkova 7. listopada 2016. u Subotici na kojoj sam primila Nagradu za životno djelo na području književnosti:

„Koristim prigodu zahvaliti organizatorima i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ova književna manifestacija očuva kroz dugi niz godina, te da se i ove godine održi s jednim osobito važnim motom, a to je književnost za djecu. Iznimno je važno da najmlađi naraštaji Hrvata u Vojvodini sačuvaju svijest o svom porijeklu i jačaju osjećaj pripadnosti hrvatskom nacionalnom korpusu. Tome svakako najviše može doprinijeti pisana riječ na materinskom jeziku.

Kad sam već spomenuo mlade i značaj pisane riječi onda u tom kontekstu želim uputiti najsrdačnije čestitke srijemskoj i hrvatskoj književnici gospođi Ljubici Kolarić-Dumić koja danas prima nagradu za životno djelo na području književnosti i koja unatoč činjenici da već dugi niz godina živi i stvara u Hrvatskoj nije dopustila da teme o Srijemu i rodnim Kukujevcima izblijede i zaobiđu njen stvaralački opus.

Želim istaknuti kako Republika Hrvatska i Veleposlanstvo Republike Hrvatske prepoznaju važnost ovakvih manifestacija i u okviru svojih mogućnosti pružaju i nastavit će pružati podršku i pomoć za njihovo održavanje.“

Nadam se da će RIJEČI VELEPOSLANIKA čuti i Republika Hrvatska u kojoj se uporno šuti o progonu Hrvata iz Srijema.
Nadam se – jer krajnji je čas – da će mjerodavni hitno obići crkvu Presvetoga Trojstva u Kukujevcima, pogledati u kakvom je stanju TAJ SLUŽBENO PROGLAŠENI VELEBNI SPOMENIK KULTURE i da će obje države učiniti prve korake da se crkva ne uruši.
Tko god uđe u crkvu – bit će SKAMENJEN ONIM ŠTO ĆE VIDJETI. Ne postoje RIJEČI kojima bi se opisao vanjski izgled, a osobito unutrašnjost crkve.
Nakon 26 godina ušla sam u crkvu i vidjela to SVETO MJESTO u kojemu sam krštena, gdje sam primila prvu svetu pričest i krizmu, gdje sam provela najljepši dio djetinjstva, o kojemu iz daljine godinama pišem…
Tada sam shvatila da u Subotici na svečanosti na kojoj sam primila Nagradu za životno djelo na području književnosti NAZOČNOST VELEPOSLANIKA REPUBLIKE HRVATSKE, i spominjanje moga rada, nije bila slučajnost, nego Božja volja, o čemu (bar do sada nisam vidjela) hrvatski mediji nisu napisali ni jedno slovo. Ni jedan me novinar nije upitao što je i kako je bilo u Subotici!

To sam doživjela i kad sam primila Godišnju nagradu Grada Rijeke za izuzetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu. Nitko tako dobro ne zna šutjeti o nekim ljudima i nekim dagađanjima kao hrvatski mediji. I biti onako glasni kad se radi o drugim ljudima i drugim događajima.

Nadam se da će Hrvatska kultura progovoriti o POTREBI OBNOVE SPOMENIKA KULTURE, CRKVE Presvetoga Trojstva u Kukujevcima o kojoj godinama pišem.

Klečeći molim – ovo nije pjesnička figura, nego bolni krik – Ministarstvo kulture Republike Hrvatske da pošalje svoje stručne ljude u Kukujevce kako bi uvidjeli potrebu popravka crkve, za početak makar da se pokrije krov, kako kiša ne bi i dalje padala, uskoro i snijeg, a golubovi onečišćavali to SVETO TLO.

Ljubica Kolarić-Dumić
Hrvatska književnica iz Srijema
Dobitnica Nagrade za životno djelo na području književnosti

U Rijeci, 13. listopada 2016.

Hrvatsko nebo