I. Marijačić: Žikina dinastija, a ne država!

Afere o kojima se ne govori

Nije na žalost samo dojam da nam je sustav potpuno paraliziran nego je to sve više i činjenica. Kad bi bar neka institucija držala do reda i zakona, onda ne bi dopustila takav neprirodni završetak afere s dugom od 10.6 milijuna kuna supruge jednoga visokog SDP-ova dužnosnika. Dakle utvrđeno je da je gospođa Dijana Šucbah Mrsić, supruga nedavnoga ministra, razmetljivoga u javnosti, dr. Miranda Mrsića, ostala dužna državi, odnosno njezina tvrtka Hrvatskome zavodu za zdravstveno osiguranje 10.6 milijuna kuna i da će taj dug uskoro u zastaru, a jedina posljedica čitavoga slučaja je izvanredni otkaz Hininoj novinarki koja je spriječila da ta vijest ostane pod embargom nadobudnih partijskih urednika u toj nacionalnoj izvještajnoj agenciji.

Nismo vidjeli da je Dorh pokrenuo istragu protiv navedene gospođe, nismo vidjeli da se ona zastidjela kad je sve dospjelo ipak u javnost, nismo čuli ni da se njezin muž Mirando Mrsić koji se svih godina trudio predstavljati kao moralno-politički svećenik bezgrješne partije, pun entuzijazma kao u vrijeme komunizma dok je kao bezazleni mladi partijac svirao na harmonici drugovima narodnjake na dernecima, nešto postidio svoje supruge, ili dao ostavku na stranačke dužnosti, povukao se iz politike… Ništa od toga, život ide dalje, navodno mu je žena sebi isplaćivala mjesečnu plaću u iznosu od nevjerojatnih 350 tisuća kuna, pa se, eto, ima…

Nismo, na žalost, doživjeli i nešto od svojedobno gromoglasno najavljivane „šake o stol“ predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović. Ne samo da ni jednom riječju nije komentirala taj očiti slučaj lopovluka nego nije se ponijela nimalo zaštitnički prema žrtvi afere, novinarki Smiljani Škugor Hrnčević kojoj je dodijeljen otkaz u državnoj agenciji. Reakciju od premijera nije moguće očekivati jer njega zapravo i nemamo, ovaj tehnički sprdnja je od dužnosnika. U tri mjeseca on ništa nije ni radio nego je plandovao po državnim vilama na trošak države, trošeći mjesečno za sebe i obitelj čak 127 tisuća kuna, premda na računu ima privatnoga novca 15 milijuna kuna. I kad smo pomislili da će se taj lakrdijaš Orešković zastidjeti nakon što su novine otkrile koliko troši, on je, baš suprotno od toga, otišao na novu destinaciju, na Hvar, nastaviti odmor o državnome trošku.

Dvostruki kriteriji

Svojedobno su militantni projugoslavenski mediji stvorili heroinu od Ankice Lepej, službenice Zagrebačke banke,koja je prekršila zakon i otkrila novinama da obitelj predsjednika Tuđmana ima na računu 200 tisuća njemačkih maraka. Novac nije bio ukraden, ničega spornoga oko njegova porijekla nije bilo, jedino je sporno navodno bio što tu imovinu Tuđman nije tada prikazao u imovinskoj kartici, a ni tadašnji ga zakon na to nije obvezivao. Ipak, bilo je potrebno fabricirati aferu kakao bi se demoniziralo Tuđmana i HDZ i favorizirana oporba što prije došla na vlast. Zato što je kršila zakon, gospođa Lepej godinama je uživala u pozornosti novih vlastodržaca kao heroina našega doba.

Iluzorno je očekivati da će novinarku Hine itko zaštititi zato što je, za razliku od gospođe Lepej, omogućila da se dozna istina o pljački. U Hrvatskoj vlada takav neprirodni i nakaradni poredak stvari. Ovdje institucije, Dorh poglavito, i mediji štite kriminalce ako pripadaju ljevičarskoj ideologiji. Miro Laco iz gradske uprave u Zagrebu sotoniziran je i zatvoren na mjesec dana zato što je navodno počinio štetu od 18 tisuća kuna omogućivši prijevoz službenim automobilom jednoj bolesnoj novinarki.

Vuk pojeo magarca

Anu Mrsić zbog 10.6 milijuna kuna pljačke nitko nije ni nazvao iz represivnoga sustava, dr. Josipa Paladina, poznatoga liječnika iz redova SDP-a, uhvaćenoga u kriminalu velikome 20 milijuna kuna (afera Karlovačka banka), doduše zvali su na informativni razgovor, čovjek je tada pao u nesvijest, ali to je sve što mu se dogodilo. Hrvatska je praktički ostala bez eskadrile MIG-ova jer se pokazalo da ih ukrajinska tvrtka nije renovirala, nego ih je još u dijelovima vratila u Zagreb te još podvalila jemenske zrakoplove ne potrudivši se ni ostrugati boje jemenske zastave s njih. Taj lažni remont državu je stajao više od stotinu milijuna kuna, uhvaćene su i SMS poruke u kojima se izravno dogovara davanje mita zato što je posao ustupljen toj tvrtki, a njezin direktor uhićen na jednome aerodromu s torbom punom novca. Što se Hrvatske tiče, vuk pojeo magarca.

U središtu svih tih afera najbliskiji su prijatelji i suradnici donedavnoga premijera Zorana Milanovića, ministri, stranački i privatni prijatelji. Ali percepcija u javnosti je da su Milanović i njegovi ministri možda bili nesposobni, ali da su bili pošteni, najpošteniji do sada. U tu nevjerojatnu podvalu vjeruju mnogi, čak i relativno obrazovani ljudi. Ako doista jedna tako grandiozna laž može zaživjeti kao istina, onda Hrvati nisu ni zaslužili bolje političare. Onda nije ni čudno što je od Pantovčaka preko Banskih dvora pa do dna te vertikale država pretvorena u grotesknu Žikinu dinastiju.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo