I. Orešić, prof.: Što je krajnji cilj kurikulne reforme?

»Učenje ‘bubanjem’ pukih sadržaja i činjenica prebacuje se na rješavanje problema i kritičko razmišljanje – to je krajnji cilj kurikularne reforme.« Ovo je citat iz pisma ministrice Blaženke Divjak upućenoga učiteljima i nastavnicima. Učenici ne moraju baš znati mnogo, ali zato im nastavnici moraju trajno pomagati.  

U siječnju 2018. ministrica B. Divjak uputila je e-pismo svim učiteljima i nastavnicima u kojemu definira cilj kurikularne reforme. (Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a traži naziv ‘kurikulne’, koji je u duhu hrvatskoga jezika.) »Dosta je „bubanja“, valja se prebaciti na rješavanje problema i kritičko mišljenje«.

Revolucionarna promjena

Može se pretpostaviti da je sada javnost dovoljno upoznata s činjenicom da se taj zahtjev za revolucionarnom promjenom pristupu učenja temelji na definiranju ishoda i razradi njihovih razina usvojenosti. No, pobliža analiza ishoda za predmetni kurikul Engleskoga jezika ukazuje na ozbiljan nedostatak. Naime, u svim ishodima za predmetni kurikul Engleskoga jezika svaka razina usvojenosti započinje sljedećim izrazima:

• Zadovoljavajuća razina: „Učenik uz stalnu pomoć (…)“
• Dobra razina: „Učenik uz čestu pomoć (…)“
• Vrlo dobra razina: „Učenik uz povremenu pomoć (…)“
• Izvrsna razina: „Učenik samostalno (…)“

Primjećujete li da se ovdje ne radi o razinama usvojenosti, nego o učiteljevom pomaganju učeniku? Ovako definirani ishodi uopće nisu usmjereni na učenika i njegova postignuća, kako to u svim medijima i javnim istupima ponavljaju promicatelji trenutačne verzije CKR-a, nego oni upućuju učitelja koliko mora pomagati učeniku! Ovdje je razina usvojenosti – i usmjerenost na postignuća učenika – samo u izvrsnoj razini!

Ako učitelj na svakoj razini (osim izvrsne) mora pomagati učeniku (a stalno pomaganje, npr. na zadovoljavajućoj razini, zapravo znači da učenik samostalno ne može ništa) i to ne u procesu usvajanja znanja nego prilikom demonstracije usvojenosti ishoda, postavlja se i sljedeće pitanje: zar se uopće može očekivati ikakvo kritičko mišljenje i rješavanje problema (ili u slučaju stranoga jezika tečnu uporaba samoga jezika)? „Za razvoj kvalitetnoga kritičkog razmišljanja i rješavanja problema mora se raspolagati s određenim znanjima“ (kako je to u svojoj recenziji kurikula Povijesti naveo dr. sc. Mario Jareb), a ta se znanja nekako moraju usvojiti. Tako i za tečnu uporabu stranoga jezika – da bi bila tečna, učenik prvo mora „bubati” vokabular, uvježbavati mnoge gramatičke strukture i  upotrebljavati sve to u raznim aktivnostima – da bi na kraju mogao nešto tečno i izreći. Slično kao kada učite svirati neki glazbeni instrument.

Nužni ishodi za strani jezik

Dakle, ishodi za predmetni kurikul Engleskoga jezika, koji uistinu pokazuju razine usvojenosti i koji potiče učenika da preuzme aktivnu ulogu u procesu učenja, morali bi (u vrlo pojednostavljenome obliku) glasiti otprilike ovako:

• Zadovoljavajuća razina: Učenik samostalno koristi osnovne jezične strukture i najosnovniji vokabular.
• Dobra razina: Učenik samostalno koristi jednostavne jezične strukture i osnovni vokabular.
• Vrlo dobra razina: Učenik samostalno koristi složenije jezične strukture i složeniji vokabular.
• Izvrsna razina: Učenik samostalno koristi složene jezične strukture uz širok raspon vokabulara.

Namjerno je naveden ‘opseg vokabulara’ kao jedno od bitnih obilježja. Za bilo kakvu samostalnu uporabu stranoga jezika potrebno je aktivno poznavanje vokabulara, inače komunikacije nema. Također, James Milton (Swansea University) u svojim istraživanjima potvrđuje da je širina vokabulara u izravnoj korelaciji s uspješnim usvajanjem svih četiriju jezičnih vještina – čitanjem, pisanjem, slušanjem i govorenjem.

Ono što kurikul mora definirati jest – opseg jezičnih struktura u slučaju stranoga jezika: koji je vokabular najosnovniji, koji tip rečenica i slično, a koji je složen u određenoj godini učenja stranoga jezika. Sami ishodi trebali bi zapravo uvijek biti isti!

Ivana Orešić, prof./Hrvatsko nebo