Laslo Torma: Lice i naličje Istanbulske konvencije

Kao i mnogo toga drugoga i Istanbulska konvencija kao i namjera njezine ratifikacije u Saboru podijelila je Hrvatsku na one ZA i na one PROTIV. Oni koji su za hitno i bezuvjetno ratificiranje toga dokumenta, pristigloga iz Europske unije, uglavnom su oni konformisti i ‘nerazmišljajuće’ osobe, koje nisu ni pozorno (a možda i nikako) pročitale tu Istanbulsku konvenciju, nego o njoj znaju samo toliko da je to „dokument koji bi trebao zaštititi žene i obitelji od nasilja i nasilničkog ponašanja prema njima“ pa ‘ushićeno’ ponavljaju: “Evo nešto što će žene i obitelji zaštititi od nasilja!” ne znajući ili namjerno prešućujući da u Hrvatskoj još od 2003. godine (NN 116/03) do danas (NN 70/17) postoji Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji izričito štiti žene i djecu od oblika fizičkog, psihičkog, psihološkog i oblika egzistencijalno ugrožavajućeg nasilja. te da su u Hrvatskoj na snazi i brojni takvi međunarodni propisi i konvencije, koji su u Hrvatskoj ratificirani, a odnose se na zaštitu   djece i žena od svih oblika nasilja i diskriminacije kao što su:

• Konvencija o pravima djeteta (UN)
• Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (UN)
• Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama (UN)
• Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (VE)

U tome pogledu Istanbulska konvencija ne donosi ništa novo što Hrvatska ne bi već imala u svojim aktima o zaštiti žena i obitelji. I nemoguće je da inicijatorima donošenja Istanbulske konvencije to nije poznato! Pa koja je onda svrha donošenja i ratifikacije te Istanbulske konvencije? Ako neka zemlja u svojim zakonima nešto nije definirala dovoljno dobro, to se lako može otkloniti promjenom toga u zakonima. Zašto onda ovo prešutno “silovanje” država da se ratificira Istanbulska konvencija? Na pitanje zašto odgovor leži u onome što tvrde protivnici ratifikacije Istanbulske konvencije u onome izvornom ‘nametnutom’ obliku Europske unije, a što oni koji su ZA ‘pametno’ prešućuju. Radi se o lukavom i prikrivenom načinu prisiljavanja država koje ratificiraju ovu Konvenciju u izvornome obliku da u svoja zakonska rješenja, pa i u školski odgoj, obvezatno uvedu pojam RODA! Nije slučajno da se pozornim čitanjem ove Konvencije može ustanoviti da se u njoj radi stroga distinkcija između spola i roda te se u Istanbulskoj konvenciji nalaze odredbe koje ću doslovno citirati:

• Članak 3. Definicije: „Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce“
• Članak 4. Temeljna prava, ravnopravnost i nediskriminacija: “Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili dugi status”
• Članak 14. Obrazovanje:
  stavak 1. “Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi
  nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca,
  nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba
  u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i i pravo na osobni
  integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovno
  nastavni plan program i na svim razinama obrazovanja“
  stavak 2. „Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1., kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim
  okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima“

Ovi autentični citati iz Istanbulske konvencije zapravo su NALIČJE ove Konvencije, ono „ružno lice“ te Konvencije, koje se pokušalo s mnogo teksta o onome što nije sporno -i što nikada i nigdje nije bilo sporno – prikriti s namjerom da se zamaskira ozakonjenje rodne ideologije i njezino uvođenje u školsku nastavu! Svatko tko pročita i dobro razmisli o ove tri citirane točke iz Istanbulske konvencije, shvatit će koja je bila prava namjera njezinih predlagatelja. Argument da su već neke države Europske unije ratificirale ovu Konvenciju, nije argument koji „drži vodu“ s obzirom da to nije argument nego ‘filozofija’: „Kud svi Turci, tud i mali Mujo!”.

Konačno, do kada će hrvatski Sabor biti samo „rukodizački stroj“ za upute, naputke, zakone i regulative koji dolaze iz Europske unije i koje treba poslušnički prihvaćati bez razmišljanja?!  Ovo je očito Konvencija s „debelom” skrivenom namjerom pa za sada se Europska unija ne usuđuje otvoreno prijetiti nekoj zemlji ako ju ne ratificira jer bi se tako otkrila prava namjera u svezi s rodnom ideologijom, a što bi ipak bila previše očita provokacija u odnosu na tradicionalnu europsku kulturu, nego pokušavaju ići ovako ‘mic po mic’ pa tko ratificira Konvenciju bez pitanja, dobro, a tko ju ne ratificira sada, računaju da će to učiniti kasnije. Mi nemamo zaista nikakva razloga žuriti se s ratifikacijom Istanbulske konvencije. Dapače, ništa se neće promijeniti ni ako ju i ne ratificiramo i sačuvamo svoju djecu od još jedne zaista nezdrave zapadnjačke indoktrinacije!

Laslo Torma, dipl. inž. el. teh./Hrvatsko nebo