DIJAGNOZE, DIJAGNOZE Kad netko jede govna, nije (baš) važno što pije
Vrijeme:3 min, 33 sec
Nikoga nije osobito ganulo to što je zlatni ljiljan SDA-u poručio kako razmišlja da, umjesto apaurina kojega su mu upravo prepisali, popije otrov. Neće Željko, raja je Željko… Uostalom, otrov piju samo odabrani
Odnose u tzv. bosanksohercegovačkoj, u biti bošnjačkoj ljevici, u oblast medicine prebacio je Željko Komšić, kasnoga ljeta prošle godine. Bio je to za tu, više-manje, živopisnu skupinu povijesni dan. Pa, nešto kao nekad 29. novembar! Vezali su zastave SDP i DF, Građanski savez je održao prvi kongres, a Naša stranka je ostala – obezglavljena; nezadovoljan demokratskim procesima u valstitim redovima, Dennis Gratz je abdicirao.
No Lagumdžijina biografa, Komšićevu nekadašnju lijevu ruku i nesuđenog bošnjačkog Člana (kolektivnog bh rukovodstva) Emira Suljagića nije baš ganulo što se Gratz povukao na rezervni položaj. Ali je zato pakt na lijevici žurno okarakterizirao kao esdeaovsku ujdurmu. Legendarni prevoditelj iz Srebrenice zapitao se retorički, još dok su Komšić i Nermin Nikšić rujnim vinom zalijevali ujedinjenje, je li im to temeljna stranka platila ručak Kod Kibeta. (A, dakako, glasoviti Kibe je sarajevski restoran u kojemu su se u jesen 2015. pomirili Bakir Izetbegović i najveće bošnjačko pojačanje iz dijaspore ikada Fahrudin Radončić).
Što to sluti dr. Emir?!
Ostala je, nakon ovog otkrića, dvojba je li lociranjem mjesta zločina, dr. Emir, zapravo, prognozirao kako će završiti pakt drugova Željka i Neke. Jer, historijske bajramnske baklave što su ih onda mireći se pojeli Sin i Neimar, prisjele su ubrzo i jednom i drugom. Uglavnom, Komšić, čim je čuo kako mu nekadašnji najbliži suradnik vjeruje da su Fronta i posljednja ruža socijaldemokratska obnovili drugarstvo u esdeaovskom aranžmanu, kazao je kako je to malo bolesno te da ulazi u oblast medicinskih znanosti. Istina, prebacujući Suljagića u nadležnost medicinske struke, zlatni je ljiljan, obizran kakvog ga je već Bog dao, dometnuo – da izvinete.
Nije, međutim, Komšić samo zlatan, on je i senzibilan. Jedna, kazao bih, nježna duša. Duševan, takoreći. Primjerice, nakon što su mu iz SDA, poslije njegova otvorenog pisma „građanima“, preporučili da popije apaurin, on je Urbi et Orbi obznanio kako bi, kad vidi što radi SDA, najradije popio otrov. Što je, ipak, malo – bez obzira na nježnu Željkovu dušicu – neočekivano; Budući je, naime, po procjeni najjače stranke u Bošnjaka, nesuđeni bh Sokrat koštao napaćenu Bosnu i Hercegovinu milijun maraka samo u posljednjih 12 teških godina. I tu ne misli stat!
Znakovita je, pak, Komšićeva navada da udara na najjače, primjerice (baš) SDA. Možda je zbilja riječ o nervozi kojoj je doista potreban apaurin. Zanimljivo, kad slijeva – najgori su, inače, meci iz vlastitih redova – iz Naše stranke stigne poruka kako neće podržati njegovu samokandidaturu jer mu retorika nije evoluirala od 90-tih, ili kad SDP najavi kako će imati kandidate za sva tri predsjedničke, pa onda i onu „Komšićevu hrvatsku“, fotelje, otrov mu ne pada na pamet.
Potajice popije apaurin, i tjera dalje. Izvrijeđa SDA, osim rahmetli Alije, sve odreda, onda HDZ s Čovićem na čelu… i tu nema izuzetaka. Jedino neće na Lagumdžiju. Pošteno, on ga je izmislio, pokušavajući afirmirati urnek kakav to Hrvat treba biti. Pošten – po bošnjačkom atestu. I još, zna se, da je raja. A nije zgoreg i ako je još i bošnjčaki zet. Dapače, dometnuo bih na čistom bosanskom da me cijeli svijet razumije.
Medicina je tu nemoćna
Uspjelo je to Profesoru u dva navrata, a i SDA je, jasno, ruke dao. Sada kada su prošli ti dani ponosa i slave, iz temeljne stranke tvrde kako je Komšić, ipak, samo ublehaš. No ima (još) i Bošnjaka, kao, primjerice, onaj jedan nekadašnji Lagumdžijin novinar što je 2014. i sam vjerovao da može biti Bakir umjesto Bakira, a koji sada misli, zapravio (čak!) piše za jedan sarajevski partijski bilten, kako će ini Bošnjaci piti gastal. I kako se s SDA i s Komšićem (ni skupa ni odvojeno) ne može u bolju budućnost.
Slijedom čega smo se, evo, našli, kao i na početku u oblasti medicine. Kako je to još lani diagnosticirao zlatni, mada, sudeći po sve glasnijim bošnjačkim reakcijama, i ponešto uveli ljiljan. Eh, tko će što piti? Zasad se nudi: otrov, apaurin i gastal. Budući otrov piju samo odabrani, ostaju samo ovi potonji.
Mada, kad netko godinama jede govna, zbilja više nije važno što pije. Medicina je tu nemoćna.
Josip Vričko/Dnevnik.ba/http://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo
