ROBERT VALDEC OTKRIVA: EVO KAKO BRUXELLES HRVATE PRAVI BUDALAMA!

Vijest kako je austrijski građevinski koncern STRABAG pokrenuo ‘pravnu bitku’ jer je Hrvatska, za gradnju Pelješkog mosta, odabrala najpovoljniju ponudu, onu kineskog konzorcija CRBC, prvo je podigla priličnu prašinu, no ta se prašina ubrzo, kao čarolijom slegla.

Naime, premda prva, naslovna vijest Jutarnjeg lista od utorka, ‘isparila’ je s njihovog web izdanja. Ali, ‘ko za vraga, ‘nepoznat netko’ nije uspio po svim hrvatskim kioscima pokupovati tiskanu tiražu, a na jedan sam primjerak naletio na podnevnoj kavi. I premda mi matematika baš i nije jača strana, već nakon letimičnog pregleda otisnute tablice s usporedbom ponuđenih cijena po pojedinim stavkama STRABAG-a i CRBC-a, te njihovim masno otisnutim zbrojem, zaključio sam da tu nešto, kako kažu u jednoj reklami: ‘smrdi, smrdi, užasno smrdi!’.

Ukratko, u tekstu koji potpisuju dva vodeća pera tih novina od kojih je jedan i dugogodišnji stalni dopisnik beogradskih Večernjih novosti iz Zagreba, a čijih se izvještaja o Hrvatskoj ondje ne bi postidjela niti pokojna Mila Štula ili Miroslav Lazanski, obrazlaže se kako se austrijski koncern buni zbog toga što nam Kinezi Pelješki most nude izgraditi po višestruko nižoj cijeni!

Argumenti su kako su kineske cijene dampinške, kako iza svega stoji kineska država koja se potporama svojim kompanijama tako nastoji ‘uvući’ na europsko tržište, kako to nije u skladu s pravnom stečevinom EU,  poziva se tu i na direktive (!) Europskog parlamenta i Vijeća Europe…

Pa se zaključuje kako je kineska ponuda nerealno niska, odnosno 20-ak posto niža od ove austrijske.

Da bi to potkrijepili, u Jutarnjem su čak objavili i već spomenutu tablicu koja to ‘dokazuje’. Računajući, valjda, kako se nitko neće uhvatiti kalkulatora, nego se samo iz masno otisnutih ukupnih cijena uvjeriti u tih 20-ak posto razlike.

No, kako u tim novinama, ali ne samo u njima, ne vjerujem više ni u datum, broj stranice, a kamoli nešto takvo, riješio sam riskirati 9 kuna, kupiti ih, odnijeti kući i uhvatiti se kalkulatora. Jednom. Drugi put. Pa sve skenirao i poslao dvojici prijatelja kojima je matematika profesija jer, kao što rekoh, meni i nije jača strana. Iz dva, međusobno neovisna i relevantna izvora, jedan je u Parizu, drugi u Stobreču, dobio sam iste rezultate. Koji su se podudarali s mojim.

Momci su se, dakle, zaigrali i to poprilično u korist Austrijanaca i EU direktiva. Naime, ponuda STRABAG-a nije veća za 20 posto nego za gotovo 300 posto!

Uostalom, objavljujemo  faksimile tablice iz Jutarnjeg i excel tablice koju mi je, nakon izračuna, poslao jedan od mojih hibridnih informatora.

Na kraju teksta u Jutarnjem listu zaključuje se kako je STRABAG za podnošenje žalbe morao platiti čak 100 tisuća kuna. U tom sam se trenutku rasplakao. Od smijeha.

No, da zaključim i ja nešto na kraju: Pelješki most, objekt od izuzetne važnosti za Republiku Hrvatsku, hrvatski bi građani zbog EU pravnih stečevina i direktiva morali platiti 300 posto više! Biti će to prvorazredna svinjarija koju će nam objasniti naši vrli medijski djelatnici tako da ćemo biti sretni zbog svega. I ukoliko to prođe, fotografiju svog glasačkog listića s referenduma o ulasku u EU na kojoj je NE zaokruženo debelim flomasterom, uokvirit ću i objesiti iznad kreveta.

I još nešto. Sve to me podsjetilo na jedan stari vic u kojem jedan bivši hrvatski ministar graditeljstva dolazi na ljetovanje kod prijatelja Grka, također bivšeg ministra graditeljstva. Predvečer, sjede na velikoj terasi prekrasne vikendice uz more, dolje je na mulu privezan gliser. Ispijaju metaxu i razgovaraju. Naš ga ex-ministar pita: ‘Vidim stari, dobro si se snašao. Krasna vikendica uz more, gliser, borova šumica uokolo… Pa od kuda?’. Ovaj će: ‘Vidiš onaj most tamo? Znaš, trebao je biti širok 18 metara. No uži je za pet centimetara, eto od kud!’. Pa obojica prasnu u smijeh.

Sljedećeg ljeta, uzvratni posjet. Grk je stigao u Hrvatsku, privatnim je helikopterom sletio na heliodrom na imanje svog prijatelja. U šoku je gledao viletinu na nekoliko etaža, oko nje, na visokom ogradom ograđenom ogromnom imanju na kojima su mirno pasli jeleni i srne, borove, egzotično drveće, bazen…  Predvečer, sjede njih dvojica na terasi iznad mora, konobar im donosi rashlađeni šampanjac, pa nazdravivši, krenu u priču.

‘Stari moj, u redu, ja sam ti objasnio kako sam se snašao. Ali od kuda tebi sve ovo za Boga miloga?’

Naš mu, otpivši gutljaj, značajno upre prstom: ‘Vidiš li onaj most?’

Grk gleda i ne shvaća: ‘ Koji most?’

A naš mu neimar kroz smijeh odgovara: ‘Eto od kud, hahahaha!’

RobertValdec/Dnevno.hr/ http://www.dnevno.hrHrvatsko nebo