Zorica Vuković: Nasilje, udvaranje i ljudsko dostojanstvo

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Vrijeme:9 min, 22 sec

 

Sondirajući teren za usvajanje Istambulske konvencije, feministice  Ženske sobe (Zagreb) provele su „znanstveno“ istraživanje među studenticama. Ispalo je da je čak 90 % studentica „seksualno“ uznemirivano. U ta uznemirivanja su dobacivanja, zvižduci, komentari izgleda, približavanja, očijukanje, zurenje…

Šteta da nisu ispitivani i studenti.

U Europi je  broj „uznemiravanja“ znatno manji; svega 41 % studentica je „zlostavljano“.

Čak 33 % onih koji su sudjelovali u istraživanju (kod nas) navedena ponašanja je doživjelo kao nešto trivijalno i nebitno. Nitko ta „uznemirivanja“ nije prijavio policiji.

No 13 % studentica je izjavilo da su i same bile one koje „uznemiravaju“.

Ako se malo bolje razmisli o ovom ispitivanju vidi se da ono ni izbliza ne odgovara nekakvim znanstvenim metodama, a još više ne daje nikakve zaključke. Jesu li možda ta „uznemiravanja“ bila ritual udvaranja, ne saznaje se. Ako jesu, onda treba pitati što je s onih 10 % koje nisu „uznemirivane“? Ili nisu mislile da ih netko „uznemirava“?

Bez obzira koliko feministice obezvrjeđivale odnose muškaraca i žena, mislim da većina žena voli komplimente, voli da im se otvore vrata, pridrži kaput, ponudi stolac, uputi ljubazna riječ…, a o mladima da i ne govorim.  To je nekada ulazilo i u bon-ton koji se u međuvremenu izgubio u „političkoj korektnosti“ i „ženskoj kvoti“.

Sredinom siječnja 2018., francuska filmska diva Catherine Deneuve izazvala je „zgražanje“ multi-kulti baba, nakon što je, zajedno s još 99 svojih sunarodnjakinja, potpisala pismo, objavljeno u Le Mondeu, u kojem brane slobodu udvaranja muškaraca, ocjenjujući je „neophodnom za seksualnu slobodu“, suprotno pokretu #MeToo, rođenom iz afere Weinstein koja je „probudila uspavanu holivudsku savjest“.  

 

“Udvaranje” u pttčijem svijetu

 

„Silovanje je zločin. Ali naporno ili nespretno udvaranje nije zločin, kao što ni laskanje nije mačistički napad“, napisalo je  stotinu Francuskinja. Naravno, bile su žestoko kritizirane. Posebno Deneuve.

„Doista sam potpisala peticiju. Da, volim slobodu. Ne volim tu karakteristiku našeg doba u kojem svatko misli da ima pravo suditi i osuđivati“, navodi  Catherine Deneu. Rekla je da je kampanja  #Meeto  protiv seksualnog nasilja `puritanizam` i da je pokreće `mržnja prema muškarcima`.

Nekako u isto vrijeme intervju je dao i jedan od najslavnijih francuskih glumaca Alain Delon povodom šezdesetgodišnjice karijere.

 

 

„Život mi više ne donosi bog zna što. Sve sam doživio, sve  vidio. Ali ponajviše mrzim ovu epohu, povraća mi se od nje“, objašnjava 82-godišnji glumac. „Sve je lažno, iskrivljeno. Nema više poštovanja, nitko vam više ne daje riječ. Samo se novac računa. Cijeli dan slušamo o zločinima. Znam da ću napustiti ovaj svijet bez žaljenja“, kaže Delon.

Mare Marić (FB): „Nije problem što je ostario. Problem je što je epoha, kako ju gospodin Delon naziva, stvarno, ostala bez vrijednosti. To je istina. Ljudsko ne postoji. Pod izrekom ljudskih prava, potiču se i brane `čudne i neprihvatljive stvari`, a ljudskih prava i sloboda nigdje na vidiku. Ne može ovo puno daleko. Bravo gospodine Alain. Dobro je sve ovo reći.“

Ive Stašić (FB): „Izgleda da u krugovima glumaca još uvijek ima poneki normalni.
Većina su baletani, kako je sve baletane, glumce, pjevače i slične profesije, nazivao jedan moj profesor. Tu spadaju i ovi najglasniji iz Hollywooda. Kao i naše Urše, Vili Matule, Marinkovićke i slični.“

 

U emisiji Peti dan 19.1. 2018., dr. sc.  Marija Selak, jedna od sugovornica, konstatira: „Ima nešto sumnjivo u tome da se dovode ‘neutralne’ međunarodne organizacije koje pišu izvješća na engleskom o stanju medija u Hrvatskoj, a te `neutralne` organizacije su došle na nečiji poziv i u njima sudjeluju, ne neki neutralni ljudi, nego naši konkretni ljudi ovdje koji su za to vezani, i koji onda ne stoje iza toga nego traže nekog posrednika koji će nama onda dijeliti packe”, osvrnula se Marija Selak u HRT-ovoj emisiji  na posjet Misije  za slobodu medija i njenog predsjednika Olivera Vujevića Hrvatskoj.

Više o tome …..

 

https://www.youtube.com/watch?v=QU5FuS_RF8c

 

Nažalost, uvijek kad „strani mediji“ ili „ambasade“ nešto „drobe“ protiv Hrvatske iza toga stoji antifa iz Hrvatske: Pusić, Leković, Pupovac, Puhovski, neki novinari ili „znanstvenici“.

Primjer:

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/02/22/zorica-vukovic-u-sluzbi-gospodara-kaosa/

 

Još u prosincu 1992.  feminističke  laži razotkrivene su u Rio de Janeiru na sastanku PEN-a.

Neki američki pisac je  osporavao da se slijedeći sastanak PEN-a ne održi u Dubrovniku u Hrvatskoj, kako je predloženo, zbog „progona“ pet novinarki i spisateljica: Rade Iveković, Jelene Lovrić, Slavenke Drakulić, Vesne Kesić i Dubravke Ugrešić, kao i zbog prestanka izlaska tjednika „Danas“. Objašnjenje tko su dotične „dame“, sudionicima PEN-a je dao hrvatski delegat Slobodan Prosperov Novak. Delegati su odbili prijedlog Amerikanca.

O svemu je pisao Slaven Letica u „Globus“-u, a „spisateljice“ su kolokvijalno dobile nadimak vještice iz Ria. Članak je „osudila sva demokratska javnost“. Bio je to i osobni sukob Letice i Drakulićke koja se osamdesetih godina dvadesetog stoljeća bavila, za nju frustrirajućem,  muško-ženskom odnosu.

O njenoj frustriranosti pisao je, nažalost rano preminuli, Veselko Tenžera. Smatrao je da je za razumijevanje njezinog stava ključno da je zbog čuvanja i odgoja vlastitog djeteta, u nedostatku sredstava odgodila svoj studij u korist muževljevog, iz čega je nastala kvazi feministička udruga koja je djelovala na relaciji Ljubljana – Zagreb – Beograd, uživajući izdašnu nakladničku, logističku i zaštitničku podršku tadašnjih marksističkih centara moći. Taj je političko-intelektualni i književni četverokut: feminizam – marksizam – komunizam – jugoslavenstvo izvrsno funkcionirao do raspada Jugoslavije i pada komunizma. A održavaju ga na životu i danas, baš te umrežene strukture (o čemu piše Višnja Starešina u knjizi „Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haškog suda”).

 

 

Slavenka Drakulić, Rada Iveković i Dubravka Ugrešić po Europi i Americi „prodavale“  su floskule o tragičnosti rata kao muškog businessa i teze o tome kako se na prostoru bivše Jugoslavije ne siluju Hrvatice i Muslimanke nego žene. Cijeli je medijski svijet govorio i pisao istinu, a to je  da se djevojčice, žene i starice siluju i ubijaju, ne zbog toga što su žene, nego zbog toga što su „nearijevke“, što nisu Srpkinje, što su Hrvatice, Bošnjakinje…

„Hrvatske“ feministice, od vlastitog „proganjanja“ mjesecima su  pravile  međunarodni spektakl i bitno su pridonijele prikrivanju istine o seksualnom nasilju kao instrumentu srpske rasističke i imperijalne politike te o medijskim „neslobodama“ u Hrvatskoj.

Slavenke Drakulić je na večeri s  gostima newyorškog harvardskog kluba, među kojima su bili George Bush, Franoisois Mitterrand, Helmuth Kohl i John Major, još u jesen 1991., tvrdila kako Srbi iz Slavonije bježe splavima preko Dunava u Vojvodinu. A bježali su Hrvati u suprotnom smjeru. Demonsko je što je slične nebulozne izjave prosipala  u azilu Pariza, Stockholma i Beča.

Svojoj zemlji u najžešćem jeku Domovinskog rata ove su feministice skoro priskrbile međunarodni atribut gušitelja medijskih sloboda, koji ju je umalo koštao međunarodne medijske izolacije (i njihova borba nam je podarila Vujevića Olivera kao  „misionara medijskih sloboda“).

Čini se da se ništa promijenilo nije kako navodi elokventna i bistroumna Marija Selak.

Skandaloznu izjavu je dala i samoproglašena feministica Vesna Pusić kada su je  žene, silovane u Domovinskom ratu, molile za pomoć dok je bila ministrica u Milanovićevoj vladi. Rekla im  je  kako bi od njih bilo fer i kako ona od njih očekuje da budu u prvom redu gay parade.

Ništa zato. Jer bivša ministrica vanjskih poslova, nekadašnja šefica HNS-a te aktualna saborska zastupnica GLAS-a Vesna Pusić s glasačkom potporom manjom od 1 %, primila je odličje Viteza Nacionalnog reda Legije časti kojega joj je uručio francuski veleposlanik u našoj zemlji Philippe Meunier 17.1. 2018. Odličje je dodijeljeno zbog njezina stručnog, političkog, diplomatskog i društvenog rada (što god to značilo), a na druženje s Francuzom pratili su je „kavaliri“  Milorad  Pupovac i Goran  Beus  Richembergh.

 

 

Tijekom adventa, svojim čudnim nastupom, feministice su skrenule pozornost. No „fešta“  je trajala samo tijekom njihova  defilea. Nitko ne zna što su htjele. Glavno da su napale Crkvu. L`art pour l`art. „Umjetnost“ radi „umjetnosti“ ili „satira u adventu“.

Ali njihovi napadi na hrvatske svetinje ne prestaju. Tako je notorni (H)RT prikazao film koji blati udovice hrvatskih branitelja, unatoč prosvjedima udovica, branitelja i cijele domoljubne javnosti. O prosvjedu su na (H)RT-u „gromoglasno“ (kako to oni znaju) šutjeli iako su tamo bile i njihove kamere.

Razloge za neprikazivanje filma iznijela  je Rozalija Bartolić, predsjednica zagrebačke Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, majka tri kćerke koje su odrasle bez oca, poginulog hrvatskog branitelja. Najmlađa oca nije ni upoznala jer se još nije ni rodila kad joj je poginuo otac.

Koje je sve patnje prošla Rozalija i mnoge druge žene koje su ostale bez svoje muške potpore i zaštite? I tko su ti beskičmenjaci  i „umjetnici“ koji vrijeđaju najintimnije ljudske sudbine i osjećaje?

FB: „U cijeloj ovoj situaciji oko zloupotrebe umjetnosti u službi govora mržnje, događa se jedna pozitivna situacija, polako ali sigurno, sazrijeva kolektivna svijest Hrvata, da se njihovim novcima financira djelovanje protiv Hrvata i Hrvatske, sazrijeva kolektivna svijest o tome da se to više ne želi trpjeti. Još samo treba doći faza kolektivne svijesti o tome da Hrvati trebaju početi djelovati, to znači sprječavati takve pojave i treba još sazrjeti u Hrvata kolektivna misao kako djelovati na sprječavanju tih zlodjela. Dobar  je osjećaj čitati  komentare gdje ljudi postaju svjesni, na žalost na ovom radikalnom primjeru, zloupotrebe našeg novca. Ide  to polako, ta svijest o potrebi djelovanja, kolektivnog djelovanja protiv zla. Oporavit  će se Hrvatska, ali svi moramo u tome sudjelovati, zajedno.“

Nažalost, ne odvija se samo kod nas napad na sveopće ljudske vrijednosti. Opet su „napredni“ mediji izvijestili da žene prosvjeduju za godišnjicu Trumpova predsjednikovanja. (Čak i u Europi…Kojoj Europi?). Nisu naveli zašto prosvjeduju. Jednostavno: žene prosvjeduju.

Ali nekako im ponesta  „napretka“ i „korektnosti“ pa nisu izvještavali o 45 marsh for live (45. Hod za život) u Washingtonu kojemu je prisustvovao, video-vezom iz Bijele kuće, Donald Trump, 21.1. U Hodu su sudjelovale stotine tisuće Amerikanaca.

Predsjednik Trump  je rekao: „Kao što svi znate,  Roe vs. Wade rezultirala je jednim od najtolerantnijih zakona o pobačaju u svijetu“, kritizirajući odluku Vrhovnog suda iz 1973. kojim je pobačaj dopušten u većini stadija trudnoće.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/02/28/zorica-vukovic-proces-roe-protiv-wadea-bio-je-prijevara/

Trump je rekao da su Sjedinjene Države uz Kinu i Sjevernu Koreju „jedna od sedam zemalja koje dopuštaju izborni pobačaj u kasnom stadiju trudnoće. To je pogrešno. To se mora promijeniti.“

„Zbog vas su rođeni desetci tisuća Amerikanaca i dostigli su svoj puni, Bogom dani potencijal”, rekao je Trump sudionicima Hoda.

„Na Nacionalni dan molitve potpisao sam uredbu za zaštitu vjerskih sloboda. Vrlo sam ponosan na to. Danas najavljujem da smo upravo objavili novi prijedlog za zaštitu prava savjesti i vjerskih sloboda liječnika, medicinskih sestara i drugih medicinskih struka. To je tako važno…

…Također sam upravo obrnuo politiku prethodne administracije koja onemogućava državna nastojanja da usmjeri Medicaid  financijska sredstva daleko od objekata pobačaja koji krše zakon.“

Trump je u Hrvatsku uputio veleposlanika Roberta Kohorsta, umjesto Obamine Kubanke. Ovih dana on upoznaje Hrvatsku.

Posjetio je u utorak 23.1.  i Hrvatsku kućuMaterina priča u kojoj su izloženi radovi ruku hrvatskih Žena (veliko slovo): majki, baka, sestara, supruga …i hrvatskih Muškaraca (veliko slovo): očeva, djedova, ujaka, supruga, stričeva…

 

 

Hoće li puhnuti i novi vjetar u jedra Zvonimirove lađe  i drugačije izvještaje State Departmenta o Hrvatskoj?  Nadam se!

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.