Izborni zakon: Prijedlog SDP-SDA onemogućava Ostalima da budu birani iz 5 kantona

Naime, stranke bošnjačke/”probosanske” ljevice, predvođene SDP-om i DF-om,deklarativno podržavaju presude Europskog suda za ljudska prava,„Sejdić-Finci“, “Pilav” i “Zornić”, no čini se da ne podržavajuda se iste presude primjene i u Domu naroda Federacije.

Za Dnevnik.ba analizira:  Ivo Bonacci

SDP-DF nedavno su objavile svoj prijedlog Izbornog zakona koji je identičan SDA-ovom, a oba su identična i starom, neustavnom izbornom zakonu. Sva tri rješenja: i SDP-ov prijedlog, i SDA-ov, i stari neustavni izborni zakon, proizvode matematički identična pravila. U svakom teoretskom scenariju sva tri rezultiraju potpuno identičnom raspodjelom delegata u Domu naroda (Razlog: formulacija “bar 1 delegat” i “bar 1 delegat ako postoji” su matematički i logički ekvivalentne – fraza “ukoliko postoji” ne uvodi matematički ništa novo jer delegat ionako mora prvo postojati da bi se izabrao). No, u cijeloj priči krije se i još jedan vrlo važan detalj, dodatni detalj, a kojeg spomenuti skrivaju kao “zmija noge” nadajući se da će tek tako ostati neprimjećen.

Naime, stranke bošnjačke/”probosanske” ljevice, predvođene SDP-om i DF-om, deklarativno podržavaju presude Europskog suda za ljudska prava, „Sejdić-Finci“, “Pilav” i “Zornić”, no čini se da ne podržavaju da se iste presude primjene i u Domu naroda Federacije. Naime, po starom Izbornom zakonu, koji sada više ionako ne vrijedi, pripadnicima Ostalih koji žive u slijedećih 5 kantona: USK, HBŽ, ZHŽ, PŽ i BPK, zakonski je bilo onemogućeno da budu izabrani u federalni Dom naroda. Naime, prema starom izbornom zakonu pripadnici etničkih manjina i Ostalih mogli su biti izabrani samo iz slijedećih 5 privilegiranih kantona: Kanton Sarajevo (2 delegata Ostalih), Tuzlanski kanton (2 delegata), a po jedan delegat Ostalih bio je rezerviran za pripadnike ove grupacije iz Zeničko-Dobojske, Srednjobosanske i Hercegovačko-Neretvanske županije. Za ostalih 5 kantona bilo je predviđeno da ne mogu (!) slati pripadnike Ostalih u Dom naroda!

U nedavno iznesenom prijedlogu SDP-DF za izmjene izbornog zakonodavstva, iako se ove dvije stranke deklarativno zalažu za provedbu presuda“Sejdić-Finci”, “Pilav” i “Zornić”, potpuno su “zaboravili” na činjenicu da po njihovom prijedlogu Rom iz Livna ili Bihaća NE MOŽE biti izabran u federalni Dom naroda. Predviđeno je da ga nema. I čini se da im to uopće ne smeta. Za čak pet kantona je SDP-DF predvidio da “šalju“ 0 delegata Ostalih (Sejdić-Finci, khm, khm), dok bi Sarajevo i Tuzla slali po dva. Postoje općenito dva načina da se omogući Ostalima da budu birani iz svih 10 kantona, no čini se da nijedan trenutnom vodstvu ove dvije stranke nije po volji:

1. Povećanje broja delegata federalnog Doma narodaza oko 40-50% : ovo bi ujedno rezultiralo boljom i legitimnijom reprezentativnošću i unutar klubova konstitutivnih naroda (neovisno o dodatnim izmjenama samih pravila izbora), a kao što znamo pojačanje istinske legitimnosti predstavnika je glavni zahtjev presude Ustavnog suda u presudi “Ljubić“
2. “Dionički“ model kojeg su razvili na pregovorima Lagumdžijin SDP i HDZ (sporazum Lagumdžija–Čović iz 2012-2013), a koji je na elegantan način dozvoljavao mogućnost, ali ne i garanciju da bilo koji pripadnik konstitutivnih naroda ili Ostalih bude izabran iz bilo kojeg kantona. Ovaj model je posebno elegantan jer je mirio dva principa: princip legitimnosti predstavnika naroda, odnosno proporcionalnost utjecaja kantona na popunjavanje klubova u Domu naroda sukladno brojnošću tog naroda u kantonu (princip kojeg traži Ustavni sud BiH), ali je zadovoljavao i sve presude Europskog suda za ljudska prava, jer je davao šansu da pripadnik bilo koje zajednice može biti biran s bilo kojeg teritorija. U ovom modelu, svakom kantonu se dodjeljivao određen broj “dionica” zapojedini klub u Domu naroda, ovisno o popisu stanovništva i distribuciji pojedinog naroda po kantonima, i onda bi ”dioničari” (kantoni) na zajedničkoj ad-hoc sjednici izabrali “upravni odbor” odnosno 17 delegata svakog kluba. Dioničkim modelom se zapravo izjednačavao glas i utjecaj Hrvata glasača u Mostaru i Hrvata glasača u Goraždu.

Nikšićev SDP, nakon čišćenja ono malo hrvatskih kadrova koji su imali nekakav utjecaj u stranci, čini se kao obična bošnjačka stranka koja je izgubila volju da nekoga uvjeri da je išta više od toga – bošnjačke verzije kemalista (sekularnih nacionalista). Rezultat političke kombinatorike zadovoljenja bošnjačkih interesa je da SDP-DF svjesno diskriminiraju Ostale na teritoriju čak polovice Federacije, odnosno čak 5 “neprivilegiranih” kantona među kojima su i sva tri kantona s najvećim udjelom Hrvata: Ostali su “dobrodošli“ jedino ako ih biraju Bošnjaci iz bošnjačkih kantona. Za Hrvate je naravno potpuno nebitno koji stil dnevne politike bira SDP, ono što je bitno je da se sve veće bošnjačke stranke dovedu za pregovaračli stol i da pregovori počnu glasnim recitiranjem glavnih dijelova presude Ustavnog suda BiH.

Dnevnik.ba/ http://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo