Što znače riječi Andreja Plenkovića kako Hrvatska poštuje presudu bosanskohercegovačkoj šestorki?
Što znači poštivanje haške presude?
Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.
– Hrvatski intelektualac i general Slobodan Praljak, 29. studenoga 2017., Haag
Predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao je u ponedjeljak da Hrvatska poštuje presudu bosanskohercegovačkoj šestorki. Premijer istovremeno moli da se izjava Vlade nakon presude ne interpretira pogrešno, odnosno da se ne stvara dojam da ju Hrvatska ne poštuje.
Poštovanje presude bosanskohercegovačkoj šestorki
Pročitavši izjavu Predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića nameće se pitanje što to uopće znači „poštovati presudu bosanskohercegovačkoj šestorki“? Presuda je donesena, i što to znači „poštovati ju“? Da li treba iz poštovanja ustati kad se ona spomene? Da li treba o njoj govoriti s poštovanjem?
Ili premijer Plenković gleda u budućnost, pa nam govori da će Hrvatska učiniti sve što može doći kao posljedica presude. Primjerice, plaćanje ratne odštete, što bi plaćali svi koji doprinose proračunu RH. Ili možda izručenje pravosuđu BiH svih koje to pravosuđe optuži, a koji žive u Hrvatskoj, a kandidati su svi vojnici, dočasnici i časnici HVO-a?
U svakom slučaju, presuda je donesena, poštovao ju netko ili ne. Poštovati se može nešto časno, a ne ovakva politička presuda, protivna činjeničnom stanju, o zdravom razumu da ne govorimo.
I ako ju Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković poštuje, na to ima puno pravo. Ali bilo bi časno i korektno da to onda javno tako kaže, da on, Andrej Plenković, poštuje presudu, ili, primjerice, da Vlada RH poštuje presudu. Baš kao što su to jasno i nedvosmisleno javno rekli, primjerice, Stjepan Mesić i Vesna Pusić.
Plenković jest izabrani predsjednik Vlade RH, ali nije Hrvatska
Točno je da je Hrvatska dovela svojim glasovima Andreja Plenkovića tamo gdje jest, ali to ne daje pravo Andreju Plenkoviću iznositi u javnost neistinu poput navedene da „Hrvatska poštuje presudu bosanskohercegovačkoj šestorki“. Na temelju čega je to Plenković zaključio? Pisac ovih redaka nije još ni od kog s kim je razgovarao čuo da poštuje presudu, a dobar dio njih je glasao za HDZ.
Gospodin Plenković bi morao prihvatiti da on jest izabrani predsjednik Vlade RH, ali da on nije Hrvatska. I da ta Hrvatska ne misli nužno kao on.
Da je, primjerice, Hrvatska poštovala odluke UN-a, i to nakon što smo postali članovi te organizacije 22. svibnja 1992., Hrvatska ne bi nabavljala oružje, jer joj je UN to rezolucijom zabranio, ne bi bilo oslobođenja Hrvatske (i velikih dijelova BiH), ukratko, Hrvatske ne bi bilo. Preživjeli smo i postojimo zahvaljujući nepoštivanju rezolucije tada najviše i najznačajnije organizacije kojoj smo pripadali.
I, što se poštovanja tiče, da li „poštovanje“ presuda znači da Andrej Plenković i njegova vlast namjeravaju u konačnici Sloveniji prepustiti dio hrvatskog teritorija?
„Smirivanje“ bosanskohercegovačkih Hrvata
A što se tiče Hrvata u Bih, Andrej Plenković je na čelu hrvatskog izaslanstva otišao u Mostar, kako bi smirivao bosanskohercegovačke Hrvate koji su zabrinuti zbog mogućih posljedica osuđujuće presude Haškog suda njihovim bivšim vojnim i političkim čelnicima.
Hoće li im Plenković objašnjavati kako moraju poštovati presudu, pa tako i procese koje vlasti BiH već vode i još će ih pokrenuti, protiv bivših vojnika HVO-a i političkih čelnika, i to po novom, daleko strožem zakonu od onoga po kojem bi se trebalo suditi, primjerice, pripadnicima Armije BiH za zločine na Hrvatima?
Hoće li im govoriti kako sve to treba činiti za „europski put BiH“, za koji su u BiH bezrezervno Hrvati, a Bošnjaci-muslimani i Srbi će svaki, pa i najmanji koračić prema EU debelo naplatiti, jasno, na račun Hrvata u BiH i Hrvatske.
Hrvati u BiH žive već poprilično dulje od tisućljeća (a ne „stoljećima“ kako danas govore mnogi hrvatski političari i mediji!). Već gotovo 400 godina ih svako stoljeće više od milijun doseli u Hrvatsku (Koliko bi bilo Hrvata u Hrvatskoj bez njih?). I zato im se mora pomoći, u pitanju je i njihova opstojnost u državi u kojoj su autohtoni narod i budućnost Hrvatske.
Ako gospodin Andrej Plenković misli da će im pomoći na način da ih „smiri“ i da im kaže kako „Hrvatska poštuje presudu bosanskohercegovačkoj šestorki“, u krivu je.
Ne trebaju tim ljudima pokroviteljske izjave, što uostalom znači ona o „smirivanju“? Da li predsjednik Vlade RH misli da će ti tamo Hrvati u BiH „pobjeći u šumu“, pa ih treba od toga odvratiti? Ili da trebaju (s poštovanjem!) promatrati kako im se krše osnovna prava od strane stvarne vlasti u BiH, koja ignorira i presude Ustavnog suda BiH? Ili da trebaju strpljivo čekati da uđu u „EU građana“, makar to nikako nije prioritet ni RS i Bošnjaka-muslimana, niti njihovih sponzora? Ili da se moraju pomiriti s činjenico da zločini nad Hrvatima u BiH međunarodnu zajednicu (kao ni BiH vlast) ne zanimaju, baš kao ni oni nad Hrvatima u Hrvatskoj (osim deklarativno)?
Hrvati u BiH već više od tisuću godina znaju što im je činiti. To dokazuje njihova opstojnost u često, kao i sada, izrazito neprijateljskom okruženju. I najmanje im treba govoriti što bi oni „trebali činiti“. Treba im konkretna pomoć, ne ona tek na riječima. A snage, časti, pravog poštovanja prema svemu što zaslužuje poštovanje, ljubavi prema zemlji u kojoj žive, hrvatskom narodu i Hrvatskoj dokazano imaju. A tko ima poštovanje za ovakvu Haašku presudu, neka je poštuje u svoje ime.
D. Lovrić/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo