M.Dubravac: Generalu Praljku

GENERALU PRALJKU

Hranio si me kad sam bio gladan,

Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.

Plakao sa mnom i na grud me svij’o,

U svojem domu ljubavlju me grij’o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,

Obasuo me miljem, na svu mjeru;

U srce meko od suhoga zlata

Skrio si bijednog ispaćenog brata.

A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,

Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.

Jedan je Praljak, jedna istina,

Jedna Hrvatska sveta Domovina,

Žrtvom junaka sazdana, čuvana,

Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.

Puna je knjiga hrvatskih svetaca,

Od stoljeća sedmog patničkih otaca –

I braće što sudila haaška je neman,

Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.

Ah, što je Haag, što li jugo-udba?

Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,

Mriju bez Boga i bez ljudske časti.

A tebe čekaju, hrvatski sine,

Nebeski dvori moje Domovine.

Na križu, patnji, nagradu si steko,

Istinu, Pravdu, branio i reko.

Ne boj se, brate, zločinačke ruke,

I ja sam takve okusio muke!

Blago onima što nevini trpe,

U muci teškoj Božju snagu crpe.

Za tebe čuvam vijenac od lovora,

Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –

Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

Marija Dubravac, Brisbane

Hrvatsko nebo