Prof. dr. sc. Mihovil Biočić: SOKOL JE KONAČNO POLETIO IZNAD SVOJE BADIJE I KORČULE

           „Nitko nema moralno pravo biti antifašist, tko ujedno nije i antikomunist“

                                                                                             (Hannah Arendt)

Ne tako davno, komunističke dogme bile su jedina istina prema kojima se trebalo ravnati, a nevidljiva mreža potkazivača se brinula da tako i bude. Ti potkazivači (denuncijanti, cinkaroši, špije…), bili su katalizatori ostvarivanja komunističkog „raja“  na zemlji, a za zlo koje su činili, bili su dobro podmazani… Ponosni komunistički drugovi, koji su svoje nastupe najčašće započinjali tvrdnjom da su komunisti („Drugovi, ja kao komunist…) , odjednom su se premetnuli u „antifašiste“. Taj je eufemizam potpuno izbacio, njima ponosnu, riječ „komunist“!

Eh, da vam bar nije pao taj prokleti Berlinski („antifašistički“) zid, i dalje bi bili u vašem raju.

Povod ovom tekstu je prikazivanje dokumentarnog filma u gradu Korčuli, 10. listopada 2026., kojim su građani cijelog otoka  i susjednog poluotoka, mogli prvi put vidjeti i drugu stranu jednog komunističkog mučkog ubojstva od 664 pobijenih klerika, bez optužnice, suda i presude. Doduše, bio je oneki „narodni“ prijeki sud, ili sudski proces, često nakon već obavljene likvidacije!

Od srca se zahvaljujem svim organizatorima, uglednicima i građanima koji su, unatoč nevremenu, došli pogledati i poslušati nas „razbijače“ jedne lažne Memorije!

U Korčuli su kreirane dvije Memorije: jedna od ubojica koji su morali opravdati mučko ubojstvo fratra (i širili je cijelo vrijeme komunizma, pa i danas) i Memorija, koja se šaputala, koju je bilo opasno izgovoriti, jer govori da je jedan drug izdao svoje partizane, a ne fratar!?

Međutim, nijedna Memorija za znanstvenike nije dokaz, osim za neke jugoslavenske „znanstvenike“ s hrvatskom adresom.

Bojeći se za tu tu svoju smišljenu Memoriju davno skovanu, bojeći se da je neki ne obesčaste, „antifašisti“ Korčule, dali su priopćenje, u kojem se ističu davno naučene fraze i etikete iz bogatog arsenala Agitpropa, ali i neke novonaučene kao: „besramno razaranje univerzalnih moralnih načela“, „težak zločin protiv čovječnosti i istine“, „jedini diskurs i jezik ima biti onaj, koji će dosljedno progovarati o vrijednostima koje čine temelj svakog civiliziranog društva“ i sl.

Na samom početku navode:  „Kao anntifašisti, uvažavajući sve dokaze koji nedvojbeno potvrđuju sramnu, izdajničku te odlučujuću ulogu fra Sokola u likvidaciji korčulanskih partizana…“  itd.  Osobno sam pregledao puno dokumentacije u svezi navedene optužbe,  i ne samo ja! Nigdje nisam našao dokaza za tvrdnje korčulanskih „antifašista“.  Nu pođimo redom:

Partizanskoi komesar Nikola Anić u svojoj knjizi (Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945., Dubrovnik, 2013.) od okupacije do oslobođenja. piše: „(…) u rujnu 1944. na otočiću Vrniku blizu Badije nalazila se skrivena grupa od oko 7 partizana. O njima su Nijemci dobili informaciju od fra Bernardina Sokola, pa su svi uhićeni i odmah pogubljeni iako su bili zaštićeni kao ratni zarobljenici’.  U istoj knjizi na str. 108 citira Ivana Jeričevića Čompa (šefa korčulanske OZNE), koji govori kako su „Nijemci zarobili partizane te ih odveli izvan Korčule’. (Trebali su se Anić i Čompo dogovoriti i uskladiti svoje navvode: je li 7 partizana „strijeljano“ ili su „odvedeni izvan Korčule“!?). Izgleda da su Anićevi navodi temelj koručulanske Memorije o fra Sokolu!? Anić dokaze o Sokolovoj navodnoj izdaji temelji i na arhivu OZN-e, ali dokumenti toga arhiva sa signaturama koje je on u knjizi naveo, provjerio je dr. sc. fra Nosić i govore o nekim sasvim drugim predmetima. „Čini se kako je nasumice stavljao brojeve dokumenata, kako bi potkrijepio svoje laži“ ističe fra Stipe Nosić.

• sc. fra Stipe Nosić iz samostana ‘Male braće’ u Dubrovniku, proučio je svu dokumentaciju u Hrvatskom državnom arhivu 2018. (Arhiv OZNA-e u Zagrebu, pod signaturom MUP RH/I Kut 1219).

U dokumentima OZNA-e nigdje NE POSTOJI, niti jedan dokaz da je fra Sokol izdao bilo koga! Da je sa Sokolove strane bilo izdaje, to bi OZNA zasigurno napisala velikim crvenim slovima! Međutim, OZNA je podcrtala gdje god je našla riječi domoljublja ili pridjeve imenice Hrvat i Hrvatska, te Himnu dr. Anti Starčeviću, skladanu na riječi Mihe Jerinića, koju je spjevao u Šibeniku 1938., a Sokol uglazbio.

Nemam namjeru dokazivati Sokolovu nevinost (to je dokazao fra Stipe Nosić i drugi), samo ću navesti neke očigledne laži i nelogičnosti, o kojima govori komunistička Memorija. Neke su tvrdnje tako priglupe da pokazuju svu nemoć i bijedu pojedinih autora „antifašista“:

• Memorija je himnu A. Starčeviću, preimenovala u himnu A. Paveliću.
• Memorija spominje da je Nijemac Vilim, koji je inače živio u Korčuli, prevodio „izdaju“ fra Sokola Nijemcima, ali nepismeni tvorci Memorije nisu znali da je fra Sokol studirao glazbu u Klosterneuburgu kraj Beča i da izvrsno govorio njemački (i talijanski) jezik!
• Memorija spominje kako je Vilim za to „zdajstvo“ Sokola obavijestio časnu sestru Manes Karninčić, a ova je to prenijela partizanima. sc. Ivan Armanda iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, na osnovi dokumenata samostana dominikanki u Korčuli, utvrdio je kako sestra Manes u to vrijeme nije ni bila u Korčuli, nego je vodila školu u Žrnovu. U Korčulu je došla tek poslije rata itd.

Postoje brojni komunistički (oprostite „antifašistički“) vrhunski kadrovi koji osporavaju i Memoriju i Anića:

• Jure Srhoj (bivši komunistički kadar), u knjizi: Putovanje dolinom sjenki, Dalmacija 1941. – 1944., Korčula 2019., na str. 399-400, piše: „Nijemci su na otočiću Vrniku noću 20./21. kolovoza 1944. u kamenoklesarskoj kavi (bunker) zarobili četvoricu ilegalnih terenskih radnika, redom članova KPH, Osim komunističkih ilegalnih terenskih radnika Nijemci će uhvatiti i dvojicu njemačkih vojnika (Poljaka i Nijemca) koji su prethodnih dana prebjegli partizanima. Sve njih, osim jednog komuniste (Stipe Malovana) koji im je uspio pobjeći, Nijemci će sprovesti u korčulanski zatvor“ Postavlja se pitanje, što je sa sedam Anićevih strijeljanih partizana?

Nadalje, po Srhoju dvojica uhapšenih na Vrniku (Roko Kršinić i Ive Skokandić Kamion) uspjeli su noću pobjeći iz zatvora u Korčuli kroz krov i plivajući dočepati se Lumbarde. U Lumbardi su našli njemačkog vojnika, koji je bio s njima u bunkeru na Vrniku. Kao „špijunu“ (!?) presudio mu je i odmah ga ubio partizan Stipe Malovan.

• Pero Lozica, jedan od vodećih komunističkih rukovodilaca Korčule u ratu, kaže da nema spomena o Sokolovoj izdaji, te je iz priče o izdaji partizana posve isključio Sokola.

Od Anićevih ubijenih  „7 partizana“, a u bunkeru je bilo šest osoba, ubijen je samo Nijemac „špijun“, i to od partizana Malovana. Tako, od šestorice partizana, koje je Sokol  navodno izdao, nije poznata samo sudbina Poljaka.

 Drago Desput, član Sudskog odsjeka Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske, u IZVJEŠĆU kojeg je uputio već 17. siječnja 1945. Centralnom komitetu KPH: „Nisu partizani bez suđenja ubili samo Sokola. Mnoge ljude na Korčuli i u Hrvatskoj ušutkivali su na taj način“.

 Ima još komunističkih svjedočenja o pravednosti fratra, kojeg inače nisu voljeli, jer ni on njih nije volio, kako je rekao, zbog zločina koje su činili. Nije jasno zašto su partizani tražili Sokola pred Božić 1943. u Blatu, a kad ga nisu našli, rekli su: „Doći će nama Sokol, prije ili kasnije“ . Nije valjda i tada nekoga bio izdao!?

Drugovi „antifašisti“, ako vam vaši bivši komunistički idoli govore to što govore, ako u arhivima OZNA –e  ne postoji dokaz o izdajstvu Sokola, zašto svojima ne vjerujete? 

• U Memoriji se pokušalo podvaliti da su ostali fratri iz samostana na Badiji, bili za partizane i protiv Sokola! To nije istina! Međutim, navesti ću svjedočenje samo jednog fratra: Bivši badijski franjevac, povjesničar umjetnosti i književnik Andro Vid Mihičić (1896.-1992.), studirao je na Sorboni u Parizu gdje je 1927. položio licencijat iz povijesti umjetnosti, a 1929. licencijat iz živih orijentalnih jezika. On je postao aktivni viši časnik JA i zasigurno je bio upoznat sa svim događajima. Ni on nije teretio fra Sokola!
• U knjizi Blanke Matković i Ivana Pažanina „Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e“, Zagreb (ožujak 2011.), navodi se: „Čompo nije odlučio samo o ubojstvu Sokola, odlučivao je o životu i smrti mnogih. Po vlastitom priznanju, osnivao je „odjele“ OZNA-e. Mnoge njegove „depeše“ govore o njegovoj ulozi u likvidaciji političkih protivnika. Dokumentiran je i njegov pokušaj da likvidira mladog franjevca s Badije fra Jerka Bakotina (također iz K. Sućurca), jer se u svibnju 1945. javno usudio na Kuni Pelješkoj reći da je jedan njegov subrat odveden i ubijen“.

I konačno, pročitajte u knjizi vašeg Korčulanina, Franka Burmaza, što su i kako antifašisti  radili kada su došli na vlast. Mučno je uljuđenom i normalnom čovjeku čitati o vašim  „univerzalnim moralnim načelima“, „o zločinu protiv čovječnosti i istine“, o „vrijednostima koje čine temelj svakog civiliziranog društva“ i sl. Kakve veze imate vi nereformirani komunisti, lažni antifašisti s moralom, civilizacijskim vrijednostima, čovječnosti…?  Pročitajte Rezolucije i Deklaracije iz Europske unije! Osobito zadnju od 19. rujna 2019., u kojoj izjednačavaju nacizam i komunizam, u kojoj se nalaže odstranjenje svega što podsjeća na sve totalitarne režime (ulice, trgovi, biste totalitarnoh osoba…),. Jeste li zaboravili u svom zanosu prema navećem denuncijantu i desetom svjetskom megaubojici J. B. Titu, da ste (svi europski komunisti) od šest godina Drugoga svjetskoga rata bili dvije godine u savezu s nacistima (Hitlerom) i po nalogu Staljina SABOTIRALI obranu svojih zemalja koje je Hitler osvajao!? Tada ste za rat krivili mrske imperijaliste Englesku i Francusku… Ljubav je trajala dok vas vaš prijatelj Hitler nije izdao i napao 22. lipnja 1941.!?

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/44505-m-biocic-udruga-vedra-i-izdaje.html

O vašim civilizacijskim vrijednostima svjedoče grozne likvidacije ljudi (pečenja na ražnju, deranja kože, utapljanja, klanja i bacanja živih ljudi u jame…).

(https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/41930-m-biocic-lazni-antifasisti-zreli-su-za-ropotarnicu-povijesti.html)

• I još samo nekoliko crtica iz izvrsne i dokumentirane knjige, koju je napisao FRANKO  BURMAZ, u knjizi  ŽRTVE KOMUNIZMA NA KORČULI, TRAGANJE ZA ISTINOM. HŽD, Zagreb – Korčula, 2015. Uz ostalo se navodi:

Uvodničar knjige dr. sc. Franko Oreb poiše da su „…gotovo sva smaknuća na našem otoku izvršena bez suda i izrečenih presuda…“ Nadalje, Oreb navodi  „među žrtvama bilo je svećenika i intelektualaca na koje su bile nabacane strašne i preočite laži i klevete… a oni su svoj život posvetili služeći svom narodu, ustrajući u obrani vjere, morala i narodnih svetinja. Po planu nalogodavaca, trebalo ih je smaknuti, ubiti što više intelektualnih i duhovnih vođa ovomu narodu, da ga se može lakše zavesti u zablude“.

Na 26. str. svoje knjige Burmaz navodi: „Danas se pouzdano zna za četiri jame, masovne grobnice u koje su komunisti bacali likvidirane ljude: Vrannina, Šibalove noge, Paklenica i Bultina te dva masovna groba na groblju Sv. Luke u Korčuli i groblju Sv. Križa u Blatu“.,

Na strani 151. navodi: „U  gradu Korčuli likvidacije su se obavljale u tri navrata: nakon kapitulacije Italije (listopad 1943.), odlaska Nijemaca (jesen 1944.) i najveći zločini, koji su učinjeni nakon završetka rata i to u jami Bultina“. 

Nadalje, zaključuje: „Može se sa sigurnošću reći da su komunisti poslije završetka rata na otoku Korčuli ubili više svojih „mirnih i nenaoružanih građana“, nego talijanska i njemačka okupacija zajedno, iako je narod bio protiv okupatora i pomagao partizane“.

Na 171. str. uz ostalo navodi: „…likvidacije su bile posljedica odluka partijskih komiteta, koji su ocijenili da su likvidacije (smaknuća) u interesu partije i revolucije“ i dalje navodi da su „brojni ljudi ubijeni i bez znanja njihova identiteta i bez ikakvih evidencija, zbog čega se nezna koliko je ubijenih u jamama Korčule!“

ZAKLJUČAK

Nakon riječi iz Burmazove knjige, je li nekome nešto nije jasno???

Partizanski komunisti Korčule ubili su fra Bernardina Sokola, nevinog i bez suda, 28. rujna 1944. i bacili u more. To je ratni zločin! Nakon tog ratnog zločina učinili su sve da se njegova djela unište i da se o njemu ne priča.

Komunisti su u Dubrovniku (i u Hrvatskoj) napravili i genocid i aristocid nad hrvatskim narodom! Planine hrvatskih kostiju izlaze iz nebrojenih jama i rovova… Ni danas ti „antifašisti“, kojima su „puna usta“ civilizacijskih vrijednosti, ravnopravnosti, ljudskih prava itd., ne priznaju svoja zlodjela i nikada im nije bilo suđeno. Umjesto da ušute, oni i dalje lažu i vrijeđaju mrtve kosti!

Postavlja se pitanje u svezi ubojstva prof. dr. sc. fra Bernardina Sokola, genijalnoga glazbenika i mučenika:

Ako je bio kriv zašto se nije smjelo znati da je ubijen!?

Ako je bio kriv zašto su ga tajno ubili!?

Ako je bio kriv zašto se moralo šutjeti o njemu!?

Ako je bio kriv, zašto ga nisu sudili!?

Za suđenje je bilo vremena, Nijemci su otišli! 13. rujna (Dan oslobođenja Korčule od fašizma i okupacije od komunizma), a fra Sokola su ubili 28. rujna 1944.

      „Biti glup je kada znaš istinu, vidiš istinu, a još vjeruješ u laži“

                                                                                   (Morgan Freeman)

Kaštel Sućurac, 12. listopada, 2026.

Hrvatsko nebo