Video : Zločin muslimanskih postrojbi u selu Uzdol 14.09. 1993
Vrijeme:4 min, 22 sec
Na današnji dan 14.09 1993 pripadnici “Prozorskog bataljona”, uz sudjelovanje još nekoliko postrojbi u ranim jutarnjim satima upadaju u selo Uzdol i pri tome čine nezapamćen zločin. Kolju, masakriraju i ubijaju sve što su stigli. Također, pljačkaju I pale sve što im dolazi pod ruku. Ubijaju starce od osamdeset godina, ali i djecu od desetak. U svom krvavom piru ubili su 41 Hrvata, 29 civila i 12 vojnika HVO-a.
Najmlađe žrtve bili su Stjepan Zelić (10) i njegova sestra Marija (13) koji su ubijeni s majkom na kućnom pragu. Ubijena je i djevojčica Jadranka Zelenika (12). Najstarija ubijena osoba u Uzdolu imala je 87 godina.
Osnovna škola na Uzdolu bila je pretvorena u vojarnu HVO-a, i kao takva, bila je jedan od glavnih ciljeva muslimanske vojske. Na putu do nje trebalo je proći kroz uzdolske zaseoke u kojima su i to jutro bili civili, koje su muslimani, onako “usput” pobili, da bi kasnije u nekim svojim knjigama imali hrabrosti i obraza tvrditi kako je te iste civile topništvom pobio HVO.
Ono što se taj dan moglo vidjeti na Uzdolu bila je jedino smrt na svakom koraku. Većina kuća i gospodarskih objekata spaljena je, poluizgorjeli leševi na pragovima kuća i u kućama, leševi djece i staraca po putu…
Iako je svima poznato tko je sudjelovao u ovome zločinu i tko je predvodio napad na Uzdol, tzv. haaški „sud pravde“ oslobodio je krvnika Sefera Halilovića, a u ovome slučaju ne vrijedi zapovijedna odgovornost niti za Halilovića niti za vođu akcije, a o ostalim sudionicima nema smisla nti govoriti. Domaće pravosuđe šuti kao da se ništa nije dogodilo. Za ovakav odnos prema uzdolskim žrtvama krivi su i hrvatski političari, koji godinama šute. Ne zanima ih Uzdol ni ono što se tada desilo, niti im je u interesu da se počinitelji kazne!
Postoji čitav niz dokumenata od strane HVO-a, ali I tzv. ABiH koji jasno govore što se 14. rujna 1993. godine događalo na Uzdolu, tko je bio glavni zapovjednik operacije, ali Ii tko je na terenu bio izravni izvršitelj.
Jedno od izvješća o događajima na Uzdolu, zapovjedništvu 6. Korpusa, poslao je Enver Buza, zapovjednik “Prozorskog bataljona” i vođa akcije “Handžar”.(njegovo viđenje, koje je daleko od stvarnih događaja).
U povodu godišnjice zločina na Uzdolu donosimo necenzurirani videomaterijal koji je snimljen 14. rujna 1993. godine.
https://www.youtube.com/watch?time_continue=1&v=ypBZLBXkTzU
Ramski branitelji / HRsvijet.net/http://www.hrsvijet.net/
Enver Buza optužen je da je kao zapovjednik Samostalnog bataljona Prozor tzv. Armije RBiH počinio zločin protiv civilnog stanovništva u Uzdolu. U optužnici se navodi da su pripadnici ‘Samostalnog bataljona’, pod kontrolom optuženog, u rujnu 1993. izvršili napad na stanovništvo sela Uzdol i zaselaka Križe, Zelenike i Raiči, te ubili 27 civila hrvatske nacionalnosti.
Na suđenju Enveru Buzi, zapovjedniku Samostalnog prozorskog bataljona tzv. Armije RBiH, za zločine počinjene u Rami, svjedok Tužiteljstva BiH rekao je kako je sredinom rujna 1993. u selu Uzdol vidio leševe i da je čuo kako je tzv. Armija RBiH počinila zločin.
Luka Markešić, bivši načelnik Sigurnosno-informativne službe (SIS) Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Rami , ispričao je da je 14. rujna 1993. dobio informaciju da se u selu Uzdol (općina Rama ) desio zločin nakon što su pripadnici ‘Prozorskog bataljona ABiH’ ušli u selo.
Prema svjedoku, od Tužiteljstva u Livnu dobio je zadatak da ode na lice mjesta te prikupi informacije na terenu. Dodao je da je sa službenim kamermanom i Kazimirom Zelenikom obišao selo i identificirao žrtve.
Markešić je kazao da su došli u zgradu Osnovne škole u Uzdolu, gdje je bilo smješteno zapovjedništvo Treće bojne HVO-a, i tu su vidjeli nekoliko pokrivenih leševa.
“Kada smo krenuli, znali smo za zločin i da ćemo nailaziti na masakrirane ljude. Zaticali smo grozne stvari. Ono što nikad nisam zaboravio – u kući Kazimira Zelenike zatekli smo oca, mamu i kćerku. Ubijeni, masakrirani…”, prisjetio se svjedok.
On je također ispričao da je na putu vidio djecu Zelić i njihovu majku – za njih je rekao da su bili “izrešetani”. Kako je kazao, zatekao je i zapaljeno, ugljenizirano tijelo ženske osobe.
Enver Buza je optužen da je, kao zapovjednik Samostalnog bataljona Prozor tzv. Armije RBiH počinio zločin protiv civilnog stanovništva u Uzdolu. U optužnici se navodi da su pripadnici ‘Samostalnog bataljona’, pod kontrolom optuženog, u rujnu 1993. izvršili napad na stanovništvo sela Uzdol i zaselaka Križe, Zelenike i Raiči, te ubili 27 civila hrvatske nacionalnosti.
Markešić je izjavio da je imao informaciju kako je isključivo Samostalni prozorski bataljon bio na tom području te da je Buza bio zapovjednik.
U sudnici je prikazan videozapis, za koji je svjedok rekao da je napravljen 1993. godine. Na snimku su se mogli vidjeti ubijeni civili i zapaljeni objekti.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je kazao da je od mještana i vojnika HVO-a saznao da su u Uzdolu bili pripadnici ‘Samostalnog prozorskog bataljona’.
http://hrvatskonebo.com/hercegbosna/2017/03/08/ratni-zlocini-sudenje-buzi-za-zlocin-u-uzdolu-lesevi-hrvata-izmasakrirani-i-ugljenizirani/
Hrvatsko nebo
One thought on “Video : Zločin muslimanskih postrojbi u selu Uzdol 14.09. 1993”
Comments are closed.
Jesu li zločini muslimansko-bošnjačke vojske počinjeni nad Hrvatima pojedinačna nedjela pojedinaca, kao što nam to bezstidno i politikantski potura političko Sarajevo, ili su ipak planirani, organizirani, naređeni, sustavno provođeni, a danas prikrivani iz tog jednog te istog centra?
Po logici velikobošnjačkih Velikobosanaca i velikobosanskih Velikobošnjaka ispada kako su počinitelji zločina nad Hrvatima nekakve neidentificirane “sablasti” dodatno zamaskirane s feredžom preko lica. Po onoj narodnoj “Kud svi Turci tu i mali Mujica”, većina muslimansko-bošnjačkog naroda slijedi svoju elitu tako što ovu zločinačku laž kao živo jaje glatko i lahko piju.
Međutim, mjesto, vrijeme i identitet žrtava – Hrvati u BiH – kao i organiziranost i koordinacija počinitelja zločina odaje nam tu zločinačku „sablast“ koja nije pojedinac, nego muslimansko-bošnjačke institucije političke i vojne vlasti! Činjenice su i previše tvrdoglave da bi ih netko mogao mijenjati po svojoj potrebi.
Ispod feredže kriju se lica Alije Izetbegovića, njegovog malog Bakria i gen. Sefera Halilovića i, kako ne bi sve redom imanovali, svih drugih predstavnika ratnog bošnjačkog političkog i vojnog vrhovništva.
Zadatak svim bošnjačkim ratnim zločinciima održati čistoću lika, duha i savjesti, kao i onima koji podržavaju udruženi zločinački podhvat i njegove aktere, pripalo je u amanet (naslijeđe) vrhovnoj vjerskoj instituciji Islamskoj zajednici BiH koja zločine i zločince sveti svetom Allahovom vodom, a pogrebe zločinaca obilježava govoreći – Citat bivšeg reisa Cerića na sahrani ratnog zločinca gen. Rasima Delića: “Svi koji su došli da isprate šehida (zaslužnog poginulog vjerskog ratnika za Allaha) zasigurno osjećaju dug prema tom čovjeku čija smrt svjedoči o tome da pripadamo jedni drugima i da ničija zasluga za opće dobro neće biti poništena.”???!!!
Znači, neka se rahmetli zločinac ne plaši jer je čineći zločine nad Hrvatima, učinio opće dobro za muslimane u BiH, i zbog toga Cerić neće dozvoliti da ga makar posthumno stigne zaslužena sudska presuda, nego mu za izuzetne zasluge (počinjene zločine) slijedi najviša odlikovanja “Zlatni Ljiljan” i “Orden slobode”?! Kojem li se đavlu moli IZ jer ovakvo blagosivljati zločince, to sigurno ne dolazi od Boga?!
Nakon “omekšavanja” efendija reis razgulio je sotonskim stihovima: “Danas smo ovdje na đenazi (pogrebu)..da znamo praviti razliku između istine i laži, da znamo razlikovati između ljubavi i mržnje, da znamo razlikovati između pravde i zuluma (nepravde).” ?! Vezivati istinu i ljubav za ratne zločince negirajući pri tom počinjen ratni zločin nad Hrvatima vrhunac je duhovnog, ideološkog i političkog dostignća IZ BiH.
Možemo slobodno zaključiti. Na nesreću svih poštenih ljudi diljem BiH, u Sarajevu je na djelu zločinacka udruga sastavljena od političke, intelektualne, vojne i vjerske elite, čiji zadatak je, između ostalog, uništavanje dokaza i negiranje počinjenih zločina kao i zaštita zločinaca dok istovremeno urliču i na samu inicijativu utvrđivanja stvarnog broja ubijenih u Srebrenici na čijem popisu se nalazi i preko 500 živih ljudi?! A može li uopće biti drugačije kad u stranačkoj i državnoj vlasti sjedi većina muslimansko-bošnjačkih ratnih zločinaca čije ruke su do ramena krvave. Zato oni na đenazama, svojoj braći po zločinu, svečano postrojavaju tzv. Armiju BiH.
Čak im se po uzoru na svoje prethodnike pridružio i onaj metar i žilet Visoki međunarodni predstavnik Valentin Inzko. Da li bi Inzko i sarajevska elita dozvolili svečano postrojavanje Armije BiH i na pogrebu nekom Hrvatu, ili Srbinu, koji je prethodno u Haagu optužen ili osuđen za ratni zločin i da li bi se i tom Hrvatu u Knjigu žalosti upisao politički, vojni i intelektualni bošnjački s direktnim prijenosom Federalne i BHT1 TV?!
Na temelju današnje institucioanlne i svake druge obezspravljenosti Hrvata u BiH možemo zaključiti kako je njihova praktična zaštita od strane države BiH isto kao zaštita higijene u bazenu punom vode u čijem jednom kutu postoji odjeljak za pišanje.
Nema u BiH pomirenja bez sarajevske potpune katarze bez koje nam ne vrijedi galopirati naprijed dok se nejednaki u pravima krećemo u pogrešnom smjeru.