Zorica Vuković : Žarko Puhovski UJDI – lažni svjedok u Haagu ljevičarska “katica za sve “

Vrijeme:3 min, 17 sec

 

 

 

Posebna priča je Žarko Puhovski 

 

Taj neuspjeli student fizike i filozofije (u Frankfurtu), diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Od 1975., predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Valjda je zato postao „katica za sve“, kad je tako obrazovan.

On tako daje izjave srpskim medijima, ali njemačkom Deutshe Welle.

 

Tijekom Hrvatskog proljeća, branio je jugoslavenski unitarizam. Nakon toga bio je glavni svjedok za osudu svojih kolega na političkom procesu: Budiše, Čička, Dodiga, Paradžika i drugih koji su završili u zatvorima.

 

Osnivač je i predsjednik UJDI-a (Udruženje za jugoslavensku demokratsku incijativu).

 

Lažni je svjedok protiv naših generala u Hagu, kao član HHO-a.

 

“Puhovski je na sudu doslovno ismijan”, kaže prof. dr. sc. Andrija Hebrang, „jer je sud utvrdio da ‘…izvješće HHO-a donosi tvrdnje čiji izvori nisu navedeni, kao i dvostruke opise istih događaja. Zato sudsko vijeće neće prihvatiti taj dokument, označen kao P2402, ukoliko informacije iz njega nisu potkrijepljene i nekim drugim informacijama’. Kasnije je sud prihvatio, na temelju drugih dokumenata, mogućnost da su u „Oluji” ubijena 42 srpska civila.

“Svaka smrt je najveća tuga za ljudski rod”, ističe prof. dr. sc. Hebrang, “ali je manipuliranje brojevima ubijenih pravi zločin. Puhovskog i njegove podatke podržavali su razni manipulatori istine, kao što su Zoran Pusić i Vesna Teršelić te razne udruge kao “Documenta”, “Gong”, “BaBe” itd. Puhovski je nakon totalnog debakla u Haagu nagrađen sve češćim pojavljivanjem na HRT-u, pa možemo opravdano pitati je li to blaćenje Hrvatske bez argumenata bila baš samo njegova akcija ili udruženi pothvat?”, pita prof. dr. sc. Hebrang.

 

Tako u srpskom Peščanik-u  Puhovski prosipa „velike“ misli:

 

http://pescanik.net/bespuca-intelektualne-desnice/

 

– Navodno su (gotovo) svi u Hrvatskoj nezadovoljni aktualnom “razinom javnoga dijaloga” – od (već notorno smušenoga) Premijera do (već notorno navijački impostirane) Predsjednice (da se ostale i ne spominje). No, kako se čini, opće je nezadovoljstvo uglavnom usmjereno na (“skandalozne”, “nedopustive”, “mrziteljske”, “revizionističke”, “jugokomunističke”, ukratko: “ustašoidne” ili “udbaške”…) teze što ih pronosi rečena kakofonija (koja, posve sigurno, nije dijalog). I za to, svakako, ima dovoljno razloga. Ali, zatrpanost “žargonom navlastitosti” nužno ostavlja u drugome planu elemente javnoga komuniciranja koji su, ne samo dugoročno, važniji za koliko-toliko prihvatljivo funkcioniranje zajednice. Riječ je, naime, o argumentacijskim strategijama koje se koriste u svakidašnjim sukobljavanjima.

 

Branitelje s Trga Nevenke Topalušić nazvao je smrdljivim šatorašima.

 

U intervju novinaru Zoranu Arbutina iz Deutshe Welle Puhovski kaže:

 

http://www.naslovi.net/2016-08-05/dw/lazu-i-na-srpskoj-i-na-hrvatskoj-strani/18785724

 

 

– Generacija mojih roditelja, starih komunista, imala je izreku da problem nisu ustaše, koji su manjina, već domobrani, regularne trupe takozvane Nezavisne Države Hrvatske. To je bila malograđanska većina. Ta malograđanska većina toleriše ekstremne desničare i nacionaliste. Oni kažu: “Ma malo preteruju, ali to su naši mladići, naši dečki.” Ako nemaju simpatiju onda imaju neutralnu poziciju, apsolutno nisu spremni da nešto kažu protiv tog ekstremizma, a kamoli da se protiv njega bore. I to je ta vrsta normalnosti. U svakom slučaju u jednom dijelu Hrvatske. U drugom delu, kao što je Istra, recimo Rijeka, tako nešto se nikako ne viđa. Ali tamo smo imali drukčiju istorijsku situaciju. Tamo gde se vide ustaški simboli ljudi kažu, nije tako važno, nije strašno, i idu dalje. Mnogo veći problem su ljudi koji ekstremizam tolerišu i time normalizuju od manjine koja je ekstremna i sprovodi takve akcije.

O suđenju Perkoviću i Mustaću kaže: „Mi smo uvek žrtve. Poslednji primer je proces u Minhenu u kojem je zapadnonemačka služba predstavljena u herojskom svetlu, a zaboravljeno je da su sarađivali sa Titom. To je trideset godina posle događaja pokušaj istorijskog revizionizma. A onda dođu ljudi iz Nemačke pa kažu – svi u Hrvatskoj su revizionisti.“

 

Osim ovome novinaru, za DW, Puhovski daje komentare i dopisniku DW  Siniši Bogdaniću. Njemu komentare daju i Pupovac i Josipović koji na svakom svom putovanju, u inozemstvo, blati Hrvatsku.

 

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo