Vladimir Trkmić: Osvrt na encikliku pape Franje „Dilexit nos“ – „Onaj koji nas uzljubi“
Vrijeme:6 min, 6 sec
Isusovo Srce lijek u različitim opasnostima
Kada čitamo neku knjigu pred nas autor knjige iz mnoštva riječi i pisanog teksta stavlja barem jednu ideju koja nama postaje draga, aktualna, prihvatljiva i motivirajuća. Ta jedna, ili često više ideja ili misao vodilja postaje stanoviti i mogući temelj za gradnju našeg osobnog duhovno intelektualnog svijeta, naših stavova, a često i životnog programa. Pape kao vrsni poznavatelji društvenih i crkvenih prilika pišu za svog pontifikata svoje enciklike, svoje poslanice katolicima diljem svijeta. Te poslanice su uvijek odraz aktualnog trenutka, te tako zadiru često i u srž svjetskih događanja. Dakako da na jednoj takvoj poslanici ne radi samo Papa. Enciklike su plod teoloških promišljanja njegovih teologa i one žele konkretizirati postojeće stanje te motivirati čovjeka. Završnu verziju pojedine enciklike uvijek stvaraju sa Papom njegovi teolozi savjetnici. Poslanice žele i nastoje produbiti u čovjeku njegovu samosvijest, savjest i tako ga okrenuti pravim duhovnim vrijednostima.
Katolički socijalni nauk, moralna teologija i pastoralna teologija ima zadatak proučiti pojedine poslanice. I ne samo proučiti nego i dati smjernice katolicima i svim ljudima dobre volje koji vrednuju autoritet aktualnog Pape i njegove katoličke stavove. No, često i nažalost te poslanice budu objavljene, a nemaju nekog velikog odjeka, jer se mi nismo potrudili pročitati ih i dobro ih prezentirati. Meni osobno se čini da je papa Franjo vrlo dobro detektirao svojom zadnjom poslanicom „Dilexit nos“ probleme suvremenog svijeta i način „liječenja“ svakog pojedinca motiviranjem za pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovom. U poslanici „Onaj koji nas uzljubi“, u točkama 9. i 17. vrlo vješto, mudro papa Franjo govori o narcisoidnosti suvremenog čovjeka, o fluidnom svijetu u kojem živimo, o Anti-Srcu koje je nesposobno doživjeti i primiti Boga, o ljudima kao serijskim potrošačima koji žive samo za ovaj dan. Te zaključuje: „U današnjem društvu ljudi se izlažu opasnosti da izgube svoje središte, vlastito središte.“
O Zemlji kao o planetu na kojem živimo papa Franjo govori o ranjenoj zemlji. „Ranjena Zemlja“ je pojam o kojem je Papa već govorio govoreći o ekologiji i klimatskim promjenama. Papa Franjo ne detektira samo postojeće probleme, nego i zaziva blagoslov Presvetog Srca i Isusova na čitav svijet: „Neka izlije blago svoje svjetlosti i ljubavi kako bi naš svijet, preživljavajući usred ratova, socioekonomskih neravnoteža, konzumerizma i nehumane uporabe tehnologije, ponovno pronašao ono što je najvažnije i najpotrebnije: srce.“ Srce kao pojam u spomenutoj poslanici treba shvatiti u biblijsko teološkom smislu kao središtu svih događanja u čovjeku. Ono što je posebno lijepo u ovom najnovijem dokumentu, poslanici pape Franje, je činjenica da završava sa molitvom koja je univerzalnog karaktera. Papa moli za sav svijet. Da bismo shvatili na kakav narcizam i fluidnost svijeta Papa misli dobro je znati pravo značenje tih pojmova.
Što je narcizam – narcisoidnost
Narcizam je pojam koji se odnosi na osobinu samoljublja. Označava pretjerano divljenje samom sebi s bahatim ponašanjem i nedostatkom razumijevanja za druge ljude, koje vidi samo kao alat za postizanje vlastitih ciljeva. Strukturni je poremećaj ličnosti, u kojem narcis zahtijeva i od svoje okoline (kojom nastoji upravljati i koristiti se njome) da budu zavidni primjerice na njega i na njegova dostignuća. Primijenjen na društvenu skupinu ponekad pojam narcizam koristi za označavanje elitizma ili ravnodušnosti prema položaju drugih ljudi.
Fluidan – onaj koji teče, tekući, protočan ( u govoru o prometu), a u prenesenom, alegorijskom smislu: onaj kojeg je teško odrediti, procijeniti, utvrditi, neodrediv, neodređen, koji je nejasan.
Središnji odlomci nove enciklike pape Franje “Dilexit nos” – („Onaj koji nas uzljubi“)
Papa Franjo je u četvrtak objavio svoju četvrtu encikliku pod naslovom “Dilexit nos” (“Onaj koji nas uzljubi”). U tekstu Papa objašnjava iz kojih izvora crpi svoju vjeru i svoje zalaganje za svijet solidarnosti. Papa franjo polazi od bogate vjerske baštine pobožnosti Presvetog Srca, koja ističe izravno iskustvo Isusove ljubavi kao izvora vjere i djelatne ljubavi. Novinska agencija Kathpress je dokumentirala važne odlomke, točke teksta u njemačkom prijevodu.
- U ovom fluidnom svijetu potrebno je ponovno govoriti o srcu, kao mjestu gdje se sve spaja u svakom čovjeku, bez obzira na podrijetlo i stanje života, gdje nastaju sve druge moći, uvjerenja, strasti i odluke konkretnih ljudi, i ukorijenjeni su. No, krećemo se u društvu serijskih potrošača koji žive u danu, kojim dominiraju ritmovi i buka tehnologije, bez puno strpljenja za procese koje unutrašnjost zahtijeva. U današnjem društvu ljudi se izlažu opasnosti da izgube svoje središte, vlastito središte (…) Srce nedostaje.
- (…) Anti-Srce je društvo u kojemu sve više dominiraju narcisoidnost i zaokupljenost samim sobom. U konačnici, “gubitak čežnje” se događa jer druga osoba ispadne iz vida i mi se zatvorimo u sebe bez mogućnosti da imamo zdrave odnose. Kao rezultat toga postajemo nesposobni prihvatiti Boga.(…)
- Samo iz srca naše će zajednice moći ujediniti i umiriti različita shvaćanja i volje, kako bi nas Duh Sveti mogao voditi kao mrežu braće i sestara, jer smirenje je također zadatak srca. Srce Kristovo je zanos, izlazak, dar i susret. U njemu postajemo sposobni odnositi se jedni prema drugima na zdrav i sretan način i graditi kraljevstvo ljubavi i pravde u ovom svijetu. Kad je naše srce sjedinjeno s Kristovim srcem, ono je sposobno za ovo društveno čudo.
- Ozbiljno shvaćanje srca ima društvene posljedice. Kao što uči Drugi vatikanski koncil, svi moramo “promijeniti mišljenje i sagledati cijeli svijet i zadatke koje svi zajedno možemo preuzeti za napredak čovječanstva”. Jer “istina, poremećaji ravnoteže od kojih pati suvremeni svijet povezani su s onim dubljim poremećajem ravnoteže koji ima svoje podrijetlo u ljudskom srcu.” (…)
- (…) Pred Srcem Kristovim molim Gospodina da se još jednom smiluje ovoj ranjenoj zemlji, koju je htio nastaniti kao jedan od nas. Neka izlije blago svoje svjetlosti i ljubavi kako bi naš svijet, preživljavajući usred ratova, socioekonomskih neravnoteža, konzumerizma i nehumane uporabe tehnologije, ponovno pronašao ono što je najvažnije i najpotrebnije: srce.
- Sve ovo može izgledati, na površnom pregledu, kao vjerski romantizam. No, radi se o nečem krajnje ozbiljnom i ključnom, što svoj najviši izraz nalazi u Kristu pribijenom na križ. Ovo je najsmislenija riječ ljubavi. To nije prazna ljuštura, to nije čisti osjećaj, to nije duhovni bijeg. To je ljubav. (…)
- Štovanje Srca Isusova nije kult organa koji je odvojen od Isusove osobe. Ono što promatramo i štujemo je cijeli Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, prikazan u slici koja posebno ističe njegovo srce. U ovom se slučaju tjelesno srce promatra kao slika ili povlašteni znak najdubljeg središta utjelovljenog Sina i njegove ljubavi, božanske i ljudske (…)
- Želio bih dodati da nas u isto vrijeme Kristovo Srce oslobađa od drugog dualizma: dualizma zajednica i pastira koji se usredotočuju samo na vanjske aktivnosti, na strukturne reforme koje nemaju veze s Evanđeljem, na prisilno organiziranje svjetovnog projekta, sekularizirano razmišljanje, razni prijedlozi koji se iznose kao zahtjevi i koje ljudi ponekad žele svima nametnuti. Rezultat je često kršćanstvo koje izražava nježnost vjere, radost predanog služenja, revnost za poslanje od osobe do osobe, preplavljenost Kristovom ljepotom, emocionalnu zahvalnost za prijateljstvo koje nudi i konačno značenje koje on daje svom osobnom životu. (…)
Molitva pape Franje – završetak enciklike
Tekst enciklike završava molitvom pape Franje: “Molim Gospodina Isusa da od Njegovoga Presvetog Srca kroz sve nas poteku rijeke žive vode, da iscijele bolne rane koje nanosimo jedni drugima, da ojačamo našu sposobnost ljubiti i služiti, da nas potakne naučiti hodati zajedno prema pravednom, solidarnom i bratskom svijetu, sve do zajedničkog slavlja gozbe u nebeskom Kraljevstvu. Tamo će biti uskrsli Krist, koji će sve naše razlike uskladiti sa svjetlom koje neprestano struji iz Njegovoga otvorenog Srca. Neka je uvijek blagoslovljen!” (220).
Hrvatsko nebo
