Dan prije 29. godišnjice Daytona otvara se Pandorina kutija u BiH

Republika Hrvatska udovoljila je zahtjevu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine te je sprema sudjelovati u raspravi pred Velikim vijećem Suda koja će se održati 20. studenoga u Strasbourgu, piše Večernji list BiH. Simbolično, dan prije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma u zračnoj bazi Wright-Patterson prije 29 godina, čime je prekinut brutalni troipolgodišnji rat u zemlji, koji je rezultirao smrću više od 100.000 osoba. Kovačevićeva apelacija doslovno narušava te iste temeljne daytonske postave i uloge triju tada zaraćenih strana, a danas triju konstitutivnih naroda čiji su predstavnici potpisali prekid rata i donošenje ustavno-pravnog okvira zemlje. Europski sud ranije je pozvao i Republiku Hrvatsku da se očituje u skladu s člankom 36 o intervenciji treće stranke.

Uloga Hrvatske

– U svim slučajevima koji se razmatraju pred Vijećem ili Velikim vijećem visoka ugovorna stranka čiji je državljanin podnositelj zahtjeva ima pravo podnositi pisana očitovanja i sudjelovati u raspravi – navodi se u konvenciji. Upravo prema toj odredbi Hrvatska će se i očitovati. Formalno, Kovačević je hrvatski državljanin koji je stekao to državljanstvo na temelju tvrdnje da je po nacionalnosti Hrvat, dok je pak apelaciju u Strasbourgu podnio kao obespravljeni Bosanac. Ako se ima na umu stav Hrvatske, koja ističe snažnu potporu Daytonskom mirovnom sporazumu i ulozi triju konstitutivnih naroda, ali i svih građana, može se pretpostaviti kako uključivanje Zagreba neće biti pretjerano afirmativno za nacionalnog preletača Kovačevića. Hrvatska se uključuje s namjerom da pruži dodatne informacije ili perspektive o slučaju, a koje mogu pomoći ESLJP-u u donošenju odluke. Ova uključivanja također upućuju na to da Hrvatska želi osnažiti svoju ulogu kao zaštitnika prava Hrvata u BiH, a posebno u kontekstu izazova koje predstavljaju lažna izjašnjavanja i manipulacije koje mogu destabilizirati Daytonski sporazum te tako ugroziti i vanjske granice Hrvatske i samoga EU. Ovaj slučaj predstavlja značajan politički izazov ne samo za BiH već i za šire regionalne odnose. Kovačević je ranije sudjelovao u vlasti u Sarajevu u okviru sustava koji je postavljen Daytonskim mirovnim sporazumom. Jednako kao i šef za kojega radi, nastoji srušiti sustav o koji se financijski okoristio. Prema propisima, u BiH je pravo na političko predstavljanje u značajnoj mjeri vezano uz nacionalnu pripadnost. Kovačević se, međutim, suočava s optužbama kako je lažno tvrdio da je pripadnik jednog od konstitutivnih naroda kako bi iskoristio to pravo i sudjelovao u političkim procesima. Njegova tvrdnja o pripadnosti hrvatskom narodu izazvala je kontroverze, osobito među političkim rivalima i analitičarima koji upozoravaju na moguće zloupotrebe sustava. U tom kontekstu lažno izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti može se smatrati ne samo osobnim već i političkim problemom koji može dovesti do destabilizacije već krhkog političkog sustava u BiH. Sama manipulacija nacionalnim identitetom dovodila je i do sada do daljnje polarizacije te sukoba unutar BiH jer se ovakvi postupci često koriste kao argumenti za optužbe o nelegitimnosti izabranih predstavnika i institucija.

Narodni legitimitet

Ovo je pitanje izazivalo dodatne napetosti među konstitutivnim narodima. S tim pitanjem povezan je i širi legitimitet, odnosno izvorište koje dobiva pojedini izabrani kandidat. Hrvatska strana tumači kako je važnije imati izborni legitimitet naroda koji bira nego što je to nacionalna pripadnost pojedinog dužnosnika. U ovaj se slučaj, očito uz blagoslov američke administracije, uključio i visoki međunarodni predstavnik u BiH Christian Schmidt. Njegovo djelovanje kao visokog predstavnika uključuje nadzor nad provedbom civilnih prava, održavanje stabilnosti i podršku provedbi reformi, što ga čini ključnim igračem. Upravo je Schmidtova ključna odgovornost kao visokog predstavnika osigurati provedbu Daytonskog sporazuma, koji je postavio temelje za mir u BiH nakon rata.

U tom smislu njegov angažman u slučaju “Kovačević” može se vidjeti kao pokušaj očuvanja i jačanja tih pravnih i političkih okvira.