Zašto je Libanon nestabilna država?
Vrijeme:3 min, 56 sec
Libanonska vlada nema skoro nikakav utjecaj na sukob Izraela i Hezbolaha koji se trenutno događa na njenom teritoriju. I libanonska vojska odražava kroničnu slabost države.
Na izvanrednoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a sredinom prošlog tjedna u New Yorku libanonski premijer Najib Mikati izjavio je da Izrael vodi “prljavi rat” protiv njegove države.
Izrael je odgovoran za neviđenu eskalaciju u Libanonu i za ubojstvo stotina civila u roku nekoliko dana, “uključujući mlade, žene i djecu”, rekao je tom prilikom Mikati. Zbog toga se, dodao je, nada zajedničkoj izjavi Francuske i SAD-a, koja bi dobila međunarodnu podršku, i koja bi okončala “rat”. Izrael je odbio taj plan.
Ovaj govor pokazuje da je libanonska vlada u velikoj mjeri nemoćna u sukobu između Izraela i Hezbolaha. Nema značajan utjecaj ni na postupke Izraela, niti na postupke Hezbollaha. Ovih dana se na dramatičan način pokazuje kronična slabost libanonske vlade i države.
Duga povijest slabosti vlade i države
Ova slabost ima dugu povijest. „Libanon je početkom 20. stoljeća osnovan kao država kršćanskih Maronita u savezu sa zaštitnom silom Francuskom”, kaže Markus Schneider, voditelj Regionalnog projekta za mir i sigurnost na Bliskom istoku pri zakladi Friedrich Ebert u Bejrutu. „Prvobitni problem je bio u tome što je država od samog početka obuhvaćala velika područja s nemaronitskim stanovništvom. Konfesionalizam je na kraju bio kompromis da bi se uključile i druge grupe stanovništva. Međutim, on je spriječio formiranje jakog nacionalnog identiteta i države.”
Ovu konfesionalnu strukturu dodatno je oslabio libanonski građanski rat, koji je izbio 1975. godine, a u kojem su se međusobno sukobile tri najveće vjerske skupine u zemlji – šijiti, suniti i maronitski kršćani. Nakon završetka rata 1990. godine Libanon je uspostavio uravnoteženi konfesionalni sustav, koji je trebao uskladiti interese različitih vjerskih grupa. „Međutim, ovaj sustav je doveo do toga da ove skupine neprestano pokušavaju ostvariti vlastite interese na štetu drugih grupa”, kaže Schneider. „To i dalje slabi državu. To se, na primjer, može vidjeti u činjenici da se zemlja od 2022. godine nije uspjela dogovoriti oko izbora predsjednika države.”
Podjela u društvu povezana je i s raširenom korupcijom. „Ako ne postoji jaka država, koja bi se borila protiv centrifugalnih sila unutar vlastite zemlje i institucija, lako se stvara oligarhijski sustav u kojem se svatko bori za vlastite interese”, zaključuje Schneider.
Nemilosrdni Hezbolah
Uz to, zemlja pati zbog šijitskog Hezbolaha, koji su SAD, Njemačka i nekoliko arapskih država sa sunitiskim stanovništvom označili kao terorističku organizaciju. Hezbolah je nastao 1982. godine za vrijeme građanskog rata u Libanonu. Od samog početka je dobivao značajnu podršku iz Irana, posebno vojnu. Stručnjaci koji rade za Wilson Centar iz Washingtona su još 2022. godine oružano krilo Hezbolaha okarakterizirali kao “najmoćniju ne-državnu vojnu silu na Bliskom istoku – a vjerojatno i u cijelom svijetu”.
Hezbolah je taj koji je, nakon početka rata u Pojasu Gaze u jesen prošle godine, ispaljivao rakete na Izrael – bez ikakve konzultacije s ostatkom libanonske populacije. „U suštini, Hezbolah je libanonsku politiku i Libanon uzeo kao taoca”, navodi stručnjakinja za Bliski istok Kelly Petillo iz Europskog vijeća za vanjske odnose, opisujući osnovnu strategiju ove šijitske paravojske.
Slaba vojska
Slabost države također se ogleda u pasivnosti libanonske vojske (Libanese Armed Forces, LAF). Posebno na jugu zemlje ona se nalazi u dilemi. Na temelju Rezolucije 1701 Vijeća sigurnosti UN-a ona tamo surađuje s mirovnim snagama UN-a (United Nations Interim Force in Lebanon, UNIFIL). Obje ove snage broje po 15.000 vojnika. Njihovo prisustvo povezano je s libanonskim ratom iz 2006. godine. Tada je Izrael zauzeo položaje na jugu Libanona. Ako se izraelske trupe jednog dana povuku, ove dvije vojne formacije trebale bi zajedno osigurati da na ta mjesta ne dođu naoružane libanonske paravojne jedinice odnosno milicije. Na tom području trebaju biti prisutne samo postrojbe koje je ovlastila libanonska vlada. Međutim, Hezbolah ovu odredbu do sada nije poštovao: on je i dalje prisutan na tom području.
Libanonska vojska je, vojno gledano, relativno nemoćna: prema Indexu Global Firepower – koji uspoređuje vojnu snagu nacionalnih vojski širom svijeta – libanonska vojska zauzima 118. mjesto od ukupno 145 njih. Ona ne bi mogla pružiti ozbiljan otpor izraelskoj vojsci – koja se u istom indeksu nalazi na 17. mjestu. Isto tako, nije u mogućnosti ni vojno suzbiti Hezbolah. „To bi Libanon moglo odvesti u građanski rat”, kaže Markus Schneider.
Najveći problem libanonske vojske ipak je bio i ostao onaj politički. Budući da vojska nije pod kontrolom jedne vjerske skupine, ona se općenito smatra jednom od rijetkih nadkonfesionalnih institucija u zemlji, kaže Schneider. „Međutim, vojska je također oslabljena državnom i gospodarskom krizom. Zbog toga ju financijski potpomažu, naročito kada su u pitanju plaće. Iza toga stoji zabrinutost da bi, u slučaju sloma vojske, mogao pasti i cijeli libanonski državni sustav. Ali političke probleme države vojska, naravno, ne može riješiti.”
dw.com/hr/Hrvatsko nebo
