Homilija/Tko je naš?

„Na temelju današnjeg evanđelja i govora o sablazni mislim da bismo manje trebali tražiti krivce i čuditi se što sve ljudi mogu napraviti, a da bismo više trebali povezati se, upoznati se i, koliko je moguće, voljeti se“, ističe na kraju propovijedi uz današnja misna čitanja za 26. nedjelju kroz godinu B Luke Slijepčevića, župnika župe Majke Božje Žalosne u Velikom Trgovišću. Prenosimo propovijed u cijelosti, koja razmatra dvije teme. Prva je odnos kršćana prema onima koji nisu „naši“, a druga – sablazan.

Dvije teme su pred nama. Prvo je pitanje: Tko je za nas?, a druga je tema sablazan.

Naučeni smo dijeliti se po principu narodnosti, vjere, regije, općine, župe, političke stranke, športskog kluba za koji navijamo… Imamo potrebu osnivati naše male tabore, graditi rovove, bunkere u kojima ćemo biti s našim istomišljenicima, braniti se od onih koji drugačije misle i napadati ih.

Apostole zbunjuje neki čovjek koji čini dobro u Isusovo ime. Nije iz njihovog tabora. Nije njihov, ali radi, djeluje, čini dobro u Isusovo ime!

O čemu se radi? U Isusovo vrijeme mislilo se da bolesti uzrokuje đavao. Danas smo u medicini napredovali, no poznate su nam psihosomatske bolesti. Kada je čovjek u svojoj duši opterećen zlom, mržnjom, osjećajem krivnje, tada se i njegovo tijelo razboli i to je činjenica. Stoga možemo reći da zlo utječe na naše zdravlje, ili kako bi liječnici rekli, na našu homeostazu, tu dinamičnu unutarnju ravnotežu našeg tijela.

U Isusovo vrijeme ozdravitelji u narodu došli bi do bolesnika, položili mu ruke na glavu i počeli zazivati velikane židovske vjere: Davida, Salomona, proroke, kako bi zlo ostavilo nemoćnika. Jedan od tih ozdravitelja, između velikana vjere, počinje koristiti i Isusovo ime i na spomen Isusovog imena događa se čudo! Ivan se naljutio na tog ozdravitelja, jer nije njihov. Zanimljivo da Ivan ne govori: Ne ide za Tobom, Isuse!, već govori: …jer ne ide s nama. Apostoli su od sebe napravili instituciju. Apostoli gledaju na pripadnost grupi. Isus gleda na konačni cilj, na životno djelovanje. Apostoli gledaju na pripadnost grupi, ali njihova pripadnost nema ploda.

Isus gleda šire od nas

Apostoli često ne razumiju Isusa. Oni su institucija, ali ne djeluju. A netko izvan institucije djeluje i ima uspjeha. Zar ne dolaze apostoli Isusu i govore da u jednoj situaciji ne mogu ništa napraviti, da su nemoćni. Je li ovdje možda i pitanje ljubomore i zavisti?

Isus gleda šire od nas. On nema potrebu grupirati ljude. On ljude vrednuje na temelju onoga što rade, kako žive, kako se ponašaju, a na samo na temelju onoga što govore! Po tome je Isus i dan danas za nas kršćane previše revolucionaran, jer se čak i mi kršćani dijelimo na katolike, protestante, pravoslavce.

Mi tražimo one koji će biti za nas, koji će ispuniti prijavnicu, koji će imati prava i obveze, a za Isusa je važno da taj drugi nije protiv nas. Čim nije protiv nas, za nas je, naš je! Isus ne traži da netko ispuni člansku iskaznicu, da plaća članarinu. Isusu je dovoljno da je drugi otvoren za njega, da se ne protivi Njemu.

Možemo se pitati što je s onima koji su protiv nas? Isus naglasak stavlja na one koji nisu protiv nas, ne bavi se onima koji jesu protiv nas. Čovjek koji ima nešto protiv drugog čovjeka, čovjek koji mrzi, koji ogovara, koji drugoga doživljava kao prijetnju, čovjek koji želi zlo drugome, već je u paklu. On je sam sebe osudio, sam sebi presudio i sam sebi dao kaznu. U tom stanju će ostati dok ne zazove sveto ime Božje. Dok je živ, može se obratiti i spasiti.

Pokušajmo i mi tražiti one koji nisu protiv nas, ali nisu niti s nama. Pokušajmo doći do tih simpatizera, pokušajmo se povezati s njima. Pokušajmo se otvoriti i biti zahvalni na onima koji su tu, a ne vječito prigovarati zbog onih kojih nema.

Sablazan i maleni

Druga je tema sablazan. Ako bismo pojam sablazan htjeli prevesti s grčkog na hrvatski jezik, onda bismo slikovito mogli prevesti: podmetnuti nekome štap dok hoda da padne ili učiniti da netko posrne. Sablazan je zapreka na putu života vjere.

Zanimljivo da je Isus prema grešnicima vrlo blag, a prema svojim učenicima, u ovom slučaju, jako oštar, pa govori o masakriranju, o odsijecanju udova, u slučaju da netko od njegovih učenika sablazni malene. O kavom se tu masakriranju radi i tko su maleni?

Maleni nisu djeca. Maleni su ljudi koji slušaju evanđelje i kažu: To je to! To sam cijeli život tražio! To je potpuno drugačije od onoga što živimo u društvu! To ima smisla! I svim srce dolaze u Crkvu, ALI onda vide u crkvi one koji sebe nazivaju velečasni, prečasni, preuzvišeni. Vide lobije koji se među sobom bore, vide one koji idu samo za novcem, vide one koji se svađaju, vide one koji se druže s političarima i bogatašima koji su na upitan način došli do prvog milijuna. Vide one koji žele biti prvi, glavni, one koji žele da im se služe. I tada se razočaraju. I odu.

Sablazan je vrlo aktualna tema u Crkvi, osobito zbog pitanja pedofilije u Crkvi. Papa Franjo kaže da je pedofilija posljedica klerikalizma, a klerikalizam bi bio stav jednog dijela svećenika koji su došli vladati, a ne služiti, stav onih koji su došli iskoristiti, a ne dati sebe drugima.

Onima koji sablazne malene Isus kaže da im je bolje da se s mlinskim kamenom bace u more. U Isusovo vrijeme postoje dva mlinska kamena ili žrvnja. Mali, kućni mlin, koji se pokretao ručno, i veliki, kojega pokreće magarac. Isus misli na ovaj veliki.

Židovi su vjerovali da je uskrsnuće moguće samo za onoga koji se pokopa u njihovoj domovini. Ako nečije tijelo završi u moru, nema mu spasa, ne može uskrsnuti. No, utopljenikovo tijelo moglo bi isplivati na površinu i moglo bi se pokopati. Zato Isus kaže da treba biti zavezan za mlinski kamen, da mu tijelo nikada ne ispliva. Drugim riječima, za takve nema spasa.

Dok je prema grešnicima vrlo blag, prema svojima je vrlo strog, jer ne želi da mentalitet vladanja uđe u njegovu zajednicu. U Isusovoj zajednici treba biti mentalitet služenja, služenja bez očekivanja da ćemo nešto dobiti za naše služenje.

Što misliti o sablaznima u Crkvi?

Kada govorimo o sablazni u Crkvi, možda bismo mogli reći ovako: postoji nešto, poput pedofilije, za što u Crkvi jednostavno nema mjesta. To ne možemo razumjeti, to osuđujemo i Crkva čini veliki napor da to iskorijeni. No, postoji ljudska slabost, postoji grijeh na koji jednostavno moramo računati. I zato je krivo misliti da u Crkvi nema sukoba, pronevjera, krađa, ogovaranja. Ima, zato jer su u Crkvi ljudi.

Bilo bi divno da mi koji idemo u Crkvu možemo biti savršeni, ali to nismo i ne ćemo biti. No, važno je da se trudimo. Evanđelje je ideal, ali ideal s vrlo visoko podignutom ljestvicom, s vrlo visokim ciljem. Važno je truditi se, i važno je da si međusobno pomažemo.

Isusov govor o odsijecanju organa jest semitski način govora koji je vrlo oštar i grub za našu kulturu. Ruka označuje aktivnost ili djelovanje, noga označuje ponašanje, oko označuje kriterije ili vrijednosti. Drugim riječima, ako se ponašaš, ako djeluješ, ako imaš vrijednosti kojima želiš biti nad drugima, vladati drugima, odmah se toga riješi jer ćeš u suprotnom završiti u Geenni. Geenna je u Isusovo vrijeme bio mjesto pokraj Jeruzalema gdje se spaljivao otpad. Onaj tko u Isusovoj zajednici želi nad drugima vladati, kaže Isusu, doživjet će puno uništenje svojeg postojanja na ovom svijetu i u Isusovom kraljevstvu.

U Isusovom pozivu na odlučnu borbu protiv sablazni, osobno vidim poziv na brigu jednih o drugima, vidim poziv na zajednički život vjere, vidim poziv da bdijemo jedni oko drugih.

Možemo primijetiti da svijet i svjetovne institucije reagiraju kada je šteta napravljena. I kada se dogodi nasilje ili ubojstvo, obično susjedi kažu da se radilo o mirnoj i povučenoj obitelji. Je li moguće da nitko nije ništa primijetio? Da nitko ništa nije znao? Ali kada bismo nešto znali ili primijetili, što napraviti?

Možda se držimo po strani i pravimo se da ništa ne vidimo baš zato što nismo povezani, ne poznajemo se, pa nam nije niti stalo. Ako je netko koga volim u problemu, sve sam spreman napraviti da mu pomognem.

Na temelju današnjeg evanđelja i govora o sablazni mislim da bismo manje trebali tražiti krivce i čuditi se što sve ljudi mogu napraviti, a da bismo više trebali povezati se, upoznati se i, koliko je moguće, voljeti se. Amen.

Župe Majke Božje Žalosne Veliko Trgovišće/Hrvatsko nebo