Vladimir Trkmić: 40.000 ljudi na Hodu za život u Slovačkoj

Što je Hod za život?

Hod za život je miroljubivi hod građana u znak potpore svakom rođenom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Cilj Hoda za život je skretanje pozornosti na poštivanje svakoga ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Pravo na život temeljno je ljudsko pravo i preduvjet svakog drugog ljudskog i građanskog prava.

Slovačka

Slovačka (slov. Slovensko), službeno Slovačka Republika (slov. Slovenská republika), država je u Srednjoj Europi. Na sjeveru graniči s Poljskom, na istoku s Ukrajinom, na jugu s Mađarskom, na jugozapadu s Austrijom i na sjeverozapadu Češkom. Teritorij Slovačke većinom je planinski i prostire se na oko 49 000 km² na kojemu živi preko 5,4 milijuna stanovnika. Glavni i najveći grad je Bratislava, a drugi najveći grad su Košice. Slaveni su na područje današnje Slovačke stigli u petome i šestome stoljeću. U sedmome stoljeću imali s značajnu ulogu u stvaranju unije zapadnoslavenskih plemena poznatom kao Samovo Carstvo. U devetome stoljeću osnovali su Nitransku Kneževinu, koju je kasnije osvojila Velikomoravska Kneževina. U desetomu stoljeću, nakon raspada Velike Moravske, prostor je pripojen Ugarskoj Kneževini, koja će zatim 1000. godine postati Ugarsko Kraljevstvo. Godine 1241. i 1242., tijekom mongolske provale u Europu uništen je velik dio naselja na širemu području Ugarskoga Kraljevstva.

Područje je zatim obnovio mađarski kralj Bela IV. i omogućio masovno naseljavanje Nijemaca, čime su oni postali važna etnička skupina u tome području, osobito u dijelovima suvremene središnje i istočne Slovačke. Nakon Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, osnovana je Čehoslovačka. Bila je to jedina zemlja u Srednjoj i Istočnoj Europi koja je zadržala demokratski sustav vlasti tijekom cijeloga međuratnoga razdoblja. Ipak, mjesne fašističke stranke postupno su dolazile na vlast u slovačkim zemljama, a tijekom Drugoga svjetskog rata prva Slovačka Republika nastavila je postojati kao djelomično priznata marionetska država Trećega Reicha. Na kraju Drugoga svjetskog rata Čehoslovačka je ponovno uspostavljena kao neovisna država. Nakon državnoga udara 1948. godine, Čehoslovačka je došla pod komunističku upravu i postala dio Varšavskoga ugovora predvođena Sovjetskim Savezom.

Pokušaji liberalizacije komunizma u Čehoslovačkoj kulminirali su Praškim proljećem, no pokret je slomljen invazijom Varšavskoga pakta na Čehoslovačku u kolovozu 1968. Godine 1989. Baršunasta revolucija mirno je okončala komunističku vladavinu u Čehoslovačkoj. Slovačka je postala neovisna država 1. siječnja 1993. nakon mirnoga raspada Čehoslovačke, ponekad poznatoga kao Baršunasti razvod. Slovačka je razvijena zemlja s naprednim gospodarstvom i visokim dohotkom, vrlo visoko rangirana u Indeksu ljudskoga razvoja. Država nastoji uskladiti načela tržišnoga gospodarstva sa sveobuhvatnim sustavom socijalne sigurnosti, pružajući građanima univerzalnu zdravstvenu zaštitu, besplatno obrazovanje, a odlikuje se jednim od najdužih plaćenih roditeljskih dopusta u OECD-u.  Slovačka je članica Europske unije, Eurozone, Schengenskoga prostora, Ujedinjenih naroda, NATO-a, CERN-a, OECD-a, WTO-a, Vijeća Europe, Višegradske skupine i OESS-a. Slovačka je također država u kojoj se nalazi osam UNESCO-vih mjesta svjetske baštine. Najveći je svjetski proizvođač automobila po glavi stanovnika, s ukupnom proizvodnjom od 1,1 milijun automobila u 2019., što predstavlja 43% ukupne industrijske proizvodnje države.

Katolička crkva u Slovačkoj

Katolička Crkva u Slovačkoj je dio svjetske (univerzalne) Katoličke Crkve, pod duhovnim vodstvom pape i rimske kurije. Oko 62% od ukupne slovačke populacije izjašnjava se pripadnicima Rimokatoličke Crkve. Slovačka je podijeljena u 8 dijeceza – biskupija uključujući i tri nadbiskupije. U Slovačkoj postoje također i vjernici pripadnici Katoličke Crkve koji prakticiraju bizantski obred, oni su pripadnici Slovačke grkokatoličke Crkve. Slovačka je treća slavenska zemlja po učestalosti (postotku) katolika, poslije Poljske i Hrvatske.

Ovogodišnji slovački Hod za život

„ 40 000 ljudi sudjelovalo je u ovogodišnjem nacionalnom pro-life hodu u Slovačkoj. Politika kao takva bila je zastupljena na spomenutom događaju u nedjelju u istočnoj slovačkoj metropoliji Košice (Kaschau) s najvišim predstavnicima oporbenih stranaka različitih programa, ali nedostajali su oni iz tri vladine (vladajuće) stranke. Ovogodišnji pro-life hod bio je četvrti nakon prvog u Košicama 2013., i dva druga u Bratislavi 2017. i 2019., te prvi nakon pandemije korone. Sudjelovanje u Hodu je bilo znatno ispod onog na prethodnim Marševima za život, ali i znatno iznad očekivanja organizatora jer su se pod počasnom zaštitom Katoličke biskupske konferencije Slovačke pojavili razni pro-life pokreti i organizacija Kanet.

Četu istaknutih političara predvodila su dva bivša premijera Igor Matović i Eduard Heger. Matović (51), koji je marširao s bivšim ministrom zdravstva Marekom Krajcijem (50) i ostalim zastupnicima iz stranke “Slovensko” (Slovačka, bivša OLaNO – Obični ljudi i nezavisni ljudi), pohvalio se mjerama koje je proveo za obitelj, a to je odobrio aktualni šef vlade Robert Fico (60). Neposredni Matovićev nasljednik, a sada potpredsjednik kolektivne stranke “Demokrata”, marširao je uz košičkog nadbiskupa i predsjednika Katoličke biskupske konferencije Bernarda Bobera (73), grkokatoličkog nadbiskupa Košice Cyril Vasil (59) i apostolski nuncij nadbiskup Nicola Girasoli (67). Hegera konzervativni katolici optužuju da se nije dovoljno posvetio zakonskim prijedlozima podnesenim pod njegovim okriljem, a koje je Nacionalno vijeće odbacilo. Anna Zaborska (76), osnivačica i predsjednica “Kršćanske unije” (KU) je pokretač pooštravanja zakona o pobačaju, ali i potpore trudnicama u potrebi. Svrhu pro-life marša vidi u poticanju svih pro – life životnih aktivista.

U razgovoru se požalila na internetski portal “Postoj” koji nije “na ovom području dovoljno tražio suradnju političkih stranaka”. I dok je “Kršćanska unija” na posljednjim izborima za Nacionalno vijeće 30. rujna 2023. nastupila u izbornoj koaliciji Igora Matovića, tradicionalni “Kršćansko-demokratski pokret” uspio se vratiti u Sabor kao samostalna stranka nakon dva izgubljena izbora. Njegov predsjednik Milan Majersky (53) i njegova supruga, europarlamentarka Miriam Lexmann (51) bili su u središtu interesa na pro-life maršu.

Potpora trudnicama u potrebi dio je “DNK demokršćana”, rekao je Majersky, ali članovi stranke trebaju “poštivati ​​apolitični karakter događaja”. Kad je riječ o ispunjavanju pro-life zahtjeva, čelnik stranke je bio realan: “Kada bismo se s sadašnjeg roka od dvanaest tjedana spustili na osam tjedana, to bi bio veliki korak naprijed.” Vijeće stranke održano u povodu pro-life marša u Košicama predlaže stvaranje fonda za pomoć majkama u potrebi, “kako bi sve više djece imalo priliku rađati se”. Pozornost je posvećena sudjelovanju Milana Uhrika, predsjednika desničarske “Republike”, koja bi na novim izborima u vladinoj koaliciji mogla naslijediti sve slabiju “Slovačku nacionalnu stranku”; “Republika” koja nije ušla u parlament 2023., ali je ušla u Europski parlament.

Jedan od dvojice europarlamentaraca, ekstremni desničar Milan Mazurek, također nije nedostajao na dva i pol kilometra dugom mimohodu središtem Košica. S druge strane, iznenađujuće je da se najveća lijevonacionalistička vladina stranka “Smer” (Smjer) suzdržala od bilo kakve izjave o pro-life maršu. Njezin šef, premijer Robert Fico, govorio je o potrebi izgradnje “brane protiv progresivizma” tijekom svog uvodnog govora u Devinu 5. srpnja nakon povratka u javnost nakon pokušaja atentata.

Papino pismo sudionicima Hoda za život

Nadbiskup, nuncij Girasoli prezentirao je papino pismo za tu priliku. Papa Franjo hoda s vama “danas, neka to bude hod radosti i entuzijazma. Prihvatite Papin zagrljaj pun mira i nade”, rekao je nuncij u svom emotivnom govoru održanom na slovačkom jeziku.“

Bratislava/Košice, 24. rujna 2024. (KAP)

Koji je DNK-a hrvatskih demokršćana

U Hrvatskoj se nekoliko stranaka „reklamira i propagira“ kao da su stranke demokršćanskog usmjerenja. Veliko je pitanje je li to stvarno tako? Pred svake izbore „grlato“ se te stranke promoviraju kao stranke sa političkim programom koji je najbliži Katoličkoj crkvi u Hrvata. No, na stvarnom djelu je sasvim drugačije. Neke od tih tobože demokršćanskih stranaka su bez ikakvog srama glasovale za Istambulsku konvenciju, i otvoreno reklamiraju rodnu ideologiju.

Nastaje pitanje kakav je to paradoks, kakva laž? Promoviraš stranku kao da je demokršćanska, a u biti si protiv poštivanja čovjekova dostojanstva od začeća do prirodne smrti. Čini mi se da je demokršćanski imidž nekih hrvatskih političkih stranaka „šminkersko – kozmetička“ patvorina koja u stvarnosti nema demokršćansku podlogu. Organizatori Hoda za život u Hrvatskoj bi to pitanje trebali postaviti strankama i stranačkim vođama. Jasno oh pitati što oni čine i što su voljni učiniti za zaštitu dostojanstva svakog čovjeka, obitelji i naroda.

Prema izvještaju iz Slovačke jasno je kao bijeli dan da je tamo Hod za život jači od hrvatskog Hoda za život u svakom pogledu, iako je tamo realno gledano manji postotak katolika od našeg hrvatskog postotka katolika. U čemu je bit problema na našim hrvatskim prostorima mogli bi nam najbolje dati organizatori Hoda za život u Hrvatskoj.

Hrvatsko nebo