U Hrvatsku dolaze relikvije maronitskog sveca i pustinjaka sv. Šarbela Makhlufa iz Libanona

Vrijeme:4 min, 55 sec

 

U Hrvatsku dolaze relikvije maronitskog sveca i pustinjaka sv. Šarbela Makhlufa iz Libanona. Bit će izložene vjernicima za štovanje u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima. Taj libanonski svetac vjere, nade i mira i danas povezuje vjernike diljem svijeta, a sve je popularniji i u našoj zemlji. Poznat je po svom strogom, pustinjačkom, svetom životu, a bio je rođen g. 1828. kao peto dijete siromašne maronitske katoličke obitelji. 

 

Maronit je naziv za katolika u Libanonu koji pripada Maronitskoj katoličkoj Crkvi[i], a naziv potječe od samostana sv. Marona pustinjaka. Temelj njihove duhovnosti je monaštvo, monaška askeza i pustinjaštvo.

Takvim strogim isposničkim životom živio je i sveti Šarbel. Nakon svećeničkog ređenja 16 je godina živio u samostanskoj zajednici, a potom 23 godine u samotištu svetih Petra i Pavla, pripojeno samostanu u Annayi.

– Maronitska crkva živi dan danas, a u toj crkvi se duhovno rodio sveti Šarbel. On je živio u 19. stoljeću, možemo reći da nam je blizak jer je proživio dio modernog vremena. Mene jako podsjeća na svetog Leopolda Bogdana Mandića, po svojoj karizmi i svom pristupu ljudima. Nije činio svjetski poznate stvari, nego je djelovao potiho i polako, s ljubavlju, pažnjom i brigom prema svakom čovjeku, istaknuo je mons. Milan Stipić, biskup Križevačke eparhije. 

Taj primjer ljudi su vrlo brzo prepoznali i sveti Šarbel ih je privukao jer su u njemu našli osobu kojoj su se mogli povjeriti i otkrili blizak susret s Bogom.

Niko Rončević voditelj je zajednice „Sveti Šarbel“ u Hrvatskoj, s iskustvom iz Libanona. S vjernicima u Libanonu povezao se putem svoga dugogodišnjeg služenja u karizmatskoj obnovi, čiji je odnedavno i koordinator za našu zemlju.

– Mi ovdje u Hrvatskoj pokušavamo pomoći vjernicima da rastu na svakom području, da odgovore na poziv koji nam Gospodin daje, poziv na posvećenje, ali i na služenje, da obogatimo našu Crkvu i naš narod. Proveo sam dva tjedna u Libanonu, u Bejrutu. Velika mi je čežnja bila otići na grob svetog Šarbela i vidjeti gdje je živio. Mjesto je posebno: mjesto svetosti i tišine. Mnogi hodočasnici dolaze iz cijelog svijeta, jer je sveti Šarbel trenutno najpoznatiji svetac u svijetu.

Javila se želja da se iskustvo iz libanonske zajednice prenese i u Hrvatsku, ističe Niko Rončević, pa je pokrenut projekt u koji su se uključili ljudi iz više krajeva Hrvatske, a utemeljen je na modelu formacije libanonske zajednice.

Kad je riječ o primjeru svetog Šarbela, on može biti poticaj za razumijevanje duhovnosti, osobito one koja je karakteristična za istočne crkve. Ljudi to često doživljavaju kao bijeg ili ekskluzivnost, ali to nije slučaj, ističe biskup Stipić.

– U monaškoj zajednici prolazi se jedan put. Prvi stupanj u tom duhovnom životu je stupanj pročišćenja. Mi svi sa sobom vučemo neke strasti, zle navike, osobnost koja je često ranjena. Netko je ljut, netko čangrizav, ljubomoran, netko je pretjerano sklon jelu i piću, netko nekim drugim strastima, i to nas obilježava. Kako bismo duhovno napredovali prvi korak je pročišćenje. Tu čovjek sam po sebi ne može puno, ali ako ideš s Bogom, ako mu se moliš i kažeš ‘Ti mi pomozi da se toga riješim’, onda je drugačije i lakše ide.

Rast u duhovnosti važan je za svakog vjernika, pa tako i vjernika laika koji živi užurbanim životom u kojem je često vrlo izazovno postojano raditi na sebi.

Zato je u formaciji zajednica važan seminar života u Duhu, ističe Niko Rončević te pojašnjava kako je važno vjernika dovesti do susreta sa živim Bogom.

– Kad ljudi susretnu živoga Boga imaju potrebu ići za njim jer osjete njegovu ljubav, osjete koliko je on stvaran, koliko ih voli i zašto ih je stvorio.

Svakodnevica puna obaveza i rastrganosti između različitih zaduženja. Sve je to, uz nedostatak vremena izazov za suvremenog čovjeka, što je jedan od razloga zbog kojih su zajednice važne.

Relikvije prvoga stupnja Križevačkoj je eparhiji darovao Maronistki katolički patrijarhat Antiohije iz Libanona te Samostan i svetište sv. Marona.

Svečani dolazak relikvija sv. Šarbela bit će 22. rujna, u nedjelju u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima.

Započet će u 10 sati svečanom procesijom koja će pratiti dolazak relikvija sv. Šarbela. Nakon unošenja relikvije sv. Šarbela u katedralu liturgiju će predvoditi mons. Jona Maksim, nadbiskup Prešova i metropolit Slovačke grkokatoličke Crkve, uz mons. Milana Stipića, biskupa Križevačke eparhije.

Dolasku relikvija prethodi trodnevna duhovna obnova, a detalje programa možete vidjeti na poveznici.

Emisiju Susret u dijalogu u cijelosti poslušajte u Slušaonici Hrvatskoga radija ili pogledajte na Facebook stranici.

 

[i] Hrvatska enciklopedija ima ovu natuknicu: maroniti, kršćani sirijskog obreda u Libanonu. Naziv maroniti (sirski Maranaje) nastao je po samostanu sv. Marona pustinjaka (umro 423), sagrađenom nad njegovim grobom kraj izvora rijeke Oront u Libanonu. Tu se u dogmatskim borbama u VI. st. razvilo kulturno i religijsko središte obrane kalcedonskoga vjerovanja protiv monofizita. U VII. st. maroniti su prihvatili dekrete bizantskih careva i postali monoteleti. Prekinuvši vezu s ostalim kršćanima bizantskoga obreda (jakobitima i melkitima) u doba arapske vlasti, povukli su se u libanonsko gorje i imali svoju vlastitu crkvenu organizaciju. Za križarskih ratova u XI. i XII. st. približili su se Katoličkoj crkvi, priznali njezine dogme i papin vrhovni autoritet (1181–82. i 1216), zadržavši svoj obred i običaje. Papa Pavao V. priznao je 1608. glavaru Maronitske crkve titulu patrijarha Antiohije, a na sinodu 1736. dobila je svoju crkvenu hijerarhijsku organizaciju. Osim patrijarha (čije je sjedište u samostanu Bkerke blizu Bejruta) Crkvom upravljaju 4 nadbiskupa i 6 biskupa, od kojih 4 izvan Libanona (u Alepu, Damasku, Kairu i na Cipru). Od 1966. postoji i maronitski egzarhat u SAD-u. Za mamelučke (1250–1517) i osmanske vladavine (1517–1918) bili su često proganjani, a 1860. Druzi su nad njima počinili velike pokolje. Za građanskoga rata u Libanonu (1975) mnogi su maroniti emigrirali. Danas je više od 3 milijuna vjernika u Libanonu, Siriji i dijaspori (Egipat, Cipar, Brazil, Argentina, SAD, Kanada, Australija).

Povezano:

Vladimir Trkmić: Korizmeno promišljanje o štetnoj mlakosti katolika

 

radio.hrt.hr/biramdobro.com/Hrvatsko nebo

Odgovori