Žile kucavice interneta pred pucanjem: Ovo su prijetnje koje mogu srušiti sve

Podmorski kabeli koji povezuju kontinente u globalnu internetsku mrežu u opasnosti su zbog prirodnih katastrofa, morskih pasa i – ljudi. Prošli mjesec veliki dijelovi Tonge ostali su bez interneta nakon što je prekinut podmorski kabel. To se događa mnogo češće nego što se obično misli. Nije to bilo prvi put da Tonga zbog toga ostane bez interneta.

Prvih dana 2022., vulkanska erupcija – 1000 puta jača od bombe koja je bačena na Hirošimu – poslala je valove tsunamija preko arhipelaga Tonge i prekrila bijeli koraljni pijesak otoka pepelom.

Erupcija vulkana Hunga-Tonga-Hunga-Ha’apai prekinula je internetsku povezanost s Tongom. Kada je podmorski kabel koji pruža internet u zemlji ponovno uspostavljen tjednima kasnije, postalo je jasno koliku je štetu to napravilo.

Nedostatak povezanosti omeo je napore za oporavak, dok je u isto vrijeme uništio poduzeća i lokalne financije, od kojih mnoge ovise o doznakama iz inozemstva.

Tek mali dio promet ide mimo kabela

Gotovo sav internetski promet – uključujući Zoom pozive, streamove filmova, e-poštu i feedove društvenih medija – dolazi do nas putem optičkih vlakana velike brzine položenih na dno oceana. To su žile kucavice modernog svijeta, koje se protežu gotovo 1,5 milijuna kilometara pod morem, povezujući zemlje putem fizičkih kabela.

Jedini bežični dio putovanja je od bazne stanice do mobilnih telefona, kad je riječ o mobilnom internetu. Od mobilnog tornja, proći će kroz skup zemaljskih optičkih kabela, putujući brzinom svjetlosti ispod zemlje.

Zatim će ići do postaje za prihvat kabela – obično negdje blizu vode – a odatle na dno morskog dna, prije nego što dođe do iste takve postaje na drugoj strani.

Osjetljiva infrastruktura

Posljednjih godina vlasti diljem svijeta brine činjenica kako podaci koji pokreću financijske, vladine i neke vojne komunikacije prolaze kabelima koji nisu deblji od crijeva za vodu i zaštićeni su samo morskom vodom iznad njih.

Dužnosnici NATO-a su 2017. dužnosnici NATO-a izvijestili kako su ruske podmornice pojačale nadzor internetskih kabela u sjevernom Atlantiku. Godinu dana kasnije je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sankcionirala rusku tvrtku koja je navodno službenoj Moskvi omogućavala praćenje podvodne mreže.

Gađanje internetskih kabela je oružje koje Rusija već dugo drži u svom arsenalu hibridnog ratovanja. Kada je anektirala Krim 2014., Moskva je prekinula glavnu kabelsku vezu s poluotokom, stekavši kontrolu nad njegovom internetskom infrastrukturom, što je omogućilo Kremlju širenje dezinformacija.

Također se pokazalo kako globalni sukobi imaju nenamjerne, razorne učinke na internetske kabelske sustave.

U veljači su Huti – militanti koje podržava Iran – napali teretni brod u Crvenom moru. Potonuće Rubymara vjerojatno je bilo odgovorno za prekidanje tri podmorska kabela u regiji, što je obustavilo značajan dio internetskog prometa između Azije i Europe.

Prijetnja špijuniranja

SAD i njegovi saveznici zabrinuti su kako bi njihovi protivnici mogli pristupiti podvodnim kabelima radi presretanja osobnih informacija, podataka i komunikacije.

To je metoda špijunaže koju SAD dobro poznaje. Guardian je 2013. kako je britanska agencija GCHQ ušla u mrežu internetskih kabela kako bi pristupio golemim količinama komunikacije potpuno nevinih ljudi, kao i ciljanih osumnjičenika. Ta je informacija potom proslijeđena američkoj obavještajnoj agenciji NSA-i.

Dokumenti koje je otkrio zviždač Edward Snowden također pokazuju kako podmorski kabel koji povezuje Australiju i Novi Zeland s SAD-om također prisluškivan kako bi se NSA-i omogućio pristup internetskim podacima iz te dvije države.

Unatoč nizu opasnosti i sve glasnijim upozorenjima zapadnih vlada, pozivi na veću akciju u osiguranju kabelske mreže uglavnom su ostali bez odgovora. Mnogi tu prijetnju smatraju prenapuhanom, ističući kako morski psi, sidra i ribolov predstavljaju veću prijetnju globalnoj internetskoj infrastrukturi od ruskih špijuna.

Prekid svaka tri dana

Američko izvješće pokazalo je kako su glavne prijetnje mreži ‘slučajni incidenti koji uključuju ljude’, što dovodi do prekida ‘svaka tri dana’.

Tako je, recimo, brod slučajno presjekao podmorski telekomunikacijski kabel u blizini obale Somalije 2017., što je dovelo do trotjednog prekida interneta koji je državu koštao 10 milijuna američkih dolara dnevno.

Za mnoge stručnjake, međutim, najveći rizik za internet nisu sabotaža, špijunaža ili sidra, već neravnomjerno širenje kabelske infrastrukture koja se proteže diljem svijeta, povezujući svjetske digitalne mreže.

Od 2023. bilo je više od 500 komunikacijskih kabela na dnu oceana, ali brzi pogled na kartu svjetskih podmorskih kabelskih mreža pokazuje da su uglavnom koncentrirani oko gospodarskih i naseljenih središta.

Nejednaka rasprostranjenost kabela najjasnija je u Pacifiku, gdje teritorij poput Guama, s populacijom od samo 170.000 stanovnika i na kojem se nalazi američka pomorska baza, ima više od 10 internetskih kabela koji se povezuju s otokom. Novi Zeland, s više od pet milijuna ljudi, ima sedam. Tonga ima samo jedan.