DOSTA JE HRVATSKE ŠUTNJE Ni kamen ni željezo ni beton niti država na klimavim nogama ne mogu izdržati silu kao krik slobode
Vrijeme:2 min, 26 sec
Iza nas su dva koncerta Thompsona i još jedan koji će se održati u Dugopolju 16. kolovoza. Atmosfera na tim koncertima je bila posebna, posebna jer se okupila hrvatska mladost koja nije šutjela, hrvatska mladost koja je slavila slobodu, slobodu u krvlju stečena, slavila skidanje okova i represije koju joj neki političari pod krinkom demokracije i tolerantnosti žele ponovo nametnuti. Pojedinci gladni vlasti, oni koje nije sram hodati po krvlju natopljenoj zemlji, krvlju hrvatske mladosti, dok su oni tada kada se branila i stvarala država pobjegli i gledali kako se gine za državu kojom oni žele upravljati, žele ju spasiti od “povampirene” hrvatske mladosti, koja je samo žedna, žedna slobode i skidanja lanaca kojim ih ponovo žele okovati.
Hrvatskom vladaju lažni domoljubi, domoljubi po zanimanju, oni kojima su preci nametali okove, slali ih u kazamate, zatirali riječ i misao, pokušali zatrti svaku pomisao na slobodu, oni koji su onda kada se borilo za slobodu bili na sigurnom, tamo daleko i sa sigurne udaljenosti gledali kakav će rezultat biti. Oni u čijim mislima kolaju ideje nepostojeće države, oni čiji se govori ne razlikuju od govora komunističkih tiranina iz vremena mraka. Samo izbacite i promijenite prvu rečenicu i umjesto ” Drage Hrvatice i Hrvati, dragi građani Hrvatske” ubacite “Drugarice i drugovi, dragi građani Jugoslavije”, sve ostalo je isto.
Ti domoljubi po zanimanju, ti mentalni pripadnici sustava koji je gazio, tamničio i zabranjivao, ponovo bi to radili. Progonili bi i utamničili mladost koja je slavila slobodu, slobodu koja još nije ostvarena jer postoje još uvijek oni, oni prihvatljivi svakom režimu, oni čiji je mentalni sklop istreniran i indoktriniran totalitarizmom prošlošću, ali željom za budućnošću i vlasti zasnovanoj na represiji. Hrvatima je dosta, dosta takvih političara i kvazi lidera.
Mladost koju bi oni progonili i utamničili, toj mladosti domoljublje teče venama, u njihovim njedrima kuca hrabro hrvatsko srce, srce koje je tuklo i u njedrima njihovih, očeva, stričeva, prijatelja dok su natapali svojom krvlju ovu svetu zemlju. Onih čiji grobovi od njih traže da obrane ono što su oni krvlju i datim životima stekli. Traže da obrane slobodu, slobodu kojoj su oni u Imotskom klicali, jer “Što se krvlju stekne, ne pušta se lako”. E zato je mladosti dosta, dosta lažnih ideala, vođa, kvazi lidera i domoljuba od zanata.
Hrvati su narod poput vulkana, godinama šute, trpe, sve dok se jednog dana ne dogodi erupcija. Erupcija je blizu, točka pucanja je sve bliže, kuha se, počinje tresti, prvo sad u Imotskom, pa će eskalacija, vrhunac, trenutak kada puca, kamen, beton i željezo dogoditi u Dugopolju ili možda u Zagrebu, na Jelačićevom trgu. Hrvatima je trebala iskra da zapali barut i dogodio se Omotski, a kvazi domoljubi, oni kojima je domoljublje postao, oni su potpalili fitilj, izazvali bunt, ali ne bilo koga, izazvali su bunt onih od kojih najviše strepe, bunt hrvatske mladosti u kojima teče pravo domoljublje i ljubav, ljubav prema slobodi i Domovini.
hrvatski-glasnik.com / Hrvatsko nebo
